S čime bih vam prispodobio stvarnost Uskrsa? Kojim riječima protumačio? Čime oslikao? Ponekad se čini da je to Otajstvo bez usporedbe s bilo čime u ljudskom pojmovniku. Vjerojatno i jest. Mora tako biti. Uskrs kao jedincati događaj koji riječi i pamet ne razumiju. Možda to nije ni važno. Da ne razumiju. Važno je da ga se razumije na razini srca. Tamo Bog govori. Šapće. Jezikom koji srce razumije. Koje ono zna. Tu, tu se događa onaj dijalog s Nebom, koji razumije svaki čovjek, nevezano za jezik koji govori. Na razini srca susrećemo Boga i onda kad toga nismo svjesni. Tu On govori. Tu zbori. Svima. I onima koji nisu vjerničkog svjetonazora. Samo je pitanje želimo li čuti taj glas. Taj govor. Prije ili kasnije, život nas dovede u situaciju da osluhnemo. Nije važno kada. To se dogodi kad budemo spremni. Netko prije, netko kasnije. A onda, onda se dogodi neizrecivo. U susretu s Neizrecivim. Tu riječi staju, a sva tumačenja ljudska se čine siromašnima za opisati kako je to kad Bog progovori čovjekovom srcu. U uskrsno jutro to je iskusila jedna žena. Marija iz Magdale. Tako nam svjedoče Pisma.
Uskrs je. Prodor vječnosti u vrijeme. Susret Božjeg i čovjekovog svijeta. Eksplozija milosti, očitovana u događaju praznog groba i susreta s Uskrsnulim. Smrt je svedena na biološku kategoriju. Naše tijelo nije predviđeno odnijeti pobjedu sa zubom vremena. Dobra sestrica smrt oslobađa nas smrtnog tijela. Želim svima da dočekate lijepu starost. No, i to i takvo tijelo čeka preobrazba. Kad Bog iz pepela podigne sve što je stvorio. Jer ništa nije stvorio da zauvijek nestane. On se ne predomišlja u svojemu naumu kad iz ništavila pozove u postojanje sve živo. Uskrs je smrt iz zida pretvorio u vrata. Krist ih je otvorio. Od Uskrsa smrti mogu pogledati u oči i reći: „Sestrice!”
Uskrs je. Jamstvo da naše bivanje nema kraja. Jamstvo vječnog trajanja naše osobe. I sve ga što jesmo. I svega što je istinski lijepo i plemenito. Uskrs je život kojeg se od iskona želimo naživjeti. Čaša života koju nikad nije moguće iskapiti do dna. Vrelo života koje nikad neće presušiti. Sve je to sažeto u Isusu Kristu. U Pobjedniku.
Uskrs je. Grob je prazan. Uskrsnuli Pobjednik u postojanje u radosti vodi sve ljude, od prvog Adama. Uskrs je Postojanje. Pisano velikim početnim slovom. Uskrs je punina života. Život u beskraju. Uskrs je stvarnost koja ne poznaje bol, zlo i smrt. Đavao je kapitulirao pred Uskrsom. Pred otajstvom Uskrsnulog. Zlo, koje ga je vrebalo na križu, pred njim je kapituliralo. I zlo i Zli. Uskrs je Božja pobjeda. Za čovjeka. Uskrs je najbolje što nam se moglo dogoditi. Uskrs je pobjeda svakog čovjeka, bio on toga svjestan ili ne. Uskrs nije privilegija izabranih. On je dar svima. Najveći Božji dar.
Grob je prazan. To je bio privremeni smještaj Kristovog mrtvog tijela. I naši će grobovi biti privremena stvar. Naša će tjelesna smrt biti privremena, biološka, tehnička stvar. Budemo li vjerovali. I voljeli. Boga i ljude. Sve ljude. Želim da živite tako da vam vaša smrt bude tehnička stvar koju treba obaviti. Kao prolazak kroz vrata. Ulazak u dom. Očev dom. Molim vas, živite tako…
Grob je prazan. Zauvijek će ostati prazan. Svi će grobovi zauvijek ostati prazni. Jer Krista smrt i zlo nisu mogli zaustaviti, ostaviti u grobu, u zemlji. Mi smo ucijepljeni u Njega, a On je uskrsnuo. Ljudi, uskrsnuo…! S njime, po toj ucijepljenosti, i mi uskrišavamo, i mi u dio primamo vječnost. Kamen je s groba uklonjen, dignut. Kamen sa života. Sa postojanja. Sa bivanja. Sa nade. Sa radosti… Upamtite da je kamen s groba dignut. Osobito kad vam u životu bude teško. Kad ste bačeni na dno, u blato na pod, u prikrajak života. Kamen je s groba dignut! Kad vam se čini da nema nade, sjetite se uskrsnog jutra. Ne bojte se svojih Velikih petaka. Oni su znak da dolazi uskrsno jutro.
U Uskrsu Bog, kao u riznici, čuva sve dobro, lijepo i plemenito. Sve će vam to biti jednom biti vraćeno. Zato, ne žalite u životu pružati dobrotu i ljepotu, to će vam Bog čuvati u riznici vječnosti. Sve vaše tjeskobe, muke i suze dobit će nebeski sjaj. Uskrsni sjaj. Dajte ljudi, samo vjerujte! Sve će jednom proći, ali vi nećete proći. Toga „jednom” za vas nema. Križ nije odnio pobjedu. Od simbola smrti, postao je simbol života. Zato nas prati od kolijevke do groba. Ne kao znak umiranja, nego života i nade. Križ na našim grobovima znači da živimo, premda su nam tijela, do Dana uskrsnuća, mrtva.
Želim vam da se naživite punine života – Uskrsa! Pijte iz tog Vrela.
Sretan Uskrs svima!
Don Ante Žderić, Uskrs 2025., crkva Presvetoga Trojstva u Rogotinu