Današnji Jutarnji list (prilog Studio) donosi lijepu priču o devetogodišnjem dječaku iz Ploča Marinu Vrgoču, pobjedniku The Voice Kids Hrvatska. Donosimo dijelove teksta…
„Marino, tvoj talent je izašao iz tvoga srca, strepjela sam dok si bio na pozornici“ – Eva, „Ponosan sam na tebe i što smo prijatelji“ – Frane, „Dragi Marino, samo nastavi i trudi se kao do sada“ – Mate, „Nastavi pjevati!“ – Patrik, „Marino, volim tvoj pjevački talent“ – Iskra, „Nemoj odustati od natjecanja“ – Maris, „Nadam se da ćeš mi pomoći da i ja naučim pjevati“ – Una, „Želim ti da napraviš pjevačku karijeru“ – Petar, „Marino, brinula sam za tebe“ – Leona, „Ne odustaj od svojih želja“ – Vito, „Jako si talentiran, samo nastavi“ – Karlo, „Od početka sam znala da ćeš pobijediti. Samo tako nastavi. Vole te tvoje Ploče“ – Luce M., „Marino, mislim da ćeš biti najbolji i najpoznatiji pjevač“ – Jakov, „Navijala sam za tebe i puno puta glasala“ – Iva M., „Prije si bio običan dječak, a sada, kada si uzeo mikrofon u ruke, postao si zvijezda“ – Ivan., „Nadala sam se tvojoj pobjedi“ – Marta, „Jedva sam čekala da se vratiš“ – Bruna, „Dok smo sjedili zajedno malo smo se svađali, ali ti si genij u pjevanju“ – Nera, „Puno sam novca potrošila na glasanje, ali sretna sam što si pobijedio“ – Iva P., „Odmah sam primijetili da lijepo pjeva. Voice kids smo pratili svake subote, najviše zbog njega. Znali smo da će pobijediti“ – Aria. Luce Š, koja sjedi u klupi s devetogodišnjim Marinom Vrgočem, pobjednikom The Voice Kidsa Hrvatska, vrlo strpljiva prijateljica koja mu pomaže u svemu, na dan pisanja reportaže nije bila u školi, ali po izjavama i ponašanju Marinovih kolega iz 3b u Osnovnoj školi Vladimir Nazor Ploče, koji za njega pripremaju zidnu knjigu i šalju zajedničku poruku: „Ostvari snove“, jasno je da euforija zbog Marinova trijumfa još traje. Iako se školske obveze ne zanemaruju. Za to se brine učiteljica Dušanka Ivičević, zatekli smo ih u rješavanju matematičkih zadataka.
Marino je prionuo poslu, sluša učiteljicu i radi…
No, prije svega treba se odmoriti. Zato je s mamom Mandom zadnjih nekoliko dana bio u Lici, posjetio Kuću bajki Ivane Brlić Mažuranić, igrao se, šetao, uživao u prirodi i lijepom vremenu. Trebalo mu je to nakon izazovnog razdoblja. „A sada najprije škola, to je najvažnije. Drago mi je da sam razveselio moj razred i cijelu školu i da su sretni zbog mene. Sretan sam i ja,…
Sa njim smo zatekli njegovog najboljeg prijatelja Šimuna Barbira. „Marino je dobar i iskren prijatelj. Toliko sam ponosan zbog njegove pobjede. Pričamo o tome i zajedno se veselimo. Puno vremena provodimo skupa. Obojica volimo klavir i zajedno vježbamo, a posebno mi se sviđa što se Marino voli šaliti“, priča nam Šimun.
A majka Manda ne krije ponos i dalje bdije nad svojim sinom jer, kako kaže, „on je još uvijek jedno razigrano dijete“. Raduje me kada vidim njegovu sreću prilikom susreta s prijateljima. Marinu je najvažnije prijateljstvo koje su izgradili. Koliko god djeluje ozbiljan, on je ipak još uvijek jedno razigrano dijete željno igre i druženja. Spojila ih je ljubav prema glazbi i ta njihova pozitivna energija, podrška koju su pružali jedni drugima cijelo vrijeme do samog kraja, je neopisiva. To je zaista primjer čistog dječjeg srca, jer bili su ono što zaista jesu – ipak samo djeca. Sretna sam što smo i mi odrasli bili potpora jedni drugima jer svi smo bili u istoj „kaši“. I radujem se ponovnim susretima i druženjima koja su pred nama“, rekla je Manda i još jednom se zahvalila svima koji su njenom sinu davali podršku na putu do pobjede, posebice Zlatku Volareviću Dilajli, Matei Jurilj, timu Gobac, Davoru, Gini, Jeleni i Lidiji, produkciji HRT-a, “našoj Nensi“ i svima drugima. Mandu raduju čestitke koje još uvijek stižu njenom sinu, a posebno emotivno pismo jedne bake iz Osijeka koje ih je rasplakalo.
U širokom spektru podrške koju je uživao, malom Pločaninu posebno je značila podrška njegove cure Josipe Obradović: „Jako sam ponosna na Marina! Čestitam svim kandidatima, svi su mu bili super. Marino je bio ono što uvijek i jeste, skroman i dobar….
Učiteljica 3b razreda Dušanka Ivičević, također, ima samo riječi hvale za svoga učenika. „Jedan od najdirljivijih trenutaka nakon pobjede i dočeka u našoj učionici bio je kad mi se Marino, vidjevši nekoliko plakata i zastave podrške koje su su učenici pripremili za njega, u svoj gužvi i veselju vrlo ozbiljno obratio: -Učiteljice, što ćete uraditi sa plakatima, hoćete li ih baciti ? – Mogu li ih nakon proslave zadržati? Naravno da je dobio najprije veliki zagrljaj. I naravno da će naš prvak dobiti mnogo uspomena od svog 3.b. Na satu likovnog slijedeći dan svi smo marljivo crtali, slikali, bojali, pisali veliki zidni spomenar za trajnu uspomenu našemu dragom dječaku, prijatelju, učeniku, za kojega smo brinuli, otpraćali ga , dočekivali mnogo puta, nakon svakog novog zahtjeva kojeg je do kraja ozbiljno, strpljivo i uspješno naš Marino izvršavao na ponos svoje obitelji, škole, grada županije….
A da Marinu slava neće „udariti u glavu“ i da će pronaći balans između svih obveza koje su pred njima, uvjerena je i ravnateljica pločanske Osnovne škole Tihana Pažin: „Marino je jedan simpatičan dečko koji se jako dobro snalazi na bini što smo mi vidjeli na predstavama, a zajedno s ostatkom Lijepe naše i u premijernom The Voice kids Hrvatska. Marino se, nakon svega, trudi vratiti svojim svakodnevnim obvezama u redovnoj školi, u Glazbenom odjelu i kući. Mada je tek trećaš, sve svoje obveze kojih sada ima ipak više zbog svojih obveza nakon natjecanja spretno stavlja u ravnotežu…
U priči o malom šampionu iz Ploča posebno mjesto ima jedna vrijedna učitelja Glazbene kulture iz Gabele, Matea Jurilj. Upravo njeno zaslugom, Marino se prijavio na natjecanje.
“Marino je jedno jako muzikalno dijete, vrlo odgovorno i prvenstveno lijepo odgojeno. Upoznala sam ga dok je pohađao školu Otrić-Seoci gdje je bio član malog školskog zbora. Uvijek se isticao sa svojim glasovnim mogućnostima. Već kao prvašić, bez problema se odvažio pjevati vrlo zahtjevne solo dionice. S radošću je redovito dolazio na probe zbora gdje je usvajao moje kritike i savjete. Avantura “Voice” je započela onaj dan kad smo ga u posljednji tren prijavili. Marinova mama Manda ga nije htjela snimiti jer je bio prehlađen. Na moj nagovor smo ga snimili i prijavili na The Voice. Tad smo krenuli sa intezivnijim vježbanjem….
A cijela ova priča bila bi nezamisliva bez još jednog glazbenika, Zlatka Volarevića Dilajle, koji je svoje prebogato glazbeno iskustvo stavio u službu Marinovog uspjeha. Dilajla, Marinov nastavnik klavira u pločanskoj Glazbenoj školi, je svojom harmonikom neumorno stvarao pobjedničku atmosferu, od same Marinove prijave pa do završne večeri. A osobito ga je veselilo kada bi im Marin s bine slao srca. „Za njegovu glazbenu budućnost vrlo je bitno da završi glazbenu školu, da bude glazbeno obrazovan. Savladat će sviranje klavira koje mu može pomoći kako se bude razvijala njegova karijera, a biti će odlično bude li imao sklonost za autorskim radom. Uočavam u njemu taj potencijal“, uvjeren je Dilajla…