Nevjerojatno koliko je „ružnoća“ Ploča, koju širi britanski portal Telegraf okupirala medije u Hrvatskoj, ali i, kako se voli reći, u regiji.
Podsjetimo, od Ploča stručnjake s britanskog portala Telegraph „bole oči“. Taj je portal, naime, angažirao stručnjake iz Francuske, Španjolske, Italije, Portugala, Hrvatske, Turske i Grčke da „odvoje žito od kukolja“, da na obalama spomenutih država pronađu primorske dragulje, ali i gradove koje, po njima, treba zaobići. Pa se, tako, na listi najljepših obalnih mjesta u Europi, od hrvatskih gradova, našao Rovinj, a među najružnije svrstali su Ploče.
„Na pola puta između Dubrovnika i Splita, Ploče bi vas lako mogle prevariti da povjerujete da se tamo treba zaustaviti. Zapravo je to oronula luka s petrokemijskim terminalom i silosima za žitarice, a leži na ušću Neretve. Ploče imaju željezničku prugu koja vodi prema Sarajevu (danas radi samo ljeti, nudeći slikovitu rutu uz dolinu Neretve u Bosnu), a postoji i korisna Jadrolinijina trajektna linija za Trpanj na Pelješcu. No, nije to mjesto na kojem biste se željeli zadržati“, objasnili su stručnjaci s Telegraph-a. Jedan od najmlađih gradova na Mediteranu, tako se našao u skupnini najružnijih mjreeta gdje su uvršteni još i Monako, Ostiju u Italiji, Kemer u Turskoj, La Línea de la Concepción u Španjolskoj, Laganas u Grčkoj i Albufeiru u Portugalu.
Vijest o Pločama bila je najčitanija ili među najčitanijima na najčitanijim hrvatskim i srpskim portalima. Tako je primjerice na iznimno čitanom srpskom portalu nova.rs ta vijest u jednom trenutku bila druga najčitanija, ispred studentskih prosvjeda koji već dva mjeseca drmaju naše susjede i ispred nastupa njihovoga miljenika Novaka Đokovića u Australiji. Isto tako, na jednom od najčitanijih hrvatskih portala, jutarnji.hr, ta je vijest bila na prvom mjestu, ispred, na primjer, vijesti o bojkotu trgovina i sl.
O ovoj temi čitajte i na portalu Dubrovačkog vjesnika (danas), te prošireno u tiskanom izdanju (petak)!
Teško je objasniti ovaj fenomen, s kojim se Pločani ne slažu i ističu kako se, pri ovakvim izborima, kada su Ploče u pitanju namjerno izbjegavaju fotografije prekrasne rive s parkovima i zelenilom i velebne crkve na njoj.
A kako bi Ploče izgledale bez „bijele golubice“ na rivi, koju je izgradio današnji slavljenik, legendarni pločanski župnik don Petar Mikić, danas u mirovini i pomalo zaboravljen?
Don Petar je u Ploče došao prije više od 55 godina, 29. lipnja 1969., prije 31 godinu (1994.) papa Ivan Pavao Drugi na Žnjanu je blagoslovio kamen temeljac za crkvu, a iste je godine, 29. svibnja na blagdan Kraljice neba i zemlje, na mjestu današnje „bijele bazilike“, pred mnoštvom vjernika, don Petar izrekao proročke riječi: “Ja hoću da mi se ovdje sagradi velika crkva! Kakva dolikuje Bogu i hrvatskom narodu! Zato ja, majko Marijo, kao pastir duhovni ovoga grada blagoslivljam ovo sveto tlo gdje će se uskoro skupiti tvoja djeca da slave i hvale tebe i tvoga sina Isusa Krista. Marijo, neka tako bude.” Prije nekoliko mjeseci, točnije početkom kolovoza 2023., navršilo se 26 godina od blagoslova terena za izgradnju crkve, a blagoslovio ga je, silom prilika, don Petar, koji 27. siječnja obilježava 86 godina života!
„Dana 30. srpnja 1998. u Ploče na teren buduće crkve došao je gospodin Tihomir Kraljević, djelatnik 39 pukovnije HV sa strojevima i ljudima, poslan od generala Ljube Ćesića Rojsa po naredi dr. Franje Tuđmana. Strojeva su zagrebli, ali im se nije dalo raditi prije nego se teren i početak radova ne blagoslove. U to vrijeme biskupi iz čitave Hrvatske bili su na odmoru u Hvaru, ali se nisu odazvali mojoj molbi da netko od njih obavi blagoslov“, prisjetio se, lani u ovo vrijeme, pločanski svećenik.
Podršku je prije pet i pol desetljeća dobio kod nadbiskupa metropolite dr. Frane Franića, koji ga je tri godine prije toga, na blagdan svetoga Petra i Pavla, i zaredio za svećenika. Nadbiskup mu je rekao kako ima problema u Pločama i da bi po njegovom suda upravo on bio prikladan za župnika u tom nastajućem gradu. Za don Petra je to bila „čast, izazov i povjerenje“, pa je ponudu odmah prihvatio. „Moram ti reći da Crkva u Pločama ne posjeduje nikakvih materijalnih dobara osim trošne barake u kojoj ćeš stanovati i vršiti službu Božju. Žena, Jurka Trlin, koja se brinula za župnikovo kućanstvo, to više ne može raditi i biti ćeš sam. Sve blago Crkve u Pločama si ti, tvoja mladost vjera i sposobnosti. Od tebe se očekuje da okupiš živu i sagradiš kamenu crkvu. Sve što ti mogu dati je moj blagoslov“, ponovio je don Petar tadašnje nadbiskupove riječi.
O ovoj temi čitajte i na portalu Dubrovačkog vjesnika (danas), te prošireno u tiskanom izdanju (petak)!
I zaista, u Pločama su se dugi niz godina mise održavale u staroj, trošnoj drvenoj baraci površine 57 metara četvornih, od čega su 23 „kvadrata“ služila za kapelu, a ostatak za stan. Tako je bilo do veljače 1983. godine kada su se mise počele održavati u kući na Birini, sve do 2007. godine i završetka crkve, Pastoralnog centra i „zvonika do neba“.
O ovoj temi čitajte i na portalu Dubrovačkog vjesnika (danas), te prošireno u tiskanom izdanju (petak)!
No, uz sve to don Petar je pronašao vremena i za brojne druge aktivnosti. Bio je dušebrižnik za pomorce od 1978., te je sudjelovao na tri svjetska kongresa za apostolat pomoraca; u Rimu, Mombasiju i Houstonu. Svoje inozemno djelovanje koristio je za promociju Hrvatske. U Pločama je udario temelje župne biblioteke, osnovao je župni Caritas, koji se svojim radom istaknuo osobito u vrijeme Domovinskoga rata, organizirao je izgradnju centralnog križa na gradskom groblju, osnovao je Dječju zbor Pločanski anđeli, Mješoviti pjevački zbor, klapu Stina, osnovao je numizmatičku i malakološku zbirku, izlaže bogatu kolekciju modela brodova… Don Petar je dobitnik nagrade Dubrovačko – neretvanske županije i Grada Ploča za životno djelo, blagoslovio je prvu vojarnu u Hrvatskoj, nosilac je Spomenice Domovinskoga rata, član je Udruge dragovoljaca Domovinskoga rata, odlukom dr. Franje Tuđmana, odlikovan je Redom hrvatskog trolist. U Rogotinu je financirao postavljanje Tuđmanove biste, kao i spomenik Hrvatskom vojniku, u spomen na sve koji su kroz povijest podnijeli najveće žrtve za hrvatsku državu.