Vrlo je slična naranči, kora joj se lagano guli, slatka je, puna C vitamin. Pogađate riječ je o neretvanskoj mandarini, kraljici jeseni kako je mnogu nazivaju. Priča o njima je započela u dalekom Japanu otkuda su kao poklon tadašnjeg japanskog konzula, stigle dalekih tridesetih godina prošlog stoljeća. Grančica im je vrijedila kao suho zlato a pupovi su se čuvali kao najveće blago.
Od ove jeseni mandarina je dobila i svoj festival. Turistička zajednica Opuzena organizirala je zabavu u čast ovoj kraljici voća. Jelo se, pilo, plesalo i ono najvažnije kušalo zlatne plodove s ovdašnjih plantaža, javlja Slobodna Dalmacija.
Izabrana je i najbolja mandarina, najslađa, najžuća, ona koja se najlakše guli i ima najviše slatkog soka pa se topi u ustima. Takvu je proizvela gospođa Irina Mataga na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Njoj je pripala čast ponijeti titulu “mandarinske kraljice”.
Za nijansu drugačije, ali ne i lošije, mandarine su proizveli Ana Juračić i Slavko Musulin. Zajedničko svim mandarinama je da su slatke kao šećer.
Najbolji voćari, po ocjeni stručno ocjenjivačkog suda (Ivan Mataga, Magdalena Krvavac, Žana Marević i Danijel Štula) na ocjenu su donijeli sortu “Chahara“.
Mandarina Chachara ima pulpu fine strukture, bez sjemenki i veoma je sočna, izvrsnog okusa. Veoma je popularna među kupcima i proizvođačima, prva je mandarine zlatnožute boje. Proizvođači je vole jer berba počinje u ranu jesen i bere se u ”kratkim rukavima” dok su je kupci prepoznali kao prvu ranu sortu koja ima optimalan odnos šećera i kiselina, a i lijepoga je izgleda. Prepoznatljiva je zbog krupnoće ploda.
Tradicija
Magdalena Krvavac, direktorica Turističke zajednice, kaže da će “Mandarina fest” postati tradicija u Opuzenu, koji je središte proizvodnje mandarina u dolini Neretve.
Sorte mandarine koje se uzgajaju u Neretvi su zapravo japanske sorte, Iwasaki, Icumaru i Zorica rana, Chahara, Okitsu, Unshiu, Kuno, Seto i Sajgon, koji dozrijeva u prosincu. Samo je takozvana ruska mandarina (“Kavano Wase”), koja na rod dolazi kao srednja, stigla s Krima, ali je na Krim ipak donesena iz Japana.
Mandarine su ove jeseni ranije žute, pozlatila se neretvanska dolina. Pod teškim teretom plodova, do zemlje se savile grane mandarina, koje treba obrati.
Njokada i vino…
Za gastronomski doživljaj Festivala mandarina pobrinula se Družba Pivčeva kala. Oni su u velikoj teći skuhali njokadu, za sve posjetitelje festivala. Dvadesetak kilograma junetine i isto toliko njoka, dobro začinjeno onako baš po neretvanski, pa se moglo popiti i vina koje su donijeli lokalni vinari.
A nakon slasnog zalogaja slijedio je voćni desert-neretvanska mandarina.
Tekst: Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija
Slike: Ante Pejar