Dubrovački vjesnik, u okviru projekta Vrsne žene Dubrovačko-neretvanske županije, donosi priče o 12 žena među kojima je i naša Pločanka Lora Mihaljević.
U novom broju Dubrovački vjesnik daruje vam posebni prilog ‘Vrsne žene‘. Kroz dvanaest priča o vrijednim, talentiranim i hrabrim gospođama i sinjorinama od Konavala preko Korčule do Neretve doznat ćete kako žene našu svakodnevicu čine boljom i sadržajnijom.
Žene o kojima pišemo nisu pretjerano eksponirane, nećete ih sresti na tratamentima i fancy društvenim događanjima jer one imaju svoj đir. Lijepa pjesma, iskrena molitva, dobročinstvo, znanstveni projekt i ekološke akcije područja su u kojima se gošće našeg priloga najbolje osjećaju i prenose nam svima ‘dobru vibru‘.
Kad pročitate njihove poticajne životne priče, bit će vam jasno zbog čega smo im s pravom dodijelili epitet ‘vrsne‘.
Portal Rogotin prenosi priču o Lori!
Tridesetdevetogodišnjakinja čiji dan traje i duže od 24 sata. Tako će za nju reći, ne samo njeni bližnji, već mnogi s kojima svakodnevno surađuje.
Diplomom kroatist, zaposlenjem djelatnica Odjela za društvene djelatnosti Grada Ploča; uz supruga već iskusna i uspješna poljoprivrednica poduzetnica i proizvođač unikatnih delikatesa, a između svega nabrojanog, svima znana kao iznimno uspješna voditeljica programa i evenata na području grada Ploča, doline Neretve, ali i Dubrovačko neretvanske županije, te neumorni volonter i aktivist u svojoj zajednici.
I ako pomislite da je nemoguće da sve te aktivnosti i hobije, utjelovi samo jedna žena, varate se, živi i aktivni dokaz naša je sugovornica, a ako za nju u gradu upitate redovito su odgovori: da, da, to vam je naša Lora. Kad vidimo da program započinje s njom ispred mikrofona, znamo da će nam bit ugodno i lijepo, ali volimo i njene praline, sa smijehom će prolaznici koje smo zaustavili. Uvijek je nasmijana i uvijek će pomoći, kažu.
Za svoju priču, onu životnu i aktivnosti kojima je posvećena, kaže da nisu ništa posebno i skromno zaključuje kako je ona samo jedna od velikog broja istih takvih poduzetnih i vječno aktivnih žena, onih koje svoj dan iskoriste maksimalno i najbolje što mogu.
„Samo radi i vodi se srcem“
Skromna Lora tako kaže da „samo radi i vodi se srcem” i da nijedno od područja na kojima djeluje ne može izdvojiti kao najdraže, a o odustajanju od bilo koje od ovih važnih životnih uloga nikad nije niti pomišljala.
„Bilo je trenutaka kad je ona najvažnija uloga žene, ona majke i supruge, zauzimala najveći dio mog vremena i zaokupiranosti, ali znala sam ja sebe, ali i važnost iste te uloge, pa sam sasvim opravdano davala sebe najviše tu, a poduzetnu stranu samo nakratko stavila po strani. No, znala sam da će moj nekakav borben duh, želja, entuzijazam i inovativnost, ali i navika na rad u društvenoj zajednici, moja nepresušna želja za pomaganjem drugima, posebno najranjivijim skupinama, opet pronaći tih nekoliko sati u mom danu”, ističe Lora koja danas nesebično volonterski radi i stoji na raspolaganju mnogim udrugama na području naše Županije.
„Sva moja, ja ih nazivam prijateljstva, a ne rad, unutar udruga, plod su stvarno moje želje za istim i tog nekog karaktera koji vjeruje u zajedništvo i moć koju taj rad za opće dobro može imati. Ima to nešto što je možda previše postalo klišej i žao mi je zbog tog, da ga nazovem otuđenja ljudi, ali ja sam vam mišljenja da svi svoje sposobnosti i resurse koje posjedujemo, na neki način moramo i imamo neku moralnu obvezu podijeliti sa zajednicom u kojoj živimo. Ne mora se sve naplatiti, niti valorizirati novcem, dapače, stostruko više, za dušu i one unutarnje ljudske baterije, vrijedi učinak kad nešto pomogneš, a za to ne zahtijevaš baš ništa. E tako i na takav način vam ja radim već više od 15 godina”, entuzijastično priča Lora. Mnoge odrađene stvari se ni ne vide, ne ističem ih, jer ne mora sve biti vidljivo, glavno da ja znam da smo uspjeli na onom što smo radili.
Počasna je članica i aktivan volonter udruge Vita Ploče, udruge koja okuplja žene oboljele od raka dojke i upravo organizaciju akcija i aktivnosti s njima ističe kao najposebnije. S obzirom da s posebnim pijetetom gleda na vrijednosti Domovinskog rata, svoje vrijeme rado pokloni i braniteljskim udrugama sa svog područja i kako kaže, oni znaju da na nju uvijek mogu računati.
„Sretna sam da mogu pomoći, pa što mi znači napisati koju riječ, dati prijedlog, odraditi program,..kad me zovnu iz udruge za zaštitu životinja Buddy, a znam koliko se muče i daju sebe na tom području, pa što znači onda da i ja za njih izdvojim svog vremena”, ističe Lora kojoj je, kako kaže, samo želja da nekad dan traje malo duže.
Ova 39-godišnja poduzetnica, supruga i majka troje djece, uspješno plovi i poljoprivrednim vodama. Zajedno sa suprugom Davorom, u želji za bijegom iz ubrzane svakodnevice, zdravijim načinom života i zdravim načinom uzgoja hrane, krenuli su u tada potpuno sulud pothvat; obnovu starih zapuštenih ledina u Dusini, Davorove djedovine.
„Da, bilo je to potpuno ludo. Nas dvoje i naša djeca, s nekim pilama, bez teške mehanizacije, bez nekog novčanog temelja, krčili smo zemlju po zemlju. Bilo je podsmijeha drugih, ali malo pomalo, poljoprivrednik po poljoprivrednik pružao nam je ruku i pomoć. Jako mi se danas drago sjetiti svega toga. I zgoda i nezgoda. Jednom sam završila na hitnoj, pa smo se smijali, da ako tada nisam odustala, neću nikad. Taj poljoprivredni put bit će dio tog mog životnog, uvijek, zaključila sam tada”, priča nam Lora, danas uz supruga vlasnica uspješnog i po mnogočemu zanimljivog OPG-a Lozo Dusina.
Proizvođači su breskve, nektarine, češnjaka, smokve, a kao krunu svog cjelogodišnjeg rada u polju ističu vrgoračku jagodu u koju jako puno ulažu. Imaju i dva maslinika, a svoju zdravu proizvodnju su i potpuno „zaokružili”, te od vlastitih kultura proizvode tražene delikatese koje danas stoje na meniima vrhunskih restorana. Naime, „Lorine praline”, delikatesa od suhe smokve, zdrava je slastica za kojom je ogroman interes čim Lora krene s proizvodnjom, po završetku sušenja prvih smokava pa gotovo kroz cijelu godinu.
„Lorine praline su vam moje četvrto dijete. Jako volim taj proizvod. Nastao je iz želje da moja obitelj i bližnji jedu slatko, a zdravo. Sve dalje je jedna predivna priča na koju sam jako ponosna. Kad te zovnu iz Zagreba, Slavonije, naših otoka s oduševljenjem tom „bonbonjericom” koju su dobili i oduševili se, moraš biti sretan, znam tada da radimo nešto dobro, s entuzijazmom o toj dusinskoj pralini koja je obišla skoro svijet, priča Lora. Znanje o preradi i usavršavanje u istom prošla je kroz tečajeve i ponuđene certifikate u tom području od strane Ministarstva poljoprivrede, ali i neke u svojoj vlastitoj režiji. Voli učiti i mišljenja je da u svoje znanje treba konstantno ulagati, tako da ova zanimljiva poljoprivrednica ne propušta priliku za dodatnim usavršavanjem.
Kad se traktor ugasi, onda krene pjesma
Njene praline, ali i namaz „Jagodella” primjerice, možete naći u ponudi hotela i restorana diljem Lijepe naše. Na terasi Boutique hotela HOH Zagreb poslužuju se na posebnom etažeru palančikice s Lorinom Jagodellom, a dođete li u hotel Split kao gost, dočekat će vas Lorina pralina kao najslađi početak boravka na našoj obali.
Nijedno ekskluzivno događanje unutar marine Punat na Krku neće proći bez Lorinih pralina, ali i stolovi diljem Lijepe naše znaju za ovu slasticu i to ovu inovativnu poduzetnicu najviše i veseli.
„Naravno da sam sretna vidjeti da su ti naši proizvodi prepoznati u tako ekskluzivnim objektima, ali jako me veseli doći i „običnim kupcima” i s njima na licu mjesta popričati o tom našem zdravom slatkišu, saznati kako ih oni doziraju, jer očito najveći je problem oko praline pitanje kako ih stati jesti”, sa smijehom će Lora.
Kad se traktor ugasi, zapakira i posljednja pralina za taj dan, pripremi sve za sutra, onda krene pjesma. Lora je naime članica mješovite klape „Strada“, i ako nju pitate, to je područje koje joj također puni baterije. Jedina je žena u klapi i ako pitate njene kolege, savršeno se uklapa. Znaju se našaliti pa reći da je možda baš ta njena poduzetnička strana zadužena da i u tom muškom svijetu uspješno brodi.
„Jako volim pjevati. Ja sam jedna od onih koji ne gledaju note, nego pjesmu moraju odraditi srcem, pa tako često znam otploviti tijekom samog nastupa, pa onda dečki iz klape vraćaju tu emociju u brazdu. A što ću kad sam takva”, simpatično će Lora, kojoj nastupi nisu strani, jer je već dobrih 20 godina, kako u svijetu medija, tako i na pozornici.
Vodila je i danas vodi ogroman broj društvenih događanja, niz iznimno visokih protokolarnih programa; moderira konferencije i evente. Suvereno vlada na pozornici, neovisno o tematici koje se program kojeg vodi tiče i miljenica je publike, kako domaće, tako i gdje god se kao voditelj pojavi. Kažu za nju da ima posebnu karizmu i kao voditelj to zna prenijeti.
Deset godina bila je i u radijskim vodama kao voditelj, urednik i glazbeni urednik na Radio Pločama, kao i Radio Naroni Metković. Svoj radijski put okončala je počevši raditi u Grad Ploče, ali ljubav prema tom poslu ostavila ju je još niz godina kao vanjskog suradnika Radio Ploča, na kojeg i danas mogu računati.
„Neću lagati ako kažem da su mi to bili najljepši radni dani. Obožavam radio kao medij. Tu interakciju s ljudima, tu moć koju voditelj ima za uljepšati slušateljima dan, informirati ih. Cijela sam bila u tom poslu i baš uživala”, prisjeća se Lora radijskih dana, ali nastavlja kako je zapravo i u svojim sadašnjim poslovima najsretnija zbog te komunikacije s ljudima. To je nešto u čemu uživam. Volim biti s ljudima”, istaknula je ova karizmatična poduzetnica.
Vjerovati u ono što radiš i biti spremna i na pogrešku
Na pitanje kako biti uspješna poduzetnica, uspješno raditi sve te poslove, odgovara:
„Prvenstveno, nema savršenstva bez mane, to su priče za društvene mreže, ali u stvarnosti toga nema.
Treba biti realna i ne postavljati ljestvicu uspješnosti previsoko. Vjerovati u ono što radiš i biti spremna i na pogrešku i biti spremna oprostiti sebi tu istu pogrešku ili nemogućnost prelaska neke prepreke. To je ključ i uz ljubav u svemu čega se uhvatiš, te uz potporu svoje okoline, ja imam mog Davora, sve će se dalje nekako samo slagati.
Ne težim slavi ili nekoj materijalnoj potkrijepljenosti svojih poslova. Ako se ta poduzetnost tako mjeri, onda ja to nisam, ali ako gledamo na tu granu u smislu da sam češnjak kojeg smo uzgojili pretočila svojom idejom i naučenim znanjem u staklenku koja se danas uspješno prodaje, onda da, prihvaćam ulogu žene poduzetnice, koja je eto možda malo drugačija pa iz proizvodnog labosa često uskoči u drugačiji dress code, uzme mikrofon i odvodi program na pozornici.
Ja sam sebi poduzetno sretna i zahvalna i Bogu i roditeljima što sam takva kakva jesam. Eto, očito svašta nešto mogu, ne zanosi me pretjeran uspjeh i uvijek sam čvrsto na nogama i svjesna da od uzdizanja i oholosti nikom nikad nije bilo dobro, tako da ću ja svoj poljoprivredno poduzetni put uz niz drugih spomenutih aktivnosti, i nadalje gurati skromno i s osmijehom na licu, za sve koje susretnem. Tada je moja uloga uspješno ispunjena.