U Opuzenu je održan prvi Hod za život, obitelj i Hrvatsku. O svojoj ulozi u društvu kao žene i majke osmero djece, na Hodu za život govorila je Božena Ajduk, majka osmero djece:
„Ja sam Božana Ajduk majka šestorice sinova i dvije kćeri. Svako naše dijete je jedinstvena i neponovljiva osoba. Život svakog našeg djeteta započeo je začećem.
Neću govoriti o svojim svakodnevnim životnim obvezama i brigama oko odgoja naše djece u dobi od jedne do 13 godina. Jer, te su obveze sastavni dio svake obitelji. Svi ih vi poznajete. Želim s vama podijeliti koliko je važno da svatko od nas razumije svoju osobnu odgovornost za društvo u kojem živimo. Pa onda i za zaštitu prava na život u tom društvu i toj državi.
Žalosno je da se čovjeku nameću iskrivljene vrijednosti u kojima se svakodnevno nastoji predstaviti čovjeka kao neprijatelja planete Zemlje ili društva te je sve okrenuto kulturi smrti pod lažnom parolom *ženskih prava*
Ja kao žena izabrala sam pravo da budem majka, nositeljica života, života koji će sutra graditi ovaj svijet i činiti zajednicu bogatiju za 8 novih članova društva, tih osam članova će svojim radom i životom doprinositi društvu i graditi svijet svaki na sebi svojstven način.
Čovjek ne može biti okrenut samo sebi jer nitko nema garanciju savršenog života. Bez obzira ako se čovjek rodio zdrav i bogat ne znači da će tako ostati i do kraja života. Život je nepredvidiv, što možemo vidjeti iz raznih životnih situacija u kojima se čovjek ne planirajući nađe, bilo da doživi neku saobraćajnu nesreću, ili ga snađe neka nepredviđena prirodna nepogoda pa ostane bez zdravlja ili bogatstva.
U većini medija se svim silama želi prikazati čovjeka kao nehumano biće kojeg treba reducirati. Promiče se teorija eugenike pod opravdanjem viška ljudi na zemlji. Sami smo svjedoci da cijela Europa ima manjak radne snage kao i Hrvatska kao dio te Europe, a pojedinci u toj istoj Europi žele svim silama opravdati pravo na redukciju-odnosno smrt čovjeka i to u najranijoj fazi njegovog života.
Birajući smrt ,a negirajući život uništavamo sami sebe i svoju budućnost. Jer, tim izborom smo vlastitu zajednicu ili društvo uskratili za život novog liječnika koji bi bio dobar dijagnostičar ,poštenog poljoprivrednika koji bi kvalitetno uzgajao hranu koja ne bi bila dostupna samo bogatima već svima, učitelja koji bi prenosio svoje znanje na nove generacije bez obzira je li predaje u prestižnoj privatnoj ili javnoj školi, medicinsku sestru koja ima suosjećanje za sve pacijente, a ne samo one u privatnim klinikama , kvalitetnog pekara, poštenog trgovca, objektivnog novinara itd…
Život nije ekskluzivno pravo ili selekcija odabranih i bogatih ljudi. Život mora biti pravo svakog čovjeka od začeća pa do prirodne smrti. Hvala vam svima što ste danas ovdje, sudjelujući na Hodu za život, izrazili svoju podršku svakom nerođenom djetetu i svakoj majci“.