Peračko Blato je malo i relativno mlado mjesto na području Grada Ploča, nema ni 300 stanovnika. Ali posebno je po mnogo čemu. Iz Peračkoga Blata potječu bivši i sadašnji saborski zastupnici, direktori Luke Ploče i drugih važnih tvrtki.. No, Peračko Blato posebno je i po tome što je na najbolji način spojilo tradicijski način života i moderna strujanja, prvenstveno povezana s turizmom.
Smokva bjelica, bilo zelena ili suha, iznimne kvalitete, već dugo je zaštitni znak ovoga maloga mjesta, u kojem vrijedni ljudi imaju bogato iskustvo i s maslinom i vinovom lozom, a u zadnja dva desetljeća, ne zanemarujući poljoprivredne aktivnosti, upustili su se u potpuno novi svijet – svijet turizma, koji je na ovome području sve donedavno bio vezan isključivo uz mjesta na Makarskoj rivijeri i njihove prekrasne plaže.
No, Peračko Blato ima svoje prednosti koje sve veći broj posjetitelja prepoznaje, a koliko su ozbiljno shvatili turizam i sve što ide uz njega najbolje svjedoči činjenica da, za sad, imaju čak deset bazena, teniska igrališta i brojne druge sadržaje. I ne misle na tome stati.
O fenomenu Peračkog Blata čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!
A kako je sve počelo? Za sve je „kriv“ Nijemac Frank i snalažljivi i vrijedni Mladen Krstičević i njegov sin Pero, pioniri turističke djelatnosti u ovome mjestu. Naime, prije 22 godine Frank je sa suprugom i šestero djece odlučio ljetovati u Makarskoj. Ali, gužva, buka i galama brzo su ga „otjerali“ iz te poznate turističke destinacije, a put ih je, u potrazi za mirom, tišinom i prekrasnom prirodom, doveo upravo u Peračko Blato. Tu se dogodio sudbonosni susret, Njemci su prespavali kod Krstičevića, a Mladen i Pero donijeli su odluku! Danas, 22 godine nakon toga, nude elitnu uslugu u Vili Šolo, osim 20 kreveta i bazena, tu su i vidikovac i mnogi drugi sadržaji za djecu i odrasle, a u samoj blizini su poznata Baćinska jezera, koja također nude brojne mogućnosti.
„Nismo ostavili smokvu, već četvrta generacija bavi se ovom kulturom i godišnje proizvedemo po nekoliko tona suhih smokava. No, Frank nam je na neki način otvorio oči, nakon druženja s njim prepoznali smo mogućnost pružanja turističke ponude drugačijeg tipa, uživanje u miru i prekrasnoj prirodi, a vrijeme je pokazalo da smo pogodili i da veliki broj posjetitelja zanima baš takav tip odmora. Otac, majka i ja smo godinama radili da bismo stvorili ono što sada imamo. Išli smo strpljivo, korak po korak, bazen je došao nakon deset godina. Dolaze nam gosti koji zaista uživaju u još uvijek netaknutoj prirodi, a blizu su im Split, Dubrovnik, Mostar, Međugorje i druge poznate destinacije. Među gostima najviše je Engleza, Njemaca i Poljaka, a o usluzi koju dobiju najbolje svjedoči činjenica da se mnogi od njih vraćaju“, priča nam Pero Krstičević, koji i sada ima brojne ideje kako, s jedne strane izbjeći masovni turizam i uništavanje prirode, a s druge strane poboljšati turističku ponudu, koja se u Peračkom Blatu kao i u Dolini Neretve, uz sve nabrojene prednosti, temelji i na gostoljubivosti i ljubaznosti ovdašnjih ljudi. I to je jedan od razloga što je Peračko Blato danas destinacija, za razliku od običnog prenoćišta.
„Gost se mora osjećati zadovoljno, morate mu posvetiti iskrenu pažnju i gostoprimstvo i onda su svi na dobitku. Ovo je posao kao i svaki drugi, traži predani rad , odricanje i stalno ulaganje, ali se isplati. Ne samo iz ekonomskih razloga, meni je zadovoljstvo gledati kako se moja djeca druže i igraju s djecom iz drugih govornih područja, kako se sporazumijevaju, kako uspostavljaju komunikaciju“, kaže Pero.
O fenomenu Peračkog Blata čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!
Gordana Yvonne Fabry sa obitelji je živjela u Njemačkoj, sve je ostavila i došla u Peračko Blato. U kojem je izgradila Villu Fabry. S bazenom. „Obitelj moje majke porijeklom je iz Peračkog Blata. Mama je prije imala apartmane u Baškoj vodi, a ja sam ostavila sve u Njemačkoj i došla ovdje jer sam željela biti blizu Baćinskih jezera. Tu se osjećam kao kod kuće, u mirnoj oazi Peračkog Blata“, govori nam Gordana koja se iz Njemačke vratila prije pet godina. Zadovoljna je kao i njeni gosti. „Gosti su jako zadovoljni zbog prirode i mira u našem selu. Mi im ne smetamo jer posao oko kuće odradimo u ranim jutarnjim satima dok oni spavaju“, kaže nam naša sugovornica. Kako stvari stoje, broj bazena u Peračkom Blatu, i kvaliteta usluge koja ide uz to, mogli bi se u idućim godinama samo povećavati. Jer su ovi ljudi shvatili da, uz ljepotu prirode, gostima treba ponuditi toplinu, razumijevanje i biti pri ruci.
O fenomenu Peračkog Blata čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!