U Rogotinu je postavljen Spomenik hrvatskom vojniku. Kroz povijest su se na području Hrvatske vodili brojni obrambeni ratovi. Mnogi vojnici borili su se za hrvatsku državu, koja je konačno ostvarena nakon pobjede u Domovinskome ratu. U želji da u pamćenje hrvatskog naroda trajno usidre sjećanje na žrtvu hrvatskih vojnika, prvi su se spomenici posvećeni Domovinskom ratu počeli podizati istodobno s njegovim okončanjem. Od tog vremena do danas podignuto je na stotine spomenika koji materijaliziraju uspomenu na Domovinski rat, kao temelj hrvatske države. U današnjem društvenom kontekstu oni imaju posebnu važnost – kao mjesta sjećanja i bastioni koji podupiru hrvatski nacionalni identitet.
Spomenik postavljen u Rogotinu najnoviji je biser u niski suvremene spomeničke baštine vezane uz ovaj ključni događaj hrvatske povijesti. Posvećen je svim hrvatskim vojnicima koji su se kroz stoljeća, na častan, viteški i vojnički način, borili za hrvatsku državu. Autor Spomenika hrvatskom vojniku je umirovljeni časnik Hrvatske vojske Ivan Pavić Mrgud, dok je sredstva za njegovu izradu donirao don Petar Mikić.
Spomenik je visok 1,5 metara, s postoljem 2,20 metra. Prikazuje donekle stilizirani lik, srastao s planinom, zemljom, rodnom grudom, koji, bez puške, ali smion i ponosan s krunicom u ruci, iskazuje obrambeni karakter Domovinskoga rata i višestoljetne borbe za hrvatsku državu. Na čeonoj strani u obliku stupa veliko slovo H–Hrvatska, čvrsta, neuništiva poput kamena, u koju je uronjena ruka hrvatskoga vojnika s krunicom Zaštitnice Hrvata, prožeta porukom: U ovom je znaku pobjeda tvoja! Izrađen je od bijeloga kamena. Iz dostupnih informacija zasad takav tip spomenika u Republici Hrvatskoj ne postoji.
U samom parku Puntin već postoji spomenik od sličnoga materijala, nazvan Zahvala predcima (identičnih dimenzija), koji predstavlja rogotinsku, neretvansku tradicionalnu težačku obitelj. Taj Spomenik od bračkoga kamena predstavlja čovjeka koji izvlači mreže i ženu koja lanca lađu. Posveta je to nekadašnjemu teškome životu ne samo Rogotinjana nego svih Neretvana, kada su, uz jendečenje i otimanje zemlje močvari, egzistenciju osiguravali ribolovom, dok su žene satima lancale lađu uz Neretvu i u njoj prevozile stoku i sve što je bilo potrebno za obrađivanje zemlje na području Gabele. Zahvala pretcima podsjetnik je na živote surove i skromne, ali proživljene u čestitosti i privrženosti svomu i svojemu. Autor skulpture je poznati kipar iz Gradca Teo Bilas, a financirao ga je također don Petar Mikić.
Tako je novi spomenik postavljen nasuprot postojećem zatvorio identitetski krug svakog Rogotinjanina i Neretvanina, a i šire, jer promovira vrijednosti obitelji, vjere i Domovine.
U neposrednoj blizini, na vrhu brda Trovro nalazi se jedinstveni svjetski fenomen, troje kamene vjetroorgolje. Idejni začetnik ovoga projekta je građevinski inženjer Željko Škorić. Na orguljama su zatvorena svirala i kombinaciju tonova sa sedam svirala radi dobijanja ugodne harmonije. Svirala za orgulje od inoxa 316,a ima ih 21, izradilo je Kvaternik orguljarstvo iz Koprivnice. Kamene vjetroorgulje za „stvaranje glazbe“ koriste vjetar, buru, jugo i maestral.
Ove posebnosti Rogotina prepoznali su vodeći ljudi međunarodnog TV magazina „Alpe Dunav Jadran“ koji već četiri desetljeća kroz novinarske priče prati srednjoeuropske zemljopisne, povijesne i kulturne posebnosti, ljudske dosege i vrijednosti. Ekipa TV magazina „Alpe Dunav Jadran“ ovih dana snima kadrove i intervjuira zanimljive osobe u Rogotinu i na Makarskome primorju kako bi se ovaj kraj, sa svojim posebnostima, predstavio u što boljem svjetlu.