Ivana Krmić nova je predsjednica Udruge osoba s invaliditetom Grada Ploča. Ova mlada 35-ogodišnja žena, supruga i majka prekrasne djevojčice, od šeste godine života ima zdravstvene tegobe od čega je i nastala njena invalidnost. To je nije spriječilo da se društveno angažira, o čemu smo i razgovarali sa njom.
Kada ste postali nova predsjednica Udruge i što je presudilo da prihvatite tu funkciju?
Predsjednicom sam postala koncem prošle godine, točnije 21. Prosinca 2023. na prijedlog tadašnjeg predsjednika gospodina Marka Stjepanovića. On, kao i predsjedništvo Udruge su u meni vidjeli mladu snagu i smatrali da modernizacija Udruge može doprinijeti njenom napretku. Ta njihova vjera u mene kao i podrška moje obitelji su presudile da prihvatim ovu funkciju.
Kakvi su vam planovi vezano uz udrugu i na koga računate u daljnjem
radu?
Već sa samim početkom ove godine smo pokrenuli naš kapitalni projekt ”Zajedno za mlade i stare Grada Ploča”. Projekt je objavljen na našoj Facebook stranici a uskoro i na web stranici koja je u izradi. U tom projektu smo iznijeli nekoliko problema s kojima se susreću naši invalidi i djeca s poteškoćama u razvoju i s tim se u ovom projektu želimo pozabaviti.
Za njegov uspjeh potrebna je podrška svih naših aktivnih članova Udruge ali i podrška naših sugrađana koji će, uvjerena sam, sudjelovati u našim akcijama i raznim događanjima.
Rogotin Portal i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje – petak) donose priču o hrabroj i poduzetnoj ženi Ivani Krmić i njenom društvenom angažmanu.
I sami ste osoba s invaliditetom. Možete li nam nešto reći o tome i
kako svakodnevno funkcionirate?
Invalid sam sa 80 posto tjelesnog oštećenja. Već kao dijete sam postala invalid i više se ni ne sjećam kako je biti zdrav, tako da me život naučio da se malo teže borim za svoje uspjehe. Ali zato me život nagradio s drugim stvarima, iskustvom i znanjem koje želim prenijeti drugim ljudima s istim ili sličnim tegobama.
Suprug vam je pomorac i često nije kod kuće, a imate petogodišnju
kćerku. Što je neophodno da zadovoljite potrebe obitelji i pronađete
vremena za aktivnosti poput ove u Udruzi?
Najbitnija je podrška moje obitelji. Bez suprugove podrške i razumijevanja ne bi bila u mogućnosti prihvatiti ovu funkciju i odgovornost koju ona nosi. Nije lako kada supruga nema kod kuće, ali već smo 11 godina u braku i naviknuta sam biti i otac i majka našoj kćerki. Ali njegov posao je jedno veliko odricanje i on ima moju podršku u tome, baš kao i ja njegovu s radom u Udruzi.
Nekad je teško uskladiti sve obaveze koje imam, naročito kad je suprug na brodu, ali samo jedan osmijeh i zahvala osobe kojoj sam pomogla kroz Udrugu mi pruža veliko zadovoljstvo i zbog toga mi nikako ne može biti teško odvojiti svoje vrijeme za njih. Znam koliko je meni trebala pomoć u određenom trenutku i zbog toga želim pomoći svima koji to i trebaju.
Surađujete i s Udrugom Radost, za djecu s poteškoćama u razvoju. Kakav je oblik te suradnje i što vam to znači?
Da, surađujemo s Udrugom Radost. Za sada još uvijek savjetodavno i kroz raznu podršku, ali nadam se da ćemo uskoro tjesnije surađivati na obostrano zadovoljstvo. Cilj nam je surađivati i sa svim drugim sličnim udrugama na području Doline. Radeći zajedno možemo ostvariti puno više za najpotrebitije. Udruga Radost na čelu sa svojom predsjednicom je vrlo iskusna i kvalitetna grupa ljudi i sigurno da nam suradnja s njima puno znači.
Kakvim ocjenjujete položaj osoba s invaliditetom u lokalnoj sredini,
mogu li biti zadovoljni i nedostaje li im nešto?
Naravno da nedostaje, i to mnogo toga. Npr, fizikalnu terapiju možemo ostvariti samo u Metkoviću dok su privatni fizioterapeuti prezauzeti i teško je doći do termina. Konkretnija njega je nužna za olakšavanje tegoba invalida. U zadnje vrijeme nam dolaze zabrinuti članovi što gube osnovnu zdravstvenu skrb. Nadamo se da će se to brzo promijeniti.
U ovih nekoliko tjedana otkad sam na čelu Udruge, učlanili su nam se invalidi koji nisu znali svoja prava i uz našu pomoć su ih saznali i odlučili zatražiti. Ja i sama nisam znala ni proceduru kako pokrenuti postupak utvrđivanja invalidnosti, što, kada i kako napraviti, i naposljetku kad je sve završilo, gdje se registrirati i koja prava ostvarujem. Ovim putem pozivam sve ljude koji imaju pitanja ili nedoumicu da nam se slobodno obrate u prostorijama Udruge gdje ćemo im rado pomoći. Zakoni se svakodnevno mijenjaju i ljudima je to teško pratiti. Zato smo mi u Udruzi uvijek spremni pomoći, makar sa malim savjetom.
Rogotin Portal i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje – petak) donose priču o hrabroj i poduzetnoj ženi Ivani Krmić i njenom društvenom angažmanu.
Možete li nam, za kraj, reći još nešto o sebi?
Od hobija mi je najdraže slikarstvo, što će sigurno bit u jednoj od radionica koje ćemo pripremiti za naš projekt. Najviše obaveza imam kao roditelj i supruga, i nije floskula reći da je moja kćer ono što me najviše zanima i raduje. Ona je ipak moj najveći projekt.
Šalu na stranu, raduje me rad i vođenje ove Udruge i s njenim rastom, rast će i moje zadovoljstvo. Pozivam sve ljude dobre volje da dođu i sa svojim prijedlozima i savjetima kako da unaprijedimo svakodnevicu invalida našeg Grada. Tijekom trajanja našeg projekta ćemo kroz planirani monitoring organizirati ankete, intervjue i fokus grupe s kojima ćemo dobiti još više vrijednih informacija.
I ovim putem želim još jednom zahvaliti osnivačima udruge, svim dosadašnjim predsjednicima i svima koji su pomogli da ova Udruga opstane sve ove godine.