Rodom je iz stare antičke Narone, odnosno Vida, od 14. godine živi u Metkoviću, a u ptičji je svijet zaljubljen otkad zna za sebe. Dok je još bio osnovac, drugi ili treći razred, otac je prepoznao kod njega ljubav prema pticama i donio mu malu svraku iz gnijezda.
Bariša Ilić otad doslovce živi za ptice, jedino još poletjeti ne može pa da stalno bude još bliže svom omiljenom hobiju. Umirovljenog automehaničara s 43 i pol godine staža u HEP-u Metković oduvijek je privlačila priroda, a u ornitologiji se okušao u najrazličitijim ‘disciplinama’, od držanja divljih ptica do uzgoja i natjecanja ptičara od lokalne do državne razine.
Prstenovač HAZU-a
– Kruna karijere bilo mi je svjetsko zlato u Lausannei 2004. kad je pobijedila moja ptica, modrokos. Kad sam dosegnuo tu razinu, postao sam i prstenovač, ovlaštenik Zavoda za ornitologiju HAZU-a za koji skoro 20 godina prstenujem ptice. U Hrvatskoj je oko 50 ovlaštenih prstenovača kojima država šalje prstenove, a vještina i oprema za lov su naš ‘resor’. Ptice prstenujemo na pola puta između Vida i Metkovića, svaku treba uloviti, obraditi i onda pustiti natrag u prirodu, javlja Dubrovacki vjesnik
Za životinje pritom nema opasnosti, lovimo ih u specijalne ornitološke mreže s tankim nitima. Nekad nas grabljivice okrznu kandžama, no nisu to ozbiljne ozljede – priče nam ovlašteni prstenovač koji je do danas označio nevjerojatnih 100 tisuća ptica.
Bariša objašnjava da je prstenovanje svojevrsna osobna karta svake jedinke: utvrđuje se vrsta, težina na vagi, starost i kondicija pojedine ptice, spol ako je uočljiv, te naslage masnog tkiva koje su selicama ključno gorivo kod sezonske seobe do Afrike.
– Svi podaci ulaze u terenske tablice koje se na kraju godine šalju Zavodu za ornitologiju za stručnu obradu, što je iznimno važno kako bi se utvrdilo je li neka vrsta ugrožena, ima li bolesti i slično. Hrvatska je u usporedbi s ostatkom Europe u povoljnom položaju, imamo habitate gdje ptice redovito obitavaju, a Neretva ima i tu prednost da je jedna od glavnih odmorišta i mjesto nadohrane ptica selica koje lete na jug – ističe naš sugovornik, ujedno i suosnivač ornitološke udruge simpatičnog naziva Brkata sjenica.
Iako mnogi neupućeni i danas misle da je riječ o izmišljenoj ptičjoj vrsti, Ilić potvrđuje kako je ona itekako stvarna, a nastanjuje tršćace, živi duboko u šašu i rijetko je se može vidjeti pa je zato svaki susret dragocjen:
– Odakle joj to ime? Dovoljno je pogledati fotografiju pa ćete vidjeti da ima crni otisak na licu i prsima koji jako sliči brkovima. U priobalju se razmnožava jedino u staništu u našim krajevima, a zbog šara na tijelu naše smo ornitološko društvo 2014. nazvali upravo po njoj, brkatoj sjenici- kaže aktualni tajnik i dugogodišnji predsjednik udruge volontera i zaljubljenika u prirodu koja osim prstenovanja ptica vodi brigu o edukaciji mladih o okolišu i zaštiti prirode.
Bariša zahvaljuje na angažmanu cijeloj marljivoj ekipi iz ‘Brkate sjenice’ kojoj je među prioritetima i zbrinjavanje ranjenih ptica po dojavi građana. Ako je povreda lakša, riješe je na licu mjesta, a ako je posrijedi posrijedi lom ili neka druga teža ozljeda, pticu šalju na liječenje u Sokolarski centar Šibenik.
Samonikle ljepotice
No, nisu samo nebeski letači predmet Barišina interesa.
Ovaj prirodoslovac hobist već godinama intenzivno istražuje – orhideje. Početkom godine domaća javnost je ostala u pozitivnom šoku nakon objave vijesti da je u Neretvi dosad zabilježeno više od 30 vrsta samoniklih ‘ljepotica’. Više je to od trećine svih orhideja koje rastu u Lijepoj našoj, a od ‘visećih’ tropskih se razlikuju po tome što rastu na livadama, neke i u šumama.
Bariša ih je sustavno proučavao i fotografirao diljem doline Neretve, te s Vedranom Šegotom s Biološkog odsjeka PMF-a, Turističkom zajednicom Grada Metkovića i Županijom pripremio tekst za pet info tabli s pojašnjenjima o vrstama orhideja. Bariša smatra kako bi baš ovaj cvijet mogao biti turistički adut:
– U Dubrovačko-neretvanskoj županiji prema istraživanjima ima oko 45 vrsta, a usporedbe radi, cijela Engleska s Irskom broji 56 vrsta koje drže kao malo vode na dlanu dok mi naše ne znamo ni prepoznati – kaže nam u nevjerici sugovornik koji je djelokrug odnedavno proširio i na malakologiju. Istini za volju, nije to bio planirani izazov ni otkriće koje budi optimizam. Na ušću Neretve Ilić je naišao na invazivnu školjku kakva dotad nije zabilježena u delti.
Radi se o zebrastoj dagnji (Dreissena polymorpha) koja, kao i svaki nametnik, potiskuje autohtone vrste i oštećuje vodne priključke:
Prvi živi primjerak
– Uvijek mi je drago kad pronađem neku novu vrstu, ali ova me stvarno zabrinula. Izvorno potječe iz Kaspijskog jezera i Crnog mora, a do nas je došla vjerojatno u balastnim vodama. Ovo je prvi živi primjerak zabilježen na našoj obali. Dosad je u Jadranskom slivu pronađeno tek nekoliko praznih ljuštura u Vranskom jezeru – otkriva neretvanski zaljubljenik u prirodu koji je na zebrastu dagnju slučajno naišao dok je tražio riječne pužiće za Prirodoslovni muzej u Metkoviću. Je li pronađeni primjerak usamljen ili tek djelić veće populacije ‘doseljenika’, ne zna se. Nalaznik je školjku uljeza prijavio Petru Crnčanu u Prirodoslovni muzej Zagreb koji će o svemu izvijestiti stručnjakinju za invazivne vrste doc.dr.sc. Jasnu Lajtner i Botanički vrt u Zagrebu na PMF.
U očekivanju rezultata, Bariša Ilić nastavlja neumorno tragati za starim i novim stanovnicima neretvanske doline.
Urbana legenda kaže kako ga je jedan kolega pitao kako to da se sve rijetke vrste lijepe baš na njega?
– Ja sam mu odgovorio protupitanjem: ‘Koliko si puta ove godine bio na terenu?‘. Kad mi je rekao nekih šest ili sedam puta, nasmijao sam se od srca i primijetio da sam i ja toliko puta pretraživao Neretvu, ali ne godišnje, nego – svakog tjedna – zaključuje ovaj vječni entuzijast koji, nemirnog duha kakav već jest, mašta o Neretvi kao sjedištu još jednog fenomena:
– Birdwatching je kao vid turizma u svijetu u velikom usponu, a kod nas sve nekako kaska. Na ušće neorganizirano dolaze stranci, od Austrijanaca preko Nijemaca i Talijana, vidim ja na ušću i Nizozemaca, Engleza…njima je doživljaj promatrati ptice. Bio sam uključen u projektni tim za popularizaciju birdwatchinga, kreće se to pomalo, ali ne u tolikom opsegu koliko bih volio – priznaje neretvanski šaptač pticama.
Kugara, čigra i lastar
Iako su u njegov ‘hobi‘ ušetale i školjke, Bariša Ilić ipak ostaje vjeran prvoj ljubavi, pticama. Najdraža mu je, dakako, brkata sjenica za koju veli da je ekstra lijepa, mirna i samozatajna. Čak 30 godina čezne fotografirati kugaru, pepeljastosmeđu ljepoticu s kukmom. Na listi želja je za photo session je i velika čigra, elegantna gnjezdarica koje vole blizinu rijeka, močvara pa je se s pravom očekuje i na ušću Neretve. Treći s popisa je galeb lastar, mnogo rjeđi rođak sveprisutnog klaukavca za kojim je Ilić prije pola godine potegnuo čak do granice Hrvatske sa Slovenijom. Priskočio je tu i odličan poznavatelj ptičjeg svijeta Luka Jurinović, poznat šire po prstenovanju galebova. A ovaj Barišin favorit, galeb lastar inače obitava po sjeveru Engleske pa je svako pojavljivanje južnije od staništa za zaljubljenike mala senzacija.
Gabrijela Bijelić/Dubrovacki vjesnik
Slike: Bariša Ilić