Nakon pune dvije godine, prekaljeni pločanski pomorac Duško Mrdalj konačno je Božić i Novu godinu proveo sa svojom obitelji. A u samo dva mjeseca prije dolaska u Zagreb, pa u Ploče, krajem prošle godine, njegove destinacije bile su Kina, Singapur, Malezija, ponovo Singapur i Norveška, što najbolje potvrđuje koliko je ovo zahtjevan i izazovan posao koji iziskuje potpuno drugačiji životni ritam od većine drugih zanimanja i koliko je, u stvari, točno da je kruh pomoraca „sa sedam kora“.
Duško je od lipnja 2013. godine, točnije od blagdana svetoga Ivana, tehnički inspektor u Međunarodnoj pomorskoj kompaniji Gaerbulk Norway iz Bergena u Norveškoj, u kojoj je zaposlen od studenoga 2004., a na funkciju inspektora došao je s radnog mjesta upravitelja stroja.
Asistent stroja, Bospor, svibanj 1988.
Prva dva razreda srednje škole završio je u rodnim Pločama a dva završna u Splitu, u Srednjoj pomorskoj – smjer brodostrojarstvo. Slijedile su dvije godine naviganja na danas nepostojećoj Dalmatinskoj plovidbi iz Vela Luke u kojoj su iskustvo stjecali mnogi Pločani. Višu pomorsku školu završio je u Portorožu i ukrcao se na Splošnu plovbu Piran, kao treći časnik stroja. U slovenskoj firmi zadržao se sve do odlaska u Bergen.
Rogotin portal i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje u petak) donose zanimljivu priču o našem Pločaninu Dušku Mrdalju, koji nam otkriva sve prednosti i nedostatke života pomorca.
Bezbroj je događaja koji su se Dušku urezali u sjećanje u godinama plovidbe svjetskim morima. Jedno od prvih iskustava doživio je na brodu Ana, još dok je bio u Dalmatinskoj plovidbi. Bio je studeni 1988., prevozili su sol iz Italije u američki Boston. Zadesilo ih je takvo nevrijeme da su od Gibraltara, gdje su stali na ukrcaj goriva, do odredišta putovali punih 28 dana, a vratili se za nepuna dva tjedna. Ili opasnosti na brodu Poplar arrow u Indijskom oceanu 2011. godine, kada su ih napali gusari sa tri glisera.
„Bilo je to vrijeme kada nismo imali zaštitu na brodu, danas dobijete Security team, četvoricu ljudi koji brinu o sigurnosti, a posada dobije pancir košulje i vojne šljemove. Gusari su htjeli zaplijeniti brod i tražiti otkupninu. Napravili smo što smo mogli, uključili protupožarne pumpe i vatrogasna crijeva, razvukli žilet žicu i postavili razbijeno staklo po palubi. Sretna okolnost je bila što je brod bio bez tereta, pa je visina napadačima otežavala penjanje. Maksimalno smo povećati brzinu i vozili cik-cak te uspjeli pobjeći“, prisjeća se Duško.
Karantena u Kini
I dok slušamo kroz kakve je opasnosti prolazio, logično je pitanje zašto je odabrao upravo život pomorca. „Da, život pomorca je težak, pun samoodricanja, samotan, zahtjevan, traži visoku edukaciju, stalno usavršavanje i praćenje svjetskih normi, a zdravlje mora biti na najvišem nivou. Dva puta godišnje imamo liječničke preglede. A more traži da ga poznaješ. Dok govorim o poznavanju mora, prisjećam se pokojnog kapetana Ive Jerkovića iz Trpnja, koji je živio u Dubrovniku, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio izbjeglica u Kominu. Ipak, uz sve opasnosti, brodovi su me oduvijek fascinirati i htio sam vidjeti svijeta. Danas mogu reći da sam bio svugdje osim u New Zealandu“, kaže Duško i ističe kako su nekada brodovi stajali duže u lukama i moglo se upoznavati gradove i druge kulture, nije bilo „time pressinga“ dok su danas stalno na moru, a i kada nisu, često su vezani na terminalima izvan gradova.
Zato je i prihvatio ponudu norveške kompanije i sada, kao tehnički inspektor, obavlja nadzor, monitoring, tehničko održavanje i opsluživanje 4 broda iz flote. To podrazumijeva brojne dnevne aktivnosti, rješavanje problema, nabavku rezervnih dijelova, neplanirane popravke, redovne inspekcije broda, dva puta godišnje za svaki brod kada otputuje u luku gdje se brod nalazi, kao i redovni remont broda u brodogradilištu svakih pet godina. Tijekom 2022. u Kini je bio čak 235 dana, radio svaku subotu i nedjelju, jer je posao, osim tri remonta, uključivao i jednu konverziju, odnosno ugradnju nove dizalice. A svaki dan se dva puta testirao na koronu! I danas, dok u Pločama provodi tri tjedna, svakodnevno on line radi posao od kuće.
Rogotin portal i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje u petak) donose zanimljivu priču o našem Pločaninu Dušku Mrdalju, koji nam otkriva sve prednosti i nedostatke života pomorca.
Ne treba ni naglašavati koliko je ovaj „čovjek od mora“ tijekom proteklih desetljeća stekao iskustva. Zato i njegove riječi imaju posebnu težinu: „Ispunio sam san, upoznao sam svijet. S druge strane, trpjela je moja obitelj i ja s njom. Preskočio sam brojne lijepe događaje u životu. Suprugu Kristinu na porode su vodili moj otac i punac. Sina sam prvi put vidio kada je imao 6,5 mjeseci, a kćer kada je bila stara mjesec i pol. Za rođenje sina saznao sam majčinim brzojavom u Miami Beachu, tada nije bilo interneta, a za rođenje kćeri na „pola Pacifika“. Kad si mlad i nemaš obitelj, jedna je priča, a kada zasnuješ obitelj, potpuno druga. Gruba računica pokazuje da sam tek trećinu vremena proveo s obitelji, a ostatak po svjetskim morima i lukama. I zato ne bih ponovio ovaj put. Previše je odricanja. Molim Boga za dobro zdravlje, da dočekam mirovinu i vratim se u svoje Ploče. Drago mi je da sin Luka ne planira mojim putem. Ponosan sam na njega koji u Zagrebu studira hotelski managment, kao i na kćerku Niku, studenticu medicine, također u Zagrebu“, zaključio je Duško.
Slike: rogotin.hr i privatni album