Kolosalni prapovijesni kompleks s piramidalnim hramovima i kiklopskim zidinama otkrio je kod Vrgorca u blizini današnje autoceste između sela Kokorići i Ravča geolog iz Mostara, Goran Glamuzina, koji traži ilirske gradove po Dalmaciji i Hercegovini i do sada je pronašao nekoliko tisuća artefakata po kojima zaključuje da su ove prostore nastanjivali neandertalci. Svoja otkrića prezentira na bloku https://megaliti-hercegovina.blogspot.com/., a prenosi Slobodna Dalmacija.
Ovaj čudesni drevni kompleks, bolje rečeno jednu ogromnu protourbaniziranu ilirsku gradinu, prvi puta sam zamijetio prije nekoliko godina. Na samom lokalitetu tj. na njegovim užim integralnim dijelovima nisam bio, što je rezultat očite i nevjerojatno teške pristupačnosti samog terena koji je doslovno identičan onome kojeg proučavam u zaleđu Neuma, a sastavljen je od znači jedne ultra neprohodne vazdazelene eumediteranske vegetacije što je sve to u spoju s nevjerojatnim ultra ljutim kršem. Čitava ta neprohodna vazdazelena džungla nalazi se na izrazitom krškom reljefu prepunom jama, špilja, pukotina u stijenama, brazdi, grebena, i sličnih krških reljefnih formi preko kojih jednostavno ne možete normalno kročiti. No, što je ono što je jako bitno, a što postaje evidentno malo boljim pogledom na čistije i novije satelitske snimke je postojanje planske graditeljske modifikacije ogromne brdske površine, danas naravno totalno zarasle u ovu eumediteransku prašumu i džunglu, no nekad prije možda i 4000 godina, ovdje se prostirao jedan pravi ilirski proto-urbanizirani gradinski kompleks, pa usuđujem se reći i jedan čudesan i danas posve zaboravljeni drevni ilirski grad, siguran je Glamuzina u svoje otkriće.
Taj veliki drevni kompleks koji se prostire na prilično velikoj brdskoj površini, minimalno se sastoji od 4 do 5 masivnih megalitskih konstrukcija, počevši od zapadne strane s jednim golemim jako izduženim bočnim ili perifernim gradskim megalitskim zidom, koji sa sjeverozapadne, najpristupačnije, strane okonturuje rubni dio glavne akropole ili gradske citadele. Na brojnim satelitskim snimkama ovaj bedem jasno se vidi i razabire, gdje se čak i fino nazire ulazni dio ili svojevrsni portal, odnosno svojevrsna gradska vrata ovog drevnog grada. No, izuzev njega, kao i mnoštva drugih prisutnih megalitskih suhozidnih građevina i objekata, posebno se izdvajaju dvije proto-piramidalne velike gomile, koje se nalaze na dva nešto izdvojena okršena uzvišenja, no na očito pomno odabranim reljefnim pozicijama.
Pri tome je ona sjevernija gomila, posebice kolosalna i sadrži uistinu impozantne dimenzijske gabarite, a prije svega najposebniju stavku, pa i najveću atrakciju ove piramidalne građevine, predstavlja još uvijek dobro očuvana stepenasta megalitska suhozidna arhitektura, gdje se pogledom od sjevera jasno razabiru te uočavaju brojni zidani segmenti sastavljeni od obrađenih i precizno uklopljenih kamenih blokova.
Pogledom sa sjevernih, te dijelom i sa zapadnih smjerova, ova kolosalna gomila, pridaje jedan uistinu nevjerojatan prizor kao da gledate neku atraktivnu majansku stepenastu piramidu čiji zidani vrhovi izviruju iz guste prašume. Mogu samo misliti šta se sve krije na samoj građevini, odnosno na ovom neporecivom ultimativnom i jedinstvenom ilirskom monumentalnom suhozidnom spomeniku čitave Dalmacije, pita se Glamuzina.
– A da čudima, i skrivenim i zaboravljenim, monumentalnim drevnim atrakcijama ovog čitavog mjesta, nije niti blizu kraj, govore nam još i svi ostali objekti te megalitske strukture koje se nalaze na potezu južnije i poviše rečene sjeverne stepenaste proto-piramidalne gomile, i koji ustvari prekrivaju čitav golemi vršak akropole odnosno ovog brdskog sustava sjeverozapadnije od Kokorića. Između sviju njih mogu posebice izdvojiti jedan čudesan megalitski pravi poligonalni zid nešto malo jugoistočnije od sjeverne glavne gomile, te glavnu vršnu također proto-piramidalnu gomilu smještenu još uviše. Ono što je najupečatljivije vezano za megalitski poligonalni zid jugoistočno od sjeverne gomile, jesu očiti i kristalno vidljivi jako lijepo obrađivani i međusobno izrazito precizno uklapani kameni blokovi, koji su mjestimično isklesavani u poligonalne forme.
Ovaj ultra monumentalni megalitski poligonalni bedem očito se nastavlja s obje strane ovog vidljivog dijela na fotografiji koju sam načinio, pri čemu je čistiji pogled na te bočne dijelove nastavka bedema maskirala gusto izrasla vazdazelena vegetacija. No, iako je ovaj bedem, bez iznimke i bez ikakve sumnje jedan nevjerojatan monument prapovijesnog doba, još višestruko vrijedniji objekt, tj. megalitske strukture kriju se na rečenoj južnijoj i najvišoj snimljenoj proto-piramidalnoj gomili, koja je sa svojom megalitskom suhozidnom gradnjom savršeno spojena i uklopljena u prirodni jako okršeni izdanak mezozojskih vapnenaca.
Radi se o još uvijek jako dobro očuvanoj, i kristalno lijepo vidljivoj, sekciji megalitske, ustvari kiklopske, zidine, tj. bedema s dva lica, pri čemu se u onom licu sa sjeverne strane fino vide golemi bunjasto isklesani i međusobno jako precizno uklopljeni kameni blokovi.
– Ovdje se krije jedna prava, megalitska ilirska senzacija, jedan nevjerojatan monumentalni kameni spomenik i objekt kojega pričinjava megalitski zid identične arhitekture i monumentalnosti kao što su već dobro poznate i popularizirane megalitske ilirske građevine iz Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore: Purkin Kuk i Tor na otoku Hvaru, Škrip na otoku Braču, Osoje, Bandalova Kosa u srednjoj Dalmaciji, zatim Zvonigrad, Daorson, Matijevića gradina, Martinovića gomila i druge gradine iz Hercegovine, Oblun i Meteon u Crnoj Gori, itd. No, ono što predstavlja najveću atrakciju i jedan svojevrsni veliki avanturistički feeling jest to što je ovaj ilirski kompleks kod Vrgorca obavijen u potpunosti jednim ogromnim velom tajni, odnosno riječ je o ilirskom monumentalnom lokalitetu koji je totalno zaboravljen, zapostavljen te prepušten posvemašnjem zarastanju u pravu vazdazelenu džunglu.
Ovdje se krije zasigurno jedan od bitnijih ilirskih i to monumentalnih centara u sklopu drevne ilirske zajednice Biokova i Zabiokovlja, čije vrijedne ostatke i ruševine nešto zapadnijeg dijela oko Imotskog i prema Splitu i Omišu, proučava i godinama opisuje i prezentira kolega iz Imotskog Mate Puljak, ističe Glamuzina te nastavlja:
Tko je točno gradio i kada čitav ovaj golemi proto-urbanizirani ilirski centar teško je na prvu reći bez detaljnijeg obilaska terena i svih ovih integralnih gradskih dijelova te objekata s in-situ uvidima, no prema mojim osobnim jako bogatim terenskim, a i teoretskim iskustvima te znanjem, mogu uvelike pretpostaviti da se ovdje radi o nečemu gotovo identičnome onome što sam razotkrio u neumskom zaleđu, a to su megalitski kompleksi koji datiraju iz brončanog doba i vremena poznate tzv. Posuške kulture, a što može ići i do vremena od 2000 god.pr.Kr. S obzirom na toliku, enormnu gustoću svih ovih megalitskih građevina i konstrukcija te s obzirom na očitu izrazitu monumentalnost gradnje, odnosno izraziti megalitizam suhozidne arhitekture, možemo s pravom pretpostaviti da je ovdje bio podignut jedan nevjerojatan i vrlo bitan ilirski drevni grad, koji je možda star i 4000 godina. Naravno, da i ova monumentalna gradina, bez sumnje nosi jedan veliki (outdoor) turistički predznak kao potencijalna vrijedna destinacija, no možda je bolje da ona ostane ovakva, skrivena i prekrivena pravom prašumom, i ustvari namijenjena uglavnom pravom avanturističkom oku i onome koji dobro prepoznaje pravu vrijednost ovakvih – svetih ilirskih mjesta i vrhova.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija