Dan je zaštite životinja. Idealna prilika za predstavljanje aktivnosti Božene Delaš, profesionalne lutkarice i velike zaljubljenice u psa dalmatinca, zbog kojega je pokrenula brojne akcije. U zadnju vrlo posjećenu, krajem kolovoza, bila je uključena gotovo cijela Makarska rivijera i Vrgorac, kada je, povodom Međunarodnog dana pasa, održana manifestacija „Black and white Dalmatian Dog. Ideja je krenula iz Zaostroga, gdje je Božena Delaš jedno vrijeme obnašala funkciju direktorice Turističkog ureda i napravila „Selfie Dalmatian Wall“, izložbeni prostor namijenjen fotografiranju koji na originalan način tematizira Dalmaciju i dalmatinskoga psa. Sama ideja ne dolazi slučajno baš iz Zaostroga, jer se u tamošnjem franjevačkom samostanu na slici „Posljednje večere“ nepoznatog autora, nastale između 1910. i 1950 godine, nalazi jedan od najstarijih prikaza dalmatinskog psa. A nije čudno da ideja dolazi upravo od Božene Delaš:
„U procesu oblikovanja manifestacija i radnih dogovora, selfie dalmatian wall studio je na neki način odškrinuo vrata u dalmatiner svijet, doživljaj koji se stvara u pomalo kazališnoj atmosferi, istraživanje prostora i namještanje kadra za dobru fotografiju vrlo je inspirativno, pa je pokrenulo aktivitet svih izvoditelja aktivnosti, jednostavno “zatočkalo se”, kaže Delaš i otkriva razloge koji su je motivirali na ovaj korak: „Osobno osjećam veliko poštovanje prema prirodi, ali crno bijeli uzorci su mi posebno zanimljivi! Kako su napisala djeca na manifestaciji “psi su zakon, a dalmatineri sve što u životu trebaš”, pokazalo se točnim u mom slučaju. Vrlo često čujem pitanje Pa kako nemaš dalmatinskoga psa?! Odgovaram: “Imam druge dvije autohtone vrste-kravu bušu i psa hrvatskog ovčara.” S jedne strane je to što sam uvijek imala pse, a s druge strane je kazališno iskustvo, pedagoško obrazovanje, usmjerenost ka kulturnim sadržajima. Fenomen priče, koji je značajan za sve civilizacije, veliki učitelji poznati po pričama, priče u kojima učimo temeljito, duboko i trajno, tako je i moja sklonost pričama konstanta i iskra u projektima. Vrlo inspirativni su mi muzeji i interpretacijski centri koje sam posjećivala i kod nas i u svijetu, atmosfera, dizajn, rješenja i postavljanje posjetitelja u poziciju likova, obraćanje djeci te drugačiji rakurs bio je snažan input. Ljudska potreba za istraživanjem svijeta, za sačuvanjem posebnih vrsta dovodilo je do osnivanje zooloških i botaničkih vrtova, pa tako zidine Franjevačkog samostana čuvaju botanički vrt, ali i jedan poseban dio eko sustava , a to je naslikani slavni točkasti pas. Istraživanje koje sam provela počelo je iz znatiželje, interesa za autohtone vrste, u slobodno vrijeme. A onda preraslo u složen proces jer sam otkrivala i zapisivala puno zanimljivih detalja i tako se kreirala slagalica…“.
To što živi u malom mjestu nije shvatila kao prepreku. Naprotiv! „ Specifičnost života u malom mjestu dodatno je pokrenula neka pitanja – kako malo mjesto učiniti zanimljivim, koji je to način i pristup da se izdvoji i predstavi – “država je bogato onoliko koliko je bogato selo”, manja sredina nije limitirajući faktor, već poticaj i izazov. Turizam kao dominantna djelatnost, ima određene zakonitosti, pa su me zanimala kretanja u turističkoj ponudi, kreiranje kulturnih sadržaja te sadržaji za djecu koji su najčešće zabavni i slični, a ne inventivni i koncepcijski drukčiji. Najčešće je sve usmjereno u turističke svrhe, no ne i kao cjelogodišnji sadržaj. Upravo taj izazov – spoj sadržaja posvećen djeci jest dvostruko teža stvar, jer djeca ne dolaze sama, što znači da treba zadovoljiti i dječju i odraslu publiku, odnosno korisnike, pa u tom smjeru i svi koncepti trebaju biti razrađeni u oba pravca. To iskustvo stekla sam kroz rad u Gradskom kazalištu lutaka u Rijeci jer su publika i žiri za predstave bili i djeca i roditelji i stručnjaci. U dječjoj spoznaji svijeta veliku ulogu imaju životinje, na posredan i neposredan način, u pričama i bajkama oni oživljavaju i progovaraju o bitnim istinama, tu su kultni dječji filmovi igrani i crtani posvećeni životinjama, može li se onda i turistički sadržaj osloniti na tu činjenicu?“, zanimalo je Delaš.
Smatra da se objašnjenje baštine, kao kulturnog fenomena, koji obuhvaća više od fizičkih predmeta, slaže sa UNESCO-vom definicijom baštine iz 1982., koja kulturnu baštinu definira kao onu koja „uključuje djela umjetnika, arhitekata, glazbenika, pisaca i znanstvenika, također uključuje djela anonimnih umjetnika, izraze ljudske duhovnosti i vrijednosti koje daju smisao životu. Uključuje opipljiva i neopipljiva djela kojima ljudi izražavaju kreativnost: jezike, običaje, vjerovanja, povijesna mjesta i spomenike, literaturu, umjetnička djela, arhive i biblioteke.˝
„Ova definicija ulazi u srž koncepta na kojem radim vezano za dalmatinskoga psa, i ove godine se izrodio jedinstveni Selfie dalmatian wall, izložbeni crno-bijeli postav za fotografiranje koji tematizira Dalmaciju i dalmatinskoga psa na originalan način. Taj predivan uzorak iz prirode zavladao je u prostoru mašte, ugode, zabave,igre, inspirira i velike i male. Prostor je uređen u maniri kazališnog prizora pa se tako posjetitelji susreću s novom zbiljom, biraju crno bijelu odjeću, rekvizite, ukrase, namještaju vlastitu scenu i dobivaju pregršt fotografija kao uspomenu. Želja mi je skrenuti pozornost na nematerijalni suvenir, na sjećanje, ugodu, priču kao duhovno blago, kao nezaboravno iskustvo koje će se ponavljati u sjećanju, u razgovoru, u pregledavanju fotografija“, istaknula je Delaš i prokomentirala manifestaciju Black and white-dalmatian dog night: „Većom popularnošću manifestacija i festivala dolazi do njihove sve veće valorizacije kao turističkih atrakcija koje su iznimno važan segment turističke ponude svake destinacije. Temelj svake strategije manifestacijskog turizma je potencijal da organizirani događaj privuče novu turističku potražnju, a potencijal ove manifestacije je neupitan što pokazuju reakcije ovogodišnje manifestacije koja je prešla granice Zaostroga te se proširila na područje Makarske rivijere. Nikako se ne smije zanemariti i lokalno stanovništvo i njihovo zadovoljstvo. Često čujem kako nemamo vremena za istraživanje i izražavanje kreativnosti, odnosno problem je odvojiti vrijeme za željene aktivnosti, ali značajno je to što će se neki elementi manifestacije pripremati tijekom godine kao dodatni sadržaj za stanovnike mjesta i udruge. Ovim projektom želi se poštovati načelo prava stanovnika, i djece i odraslih, na kvalitetnu i dostupnu kulturu, na upoznavanje i sudjelovanje u kulturnom stvaralaštvu te potpori različitim oblicima i vrstama kreativnog i umjetničkog stvaralaštva“.
Delaš, također smatra da kazalište i turizam nisu nespojivi: „Na specifičan način, kazališna umjetnost i turizam imaju puno zajedničkih elemenata. Sustav storytelling je sublimirao postavke i izvrsno korespondira sa turističkim temama. Tako pomalo dotičemo teoriju sjećanja, individualnog i kolektivnog sjećanja, posebno nematerijalnog, onog na kojem počivaju razni mitovi i priče. Zaostrog je lokalitet bogatoga kulturnog nasljeđa, raskrižje puteva, mali krug velikih različitosti, i samo jedan mali, crno-bijeli, ali znameniti detalj otvara, ne jednu priču, nego knjigu priča, a mi je uklapamo u ovo doba. Učimo novi tekst kroz rakurs četveronošca i interpretiramo ga na razne načine. Scenski prostor je pravi dragulj južnoga Jadrana, od stoljetnih građevina do iznimne prirodne ljepote spoja planinskoga masiva i mora, gdje se mimkrijskom sposobnošću u dalmatinskom kršu i skriva i otkriva to simpatično stvorenje! Posjetitelji, turisti, i stanovnici postaju akteri, događa se storydoing koji pokreće lajt motiv točkica i tako zajedno, kroz niz prizora, scenografskih rješenja i uloga stvaraju predstavu, događaj iznimnog sadržaja i emocija, divnih uspomena i tisuća fotografija. To zajedničko sjećanje stvara jedinstvenu povezanost sudionika, stvara identitet grupe i pretvara ga u jedinstveni doživljaj. A to jedan od ciljeva svih reklamnih turističkih kampanja“.
