U okviru govora i inicijativa bivšeg pločanskog župnika don Petra Mikića, danas donosimo njegovo izlaganje na izvanrednoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Ploča u Domu HV-a iz ožujka 1996. godine, u vrijeme dramatičnih događanja oko statusa luke Ploče.
Upravni odbor Luke Ploče, na sjednici održanoj prošlog tjedna, uz manje primjedbe načelno je prihvatio Ugovor o privremenom reguliranju provedbe sporazuma kojima se Federaciji Bosne i Hercegovine osigurava pristup Jadranu kroz teritorij Republike Hrvatske, kojeg je izradila stručna skupina Vlade Republike Hrvatske i o kojem su hrvatska i bosanska strana usuglasile najveći broj odredbi tog ugovora. Na sjednici je istaknuto da je u izradi ugovora najvećim dijelom sudjelovala luka Ploče, te da je ugovor prihvatljiv jer se njime štite lučki interesi i jamči da će se na šest mjeseci pločanska luka koristiti za potrebe bosansko-hercegovačkog gospodarstva na isti način kao do sada. U ugovoru nema odredbi koje nisu usuglasile hrvatska i bosanska strana, a to je sporno područje na kojem bi se osnovala slobodna zona i upravljanje tom zonom.
Uskoro će se u pločanskoj luci upriličiti susret gospodarstvenika najvećih bosansko-hercegovačkih poduzeća, koja su do sada koristila naše luke. Svrha tog skupa je uvjeriti bosansko-hercegovačke gospodarstvenike da je luka Ploče jedinstvena tehnološka cjelina, te da bi njezina podjela bila obostrano štetna. Oni se sami moraju uvjeriti da bi koncepcija o podjeli na dvije luke unutar jedinstvene tehnološke i organizacijske cjeline bila štetna i za hrvatsku i bosansku stranu. Zato radimo na organiziranju takvog skupa u Pločama da se gospodarstvenici koji koriste našu luku na licu mjesta uvjere u neodrživost njezine podjele- kaže Ivica Pavlović, glavni direktor luke Ploče i član stručne skupine Vlade Hrvatske za izradu Ugovora.
„SLOBODNA DALMACIJA“
SPLIT, 20. TRAVNJA 1996.
ZAŠTO GOVORITI
Zašto ja?… Bog daje ljudima različite darove, a oni odabiru službe. Ja se po daru govora, a i po službi koju obavljam osjećam dužnim govoriti. Izdao bih i službu i sebe kad bih šutio u ovim sudbonosnim trenutcima.
Posavina se, kažu nije branila ni obranila. Možda se Posavina nije adekvatno branila pa ni obranila. Za razliku od nje, Ploče su prve ustale u povijesnoj akciji Zelena tabla – Male Bare, i to uspješno, otjeravši neprijatelja. Bio je to velik duhovni i materijalni poticaj čitavoj Hrvatskoj, pa je time više neprihvatljivo ustupanje bilo kojeg dijela, po veličini druge hrvatske luke.
Djeca nam to ne oprostila. Proklinjala bi nas, jer bi jednog dana i oni morali liti krv za svoju grudu. Ne, ne, i po stoti puta ne. Zaustavi to, Gospode. Dosta je krvi. Tko će sijati, tko žeti, tko cvijeće mirisati…?
Ploče dadoše veliki obol u Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države. Evo činjenica:
Dana 18. X 1989. godine osniva se prvi Općinski odbor HDZ-a u Hrvatskoj,
Dana 20. I 1991. godine osniva se proslavljeni Lučki vod, od siječnja 1991. godine,
Dana 23.VII 1991. godine izvodi se operacija „Zbrojovka“ prva i jedina te vrste u Hrvatskoj,
Dana 6. VIII 1991. godine izvodi se operacija „Barut“, prva i jedina te vrste u Hrvatskoj,
Dana 12.VIII 1991 godine izvodi se operacija „Pšenica“, prva i jedina te vrste u Hrvatskoj.
Ove tri akcije osigurale su veliki broj naoružanja i streljiva u trenutku kada nismo imali ni lovačke puške.
Dana 13IV 1991. godine osniva se PZO, kažu da su i tu prvi u Hrvatskoj.
Dana 14.IX 1991. godine izvodi se povijesna akcija „Zelena tabla – Male Bare“. Ja bih je nazvao, „Zlatnom tablom – Zlatnim rudnikom“ . To je prva osvojena neprijateljska vojarna u Hrvatskoj. Time se dobilo velik broj naoružanja – kratkih i dugih cijevi, te kamiona , što je našim vitezovima širom hrvatske, od Vukovara, preko Šibenika i Dubrovnika, došlo kao dar neba.
Dana 14. IX 1991. godine vodi se pomorska bitka na Jadranu za stvaranje hrvatske države. Tu se prolijeva sveta krv hrvatskih vitezova.
Dana 21. IX 1991. godine osniva se Ratna luka ploče po zapovijedi admirala Svete Letice, prva u Hrvatskoj.
Dana 5.X 1991. godine osniva se prva postrojba Mornaričko-desantnog pješaštva, te prva pojstoba Vojno mornaričke policije.
Dana 13. X 1991. godine svi mladi vojnici, hrvatski mornari, sa svojim zapovjednicima po prvi puta u crkvi, gdje s razdraganim narodom slušaju svetu misu, primaju blagoslov, te trobojnicu sa Gospinom medaljicom.
Sve obuze neizmjerna radost. Istog dana se obavlja prvi blagoslov jedne vojarne u Hrvatskoj, Bože moj, koji je to bio osjećaj. Teško je bilo povjerovati da je to stvarnost. Proteklih godina je nisi smio ni gledati, a sad se u njoj Bog moli. Suze se nisu mogle zadržati.
Dana 14. X 1991. godine osniva se Zemaljsko topništvo u Pločama.
Dana 1.XI 1991. godine prvi put se baca vijenac u more za preminule mornare sa trajekta „Pelješčanka“, uz molitve i recital, kojem prisustvuju mladi vojnici-mornari i mnoštvo naroda.
Dana 4.XI 1991. godine prvo smrtno stradanje mladog hrvatskog mornara Zvonka Dropulića.
Dana 1.XII 1991. godine osniva se Treća pješadijska bojna 116. brigade.
Dana 8 XII 1991. godine vrši se prva prisega novaka mornaričke pješadije.
Dana 22.I 1992. godine osniva se prva Domobranska satnija na Jadranu.
Dana 6. IV 1992. godine osniva se Logistička baza Ploče, čiji su počeci djelovanja udareni već u rujnu 1991. godine.
Dana 29. IX 1994. godine je prva ustrojena bojna po novome ustroju – Treća pločanska bojna 116. Domobranske pukovnije.
Nismo toliko bogati da bi darivali, ali ni toliko ludi i slabi da bi dopustili da nam se otima
To je samo dio prikaza naše stvarnosti u Pločama. Luka Ploče, to je grad. Nema grada bez luke. Nitko nam to ne smije otuđiti. Je li te tko pitao za mišljenje i savjet, puče pločanski? Nitko. Naš će odgovor uvijek biti -ne i ne. Da vas netko i pita, i vi u neznanju kažete da, mora vas netko upozoriti da ni vi, niti bilo tko drugi, nije vlastan oteti od ovih malenih, i od onih nerođenih, davati bilo kome. Samo đavao nudi sve, sve što nije njegovo.
Bez svjetle budućnosti nema vedre sadašnjosti.
Zar minaret umjesto zvonika? Demografska struktura ovog područja bila bi brzo nepopravljivo narušena na štetu Hrvata i Hrvatske.
Države se bore da sačuvaju svoje, a ovdje se bez borbe predaje svoje. To može samo onaj tko je zao ili bez pameti.
Nismo toliko bogati da bi darivali, ali ni toliko ludi i slabi da bi dopustili da nam se otima.
Jugoslavija je svojevremeno, dobrano otrgla Ploče od Hrvatske, zar će to sada učiniti i sama Majka – država Hrvatska? One smo smatrali neprijateljem, a što reći o ovima danas? Zato je naš odgovor – ne i samo ne. Nismo protiv države Hrvatske, već za njenu cjelovitost i slobodu.
Što Prevlaka, u odnosu na Ploče znači za Hrvatsku’ zašto dva mjerila? Začuđuje i često zaklinje ovih proteklih godina da ni jednog pedlja svoje zemlje nećemo nikome dati. To je toliko normalno i prirodno da o tome i ne treba govoriti. Onaj kojemu to morate dokazivati, razumije samo jezik sile. Ako zatreba, mi znamo i taj jezik. Istoku smo rekli, zbogom, a ne treba nam ni takova Europa, koja od nas traži ono što ni sama ne posjeduje. Hvala Europi, hvala Zapadu, ali želimo biti svoji na svome. Ne treba nam tuđi lonac, pa makar to bio i bosanski.
Svatko dobronamjeran je dobro došao. Tko želi s nama pošteno poslovati- dobro nam došao. Dosta sluganstva. Jedva otjerasmo velikosrpske gospodare, pa nam ne trebaju neki novi. Ne namjeravamo biti sluge u vlastitoj kući.
Tko želi pošteno poslovati neka izvoli. Bit će poslovno i uljudno uslužen. Prema prijateljima možemo i kroz prste progledati, ali ni dijelića svete hrvatske zemlje nećemo nikome dati, niti pozajmiti, ponajmanje prodati.
Bog, dom i domovina u čestitih ljudi nikada nisu, a niti će biti, na prodaju. Hrvati su bili i jesu, a vjerujem da će i ostati čestiti.
Jedino što možemo je da se molimo da dragi Bog prosvijetli um odgovornima i tako ih spriječi da ne učine nešto radi čega bi naraštaji ispaštali. Molimo se i za one što nam se sada prave prijateljima, da ne traže ono što ne mogu dobiti, što ni oni ne bi dali da se od njih traži, jer u tom trenutku prestaju biti prijatelji i pretvaraju se u osvajača, a prema osvajačima se zauzima drugačiji stav.
U prepunoj našoj kapeli djeca su predvodila pobožnost Križnog puta na tu nakanu. Budući da Gospodin ljubi nevinost dječje dobi, nadamo se da molitve neće biti uzaludne.
Manje bi zlo bilo, i narod bi to lakše prihvatio, kad bi luka prestala sa radom i kad bi se, recimo, preorijentirala u nautički turizam. To bi, uz obrađivanje zapuštenih površina neretvanske doline, donijelo vedriju budućnost od one koja nam se nudi. Lakše je nama bez njih nego njima bez nas, zato glave gore, a tko moli, taj kleči.
Još ni Ploče nisu propale dok mi živimo…
Gdje su nam zastupnici? Oni moraju izražavati volju birača. Mislili smo – krenut će posao kad stane rat, te će nastupiti bolji dani. A što nam se sada nudi? Kapitulacija na koju nećemo pristati.
Svih ovih godina Ploče su potiskivane iz sredstava javnog priopćavanja kako se bi čulo za naše prednosti, kako bi se lakše ostvarilo što je planirano. Ne, gospodo. To bi bio račun bez krčmara.
Govor gospodina predsjednika dr. Franje Tuđmana prigodom njegova posjeta našem gradu 15. kolovoza 1993. godine ulio je nadu u vedriju budućnost. Ovo što danas slušamo nas obeshrabruje.
Još Hrvatska ni propala dok mi živimo…
Još ni Ploče nisu propale dok mi živimo…
Ostanimo ovako zbijeni, složni kao sada. Glavu gore ni makac, s ovog svetog tla, a onima koji bi htjeli posegnuti za ovom ljepotom poručujemo: Znademo mi da je ovo tlo lijepo, a za nas i sveto tlo, koje nam puno znači. Zato prste k sebi.
Ne shvatite ovo kao prijetnju, već kao upozorenje, pa ako ste pametni, postupite pametno.
Mi nikada nismo bili roblje, već narod.
I neka navijek živi narod hrvatski, građani Ploča, u svojoj luci u svojim Pločama.
Župnik don Petar Mikić
Radio postaja Ploče, izlaganje don Petra Mikića na
Izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća u Domu HV 14.3.1996.