Sveti Ilija u Metkoviću nezamisliv je bez tradicionalnog derneka, šarenih štandova, sajamskog šušura i janjaca na ražnjevima uz Neretvu. Sveti Ilija u narodu poznat i kao Ilija Gromovnik ove je godine sa neba spustio nesnosne vrućine. Metković se doslovno topi. Gori i nebo i zemlja. Ali ništa ne može spriječiti dernekaše da dođu u grad na Svetog Iliju. Ni tropske vrućine i preporuke liječnika da se ne izlazi vani i da se drži debele hladovine niti cijene janjetine koje su ove godine po prvi put bile u Eurima i to 35 € za kilogram. Poprilično skupo ali Ilindan je jednom godišnje i ljubitelji ove delicije nisu škrtarili i omastili su brk mladom janjetinom. Pa kada se tome doda glavica domaće kapule i koja čaša vina. E….. nema većeg gušta, piše Dubrovacki vjesnik.
– Nema boljeg derneka od ovoga u Metkoviću- rekoše nam prolaznici koji su kupili janjetinu za doma, prevruće je pa će jesti pod klimom. Ali nema većeg gušta nego kada se jede uz Neretvu, onako još vruće dok se iz njega dimi. Ilindan je glavni dernek, onda dolazi Sveti Stipan u Opuzenu pa Ledena Gospa u Vidu. Znaju to ljubitelji tradicije koji ni jedan ne propuštaju.
Na janjetini je gužva, neki su se još jučer zapisali kako ne bi ostali bez svoje porcije. Vrsni mesari, koji godinama peku na dernecima pripremili su se dobro. Dovezli su na metkovsku rivu gomile drva da ne daj Bože ne zafali usred derneka. Janjci se vrte na ražnjima. Stotine stupnjeva ne smeta “pekarima” koji ih obilaze i premazuju da se što bolje ispeku. Najvažnije je da je dobro osoljeno janje-daju savjete prolaznici.
Ma da je janjetina i 50 Eura prodali bi je. Ljudima je to gušt i tradicija-rekoše nam iskusni pekači janjaca koji što god ispeku sve i prodaju.
Jozo Rastočić peče janjce već šesnaest godina. Zna kad treba podložiti vatru, kada treba naložiti drva. Lopatu ne ispušta iz ruke. Razgrće žeravu, negdje je diže a negdje dodaje. Miris svježe pečene janjetine pomiješan sa mirisom izgorenih drva širi se Metkovićem.
Koja je najbolja pozicija od pečenog janjeta pitamo ovog iskusnog znalca ?
Sve zavisi što tko voli. Ali za mene su najbolji opek, rebra i plećka. Sa time ne možete faliti-otkriva nam Jozo, kojemu u poslu pomaže Vinko Zovko. On donosi već osoljene i pripremljene janjce i postavlja ih na ražnjeve koje okreće elektro motor. Kažu da im nije vruće navikli su se raditi uz žeravu, obrišu znoj i nastavljaju dalje. Ni sami ne znaju koliko je stupnjeva, ako je u zraku četrdeset onda je uz ražanj i vatru šezdeset celizijevaca.
A nema dobre janjetine bez domaće ljutike, luka i kapule.
Luk u vijencima i ljutika u Metković su stigli iz okolice Vrgorca točnije iz Dragljana-Vlake sa obiteljskog gospodarstva Tonćija Vulete. On i supruga su za štandom i kažu da prodaja jako dobro ide. A kako i ne bi kada je sve domaće, ekološko bez ikakvih pesticida i kemikalija.
Na ilindanskom sajmu se nudi sve od igle do lokomotive. Dok odrasli gledaju motike, sjekire, i sačure djeca se zadovoljavaju sa igračkama. Tu je i mnoštvo helij balona, i plastičnih igračaka kineske proizvodnje a drvenih ptica klepetuša. Nitko se sa derneka kući ne vraća praznih ruku, jer Ilindan je jednom godišnje.
Stanislav Soldo/Dubrovacki vjesnik