„Ponosna sam što sam ja, Adna, imala čast modelirati u glini skulpturu fra Aleksandra Ribičića nakon čega je njegov spomenik odljeven u bronci“, rekla nam je mlada akademska kiparica Adna Bakija, rođena Sarajka koju je životni put odveo u Gradac. Gotovo dva metra visoki i 80 centimetara široki spomenik fratru (1921. Brela-2005. Split) omiljenom u narodu, kojega su zvali Maratonac u habitu, nalazi se na rivi u Zaostrogu, u kojem je fra Aleksa proveo dugi niz godina, najprije kao samostanski vikar, a onda kao gvardijan i župski vikar, te ispovjednik, bibliotekar, arhivar, pisac i botaničar.
Adna iza sebe već ima preko 50 radova od gipsa, žice, jutanih vreća, krpa, kaširanoga papira, metala i bakra, brojne murale koje je oslikala na zidnim površinama na području gračke općine, posebice s likom dalmatinera, što je njen doprinos naporima Božene Delaš, Turističkog društva Zaostrog i Općine Gradac u afirmaciji ovoga psa i njegove povezanosti upravo s ovim krajem.
“Željela sam biti dio nečega što je lijepo i što trajno ostavlja poruku dobrote”
Posao koji je dobila od Općine Gradac shvatila je najprije kao izazov. „Imala sam veliku želju raditi na spomeniku fra Aleksandra, jer sam o njemu čula sve najbolje. Iz priča sam znala da je bio dobar čovjek i da nije gledao tko pripada kojoj religiji, nego mu je bilo važno da je dobra osoba. Zato nisam ovaj projekt gledala isključivo kao posao, željela sam biti dio nečega što je lijepo i što trajno ostavlja poruku dobrote. Dodatno sam istraživala i informirala se o ovome fratru. Uvjerila sam se da je bio jako bitan mnogim običnim ljudima, a ne samo onim istaknutima. I zato sam htjela na njegovome licu pokazati blagost i dobrotu“, rekla nam je Adna. Slično mišljenje o fra Aleksandru ima i načelnik Općine Gradac Matko Burić. On ga vidi kao velikog dobrotvora koji je zadužio Zaostrog i ovdašnje ljude, što potvrđuje činjenica da je dio novca za podizanje spomenika prikupljen donacijama mještana Zaostroga.
„Nisam imala priliku fra Aleksandra vidjeti uživo, nisam ga poznavala i imala sam samo četiri njegove fotografije koje nisu bile odgovarajuće kvalitete. Zato mi je bilo posebno zadovoljstvo vidjeti da ga ljudi prepoznaju i da su njihove reakcije pozitivne. Potpis sam stavila na sandale, njegov prepoznatljivi znak, jer sam saznala da ih je uvijek nosio, ljeti i zimi, jer nije volio vezati vezice na cipelama“, naglasila je Adna.
Ovaj projekt otvorio joj je nova vrata i mogućnosti. Spomenik fra Aleksandru je njen prvi javni spomenik u bronci, a bronca joj je omiljeni materijal jer joj, kako tvrdi, pruža mogućnost da se na najbolji način izrazi modelacija u glini. „Zaista sam presretna što će iza mene ostati jedan ovakav rad, koji mi je omogućio da kao mlada osoba modeliram u poznatoj zagrebačkoj ljevaonici umjetnina Alu d.o.o. Tu vlada jedna posebna i poticajna atmosfera i ništa nije nemoguće“, poručila je Adna kojoj su upravo Zagreb i spomenuta ljevaonica iduće životno odredište, iako će kroz svoje radove i dalje biti prisutna na Makarskoj rivijeri.
Naime, Adna je pobijedila na natječaju Turističke zajednice Drvenik Nagrada za idejno rješenje skulpture „Šampion turizma 2021. godine“ – morske medvjedice, dimenzija 180x130x90 centimetara. Brončani kip biti će postavljen u Drveniku.
Bogata Adnina karijera
Adna Bakija rođena je 16. lipnja 1991. godine u Sarajevu, gdje je završila Srednju školu primjenjenih umjetnosti, a nakon toga preddiplomski studij Akademije likovnih umjetnosti-Odsjek kiparstvo. Diplomski studij završila je na Umjetničkoj akademiji u Splitu-Odsjek kiparstvo u klasi prof. Kuzme Kovačića. Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu završila je na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, Filozofski fakultet u Osijeku. Član je HULU Split. Sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi i dobitnica brojnih nagrada. Predavala je nastavu likovne umjetnosti u pločanskoj srednjoj i osnovnoj školi.
Životni put fra Aleksandra
Njegov životni maraton počeo je u Brelima 1921. godine. Nakon osnovne škole koju je završio u Brelima 1934. upisao se u gimnaziju u Sinju kao sjemeništarac. Nakon završene gimnazije nastavio je studij filozofije i teologije u Makarskoj i Zagrebu. Svečane zavjete položio je u teškim ratnim godinama 1944. godine., kada ga je, s drugim kolegama, zahvatio vihor Drugoga svjetskog rata. Zaređen je za đakona 1948. godine u Zagrebu, a za svećenika 1949. takođeru Zagrebu. Mladu misu je proslavio u rodnim Brelima 24. travnja iste godine. Bio je župnik u Imotskom i u okolnim župama Prološcu, Podbablju, Ričicama i Vinjanima.
Nakon jedanaest godina u Imotskoj krajini, nastavio je maratonsku trku u rodnom Primorju, najprije kao župnik u Zaostrogu od 1961. do 1967. a potom u Drveniku, Podaci i Plini–Stablini do 1972., kada se konačno vraća u Zaostrog: najprije kao samostanski vikar, a potom od 1976. do 1982. godine kao gvardijan i konačno kao župski vikar do 1991. Od tada se troši kao ispovjednik, bibliotekar, arhivar, pisac i botaničar u samostanu u Zaostrogu sve do smrti u spltskoj bolnici Firule.
Objavio je djela: „Podaca“, u prigodi 400. obljetnice prvoga spomena imena Podaca,1972., „Crtice o školstvu u Zaostrogu“, u prigodi 100. obljetnice pučke škole u Zaostrogu (1888.–1988.), 1989., „Moj križ na mrtvim zgradama“, doživljaji stablino–plinsko–baćinskog župnika,1992., „Moj križ na živim zgradama“, opis
života i djelovanja u poratno doba u Imotskoj krajini, 1993., „Bonace i nevere“, u povodu 500. obljetnice prvog spomena imena Zaostrog, 1994., “Glas srca” , zbirka pjesama (religiozne, refleksivne, rodbinske, prijateljske, “Zrnca zahvalnosti”, zbirka pjesama (teme: duhovnost, domovina, priroda…), 19996., “Podrijetlo Ribičića u Brelima”, obrađen je zaselak u kojem živi pleme Ribičića, 1997., “Arboretum Kačićeva samostana”, u
prigodi velikoga jubileja fra Andrije Kačića, 2004.