Jedan od najutjecajnijih vinskih magazina SAD-a objavio je listu ‘The Enthusiast 100‘. Radi se o 100 najboljih vina na američkom tržištu u 2022. godini. U toj su se elitnoj skupini našla i dva hrvatska – jedno s Komarne, vinarije Volarević i jedno iz Istre, vinarije Saints Hills.
Volarevićev Platinum Edition Plavac Mali iz 2018. našao se na 53. mjestu s 95/100 osvojenih bodova, dok se Toljev chardonnay Saints Hills Le Chiffre iz Radovana u Istri našao na 77. mjestu s 94/100 osvojena boda, piše Dubrovacki vjesnik.
Ove visoke ocjene je hrvatskim vinima Wine Enthusiast dodijelio ranije ove godine, ali uvrštavanje dva hrvatska vina na listu najboljih na svijetu je novo, još vrijednije priznanje.
– Naš distributer poslao je naše uzorke Wine Enthusiastu između 21.000 drugih uzoraka iz cijelog svijeta – rekao nam je Josip Volarević, vlasnik vinarije Volarević. – Pravo na sudjelovanje u kušanju imaju sva vina koja se uvoze u Ameriku, a distributer određuje koje će poslati na ocjenjivanje. Njima je to značajno za prodaju na američkom tržištu, pa u konačnici svi distributeri pošalju sva vina i vide kako su prihvaćena na tržištu u odnosu na cijenu i kvalitetu.
– Što se našeg vina tiče, distributer je poslao sva tri naša crna vina, standardni Plavac, Plavac Gold Edition i Platinum Edition. Standardni Plavac je dobio 91 bod, Gold Edition 94 i Platinum Edition 95 od mogućih 100. Bilo je tu i drugih vina iz Hrvatske. Naprimjer, naš Plavac Gold Edition s 94 boda je u rangu 55 dolara, a Platinum Edition s 95 bodova košta 139 dolara. Bez obzira na cijenu i ocjenu, oni na kraju godine izaberu 100 vina koja su im velika iznenađenja. Ima vina koja su ocijenjena s 97 bodova, a jeftinija su od moga i nisu ušla u izbor od 100 najboljih vina na američkom tržištu 2022. – pojašnjava tridesettrogodišnji Josip Volarević.
– To je njihov osobni izbor i ukus, jer svatko postavlja pitanje vrijedi li jedan bod razlike da je vino dva i pol puta skuplje, a niti bodovanje ne jamči da ćeš doći na listu od 100 najboljih.
Tako je i s tržištem – proizvođači se moraju prilagoditi ukusu kupaca, o čemu Josip također ima svoje mišljenje, kojemu je prilagodio i način rada. Završio je srednju poljoprivrednu školu u Zagrebu, gdje se nastavio školovati, upisao Agronomski fakultet, diplomirao, a uskoro će braniti svoj doktorski rad.
– Ovo je prvi Plavac mali koji nije dugo odležao u bačvama i nije tehnološki rađen kao svi drugi plavci, nego totalno drugom filozofijom u koju sam krenuo 2016. godine i otada radim na drugi način. Uvijek su se kopirale neke tehnologije, francuske ili nečije druge, pa se radilo na istu shemu i problem je tog plavca bio što je bio dosta taničan. Ti su tanini tražili vrijeme u drvetu pa bi vina izašla iz drveta ili ‘predrvena‘ ili s ‘puno drveta‘ i nekih aroma koje nisu svojstvene samo Plavcu Malom. Meni je bilo bitno prenijeti svježinu i voćnost plavca u bocu, to je bio cilj. Plavac Platinum iz 2018. je bio samo 8 mjeseci u drvenoj bačvi, da se ‘zaokruži‘, a iza toga samo odležava u boci. Dosad je u standardnoj proizvodnji odležavao dvije godine u drvu – pojašnjava Josip, očito zaljubljen u svoj posao, u koji često uvodi inovacije.
U njegovoj obitelji vinarstvo i vinogradarstvo nije tradicija, pa im i na logu piše ‘Mi stvaramo tradiciju‘.
Uvrštenje na listu 100 najboljih vina na američkom tržištu u 2022. godini ne vidi samo kao vlastiti uspjeh, već ga smatra i velikim uspjehom Hrvatske jer je ovo, kako kaže, prvi put u povijesti da je neko naše autohtono vino i sorta ušla u neki izbor 100 najboljih vina.
– Teško je ući u taj izbor jer je konkurencija ogromna, a posebno s vinom 6 i po kiseline i skoro 17 alkohola. Inače sva takva vina teško prolaze na ocjenjivanjima – govori iz vlastitog iskustva. – Njihova nepca navikla su na uglađena, meka vina, zato naš Plavac želimo modernizirati i prilagoditi svjetskom tržištu. Naši su im inače ‘preoštri‘. U ovim stvarima više nije bitno ni mišljenje enologa, nego što kupac traži. Nema tu puno filozofije, zna se što je već duže vremena trend. Neke stvari će se trebati promijeniti, a trebale su se odavna promijeniti. Plavac može biti bolji nego što je, a toliko o njemu pričamo – govori Josip Volarević, pa iznosi jedan primjer gdje smo opet, općenito, bili nepažljivi prema nečem svojem:
– Ne znamo se kanalizirati. Imamo 130 autohtonih sorti, a gdje god dođeš vanka, nitko nije čuo za Hrvatsku da proizvodi vino, a obišao sam dosta svijeta. Neki dan sam pričao s čovjekom iz Njemačke koji drži 280 vinoteka i nikad nije imao hrvatsko vino u vinoteci. Mene to ne čudi! Kad sam živio u Kanadi, naša su vina bila pod crnogorskom zastavom. Mi uopće nismo imali u LCBO-u (Odboru za kontrolu alkoholnih pića Ontarija, op.a.) svoj dio gdje piše Hrvatska i naša zastava. Pa su nas stavili pod crnogorsku. Njima je njihova država omogućila da imaju svoju zastavu i pomogla im, da bi mi tek prošle godine dobili svoju zastavu, intervencijom mene i još nekih ljudi. Sad dosta hrvatskih vinara izvozi u Kanadu, pa se konačno prošle godine to isposlovalo – zaključuje Josip Volarević.
Neretva i vino
– Vinogradi su posađeni 2008. godine, prva berba je bila 2010., a od 2013. smo aktualni na tržištu. Svi naši djedovi u Neretvi su preživljavali od vina, imam i ja bačve od pokojnog dida stare 130 godina, ali to nije to vinarstvo kojim se mi danas bavimo. Svatko je tada imao vino zbog preživljavanja, s vinom se trampilo, ali to nije tradicija jer ga je svaka kuća imala. Tradicija bi bila da sam uzeo didove vinograde i da je on već bio etabliran na tržištu, pa bih to nazvao tradicijom. Danas svatko piše ‘od 1828.‘ jer je našao neki zapis od pokojnog pradida, pa kažu bavimo se otad, a to može svaka kuća tako staviti – kazuje.
Dube Marjanović Ladišić/Dubrovački vjesnik