Bjesnio je rat za Domovinu. Hrvatski branitelji na bojištu su polagali temelje slobodne Hrvatske. Među njima i pripadnici PZO-a.
Povodom druge godišnjice osnutka PZO-a Ploče, u organizaciji Pomorskog zapovjedništva Južni Jadran – PZO Ploče, delegacija u kojoj je bio tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić, posjetila je branitelje na prvoj crti bojišnice na području Ravnoga i donijeli im 20 šteka cigareta i 60 pakovanja vitamina. Tom prigodom don Petar je, 13. rujna. 1993. godine, pripadnicima PZO-a održao govor kojega prenosimo:
„Dragi vitezovi najljepše zemlje na svijetu!
Dragi čuvari najplavijeg čarog neba na svijetu…
Većina je od vas ne tako davno gledala u nebo čekajući jata lisaka i drugih ptica. Svako onaj koji je to radio znade kako je to teško i naporno. Koliko je samo strpljenja potrebno. Često bi vas hladnoća i jutarnja rosa do kosti prožela i stiskla. Kako bi se lice ožarilo radošću kada bi strpljivost bila nagrađena uspješnim lovom.
Prije dvije godine nebom poletješe neke druge ptice, koje siju smrt. Vi, dragi, vitezovi, koji ste navikli u nebo gledati shvatili ste da to morate i nadalje činiti, kako bi te ptičurine što dalje otjerali ili ih po mogućnosti prisilili na prinudno spuštanje, nakon kojeg se neće više vinuti u nebeske visine da siju smrt. Mnoge ste prizemljili, a druge otjerali – bez traga – idite… da vas naše oči više ne vide.
Hutovo, 13. rujna 1993. godine.
Želim vam dragi vitezovi da se što prije vratite ćukanju… lovu lisaka i drugih ptica, koje ćemo zajedno za bratskim stolom jesti.
Dok je vas… a i nas ostalih… neće nam te ptičurine – sijači smrti – više nagrđivati plavetnilo i ljepotu našeg neba.
Bog je stvorio čovjeka – biće na dvije noge… kako bi stalno mogao gledati prema nebu… suncu… kako bi lakše shvatio da je i sam dijete svjetla, koje uvijek pobjeđuje tamu… no, dragi moji da bi se svjetlo pojavilo potrebno je neko izgaranje – žrtva… Svijeća samo izgaranjem svijetli i pobjeđuje tamu. Tako je i sa nama. Težak je vaš zadatak, vi stalno izgarate.
Mogli ste se uvjeriti da imamo malo prijatelja, te da nam jedino Bog i naša odlučnost mogu pomoći u nastojanjima da što prije svane trenutak slobodne, nezavisne i sretne zemlje pune blagostanja.
Bog bio s vama hrabri vitezovi…
Ovo je veliki dan… veličanstven… nek se za njega zna… poštujmo sebe da bi nas i drugi cijenili, stoga ću vam u ovom divnom prostoru pročitati nekoliko pjesama.. te molim za strpljenje i pažnju…
- More… dio se zapovjedništva za južni Jadran
- Orlu… nalazimo se među klisurama…
- Hrvatski krš (dalmatinski) …volimo taj krš…
- Moja zemlja… najdraža i najljepša…
- Prvi frut… dragi plodovi zemlje…
- Mi… nikad nismo bili roblje, već narod
- Otpjevajmo zajednički Lijepu našu…”