Ako na lokalnim i regionalnim portalima vidite prekrasne fotografije Kominskog ušća, Baćinskih jezera, križa na Trovru, Maratona lađa, Pelješkog mosta i drugih prirodnih ljepota i zanimljivosti doline Neretve i okolice, velika je mogućnost da ih potpisuje Martin Burić, 49-godišnji Kominjanin i zaljubljenik u fotografiju.
Martin je inače profesionalni vatrogasac još od 1995. godine, najprije zaposlen u vatrogasnim postrojbama MUP-a, a zadnjih 16 godina u Viziru, lučkoj vatrogasnoj postrojbi. Svestran kakav već jeste, radi i brojne druge stvari, izgrađivao je, pokrivao i održavao plastenike, a trenutačno, uz osnovni posao, u najmu drži autopraonicu u Pločama i pere i čisti automobile.
No, prije pet godina otkrio je svoju veliku ljubav – fotografiju. Od tada svaki slobodan trenutak provodi u potrazi za dobrim fotografijama, koje onda bez ikakve naknade, prosljeđuje zainteresiranima. A takvih je svakim danom sve više.
„Sve je počelo sa zalascima sunca, ti su me prizori uvijek fascinirali. Prije otprilike pet godina počeo sam ih fotografirati i tako je sve započelo. Radio sam to mobitelom i odmah se uvjerio kako to nije prikladan medij. I tako sam nabavio prvi od pet foto aparata koje trenutačno imam. Ušće Neretve mi je neiscrpan izvor fotografija, kad tu dođete uvijek se nešto može fotografirati. S vremenom me počeo privlačiti i bijes prirode, pa sam počeo fotografirati munje, zadnju u blizini Pelješkog mosta. Kada radim takve fotografije, želim sve uklopiti i prikazati cijeli kontekst. Pratio sam vremenske prilike i zauzeo poziciju s koje sam mogao „uhvatiti“ munje, most i Smrden grad, da u fotografiju uključim i povijest“, kaže nam Martin.
Ploče su relativno mladi grad i njegova izgradnja popraćena je velikim brojem fotografija. Zato Martin prikuplja stare fotografije, a onda s iste pozicije s koje su one nastajale, snima nove, i pokazuje usporedbe nekadašnjeg i sadašnjeg stanja grada.
„Nakon toga na red su došli ljudi. Tu sam dosta oprezan, posebice kada su u pitanju pripadnice ljepšega spola. Kada radim fotografije krajolika slike moraju biti čiste, oštre i bistre, ali kada fotografiram žene, zbog njihove zahtjevnosti, i ne držim se tih pravila“, kroz smijeh nam govori Martin.
Za najdražu fotografiju ne može se odlučiti. Kaže da je to nemoguća misija. One mu služe da se opusti, relaksira, pobjegne od stresa. Uživa dok stvara nove ljepote. Zato mu nije teško podnijeti ni ne baš male troškove koje ovaj hobi zahtijeva. „Želja mi je da se što više ljudi počne baviti fotografiranjem kako bi se dolina Neretve prikazala široj javnosti u što boljem svjetlu. Zbog toga mi nije ništa teško i u tu svrhu koristima svaki trenutak. Tako sam na zadnjem Maratonu lađa, kao parićar ekipe Šarić Struga u ruci, osim parića, imao i fotoaparat i radio fotografije iz same lađe“, ističe naš sugovornik.
Naravno, kada radite ovaj posao ne možete izbjeći ni nezgode. Martinu je, tako, nedavno jaki vjetar oborio tri aparata i polomio dva objektiva. Ali, ništa….
Cijeli tekst o Martinu Buriću pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!
Donosimo nekoliko Martinovih fotografija, a veliku fotogaleriju moći ćete vidjeti na portalu Dubrovačkog vjesnika za nekoliko dana.
