Danas Hrvatska slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Prigoda je to da se prisjetimo govora koji je tim povodom održao don Petar Mikić, bivši župnik u Pločama, 5. kolovoza 2013. godine:
„Hrvatski je narod kroz duga i teška stoljeća suočen s okupacijama, rascjepkanošću hrvatskih zemalja, stalnim ratovima i nevoljama koje su znale zaprijetiti i samu njegovu opstanku, čuvao je i sačuvao nacionalnu svijest, održavši živom težnju za slobodom i nezavisnošću.
Napokon pod vodstvom dr. Franje Tuđmana ta je težnja ostvarena u našim danima proglašenjem, obranom i međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske.
Takav uspjeh ne bi se mogao dogoditi da hrvatski narod nije vitalnom očuvao svoju nacionalnu svijest i živu želju za vlastitom državom.
Ne znaju što bi s državom
Ali sada kada je država stvorena, primjetan je fenomen da se vladajući dio ljudi ponaša kao da ne zna što bi s državom. Zato se dio hrvatski državljana na ranim razinama društvene odgovornosti ponaša rema svojoj državi i u svojoj državi kao da nije njegova.
Od nas se stalno tražilo, i traži, „prilagođavanje“ kojekakvim „standardima“ – kakvih gotovo nigdje drugdje u svijetu nema.
Slabi smo učenici. Povijest nas uči sa smo iz svih udruživanja u kojekakve zajednice postali gubitnici sa željom da se otmemo tom jarmu… te bi nakon toga slijepo srljali u neki novi zagrljaj gdje nam se obećavala ljepša budućnost, kao što je s ovim najnovijim..
Tko to pametan gradi kuću da bi iz nje bježao.. Zar nas ne zabrinjava iseljavanje mladih Hrvata.. zar to nije tragično..
To je slika jada, bijede hrvatske vanjske, unutarnje, gospodarske i svekoliko politike, ali i ljudi zaduženih za njeno provođenje.
Naša politika priznaje nesposobnost, neznanje, nekompetentnost i pokazuje kako je svrha sama sebi..
Čemu institucije, ministarstva, država i vlada, ako najvitalniji dio stanovništva, dio koji bi trebao donijeti energiju i promjene, upućujemo izvan zemlje.
Zar Vlada ne priznaje svoju potpunu nesposobnost činjenicom što mlade upućuje da sreću i budućnost potraže u tuđini.
Kroz cijelu svoju povijest bili smo iseljenička zemlja zbog raznih razloga, a najviše zbog tuđinske vlasti i represije.
Danas, kad bi trebali stvarati uvjete za ostanak mladosti, rasterećene za breme tuđinske čizme, nadolazećim generacijama ponovo u ruke stavljamo kufer i putnu kartu u jednom smjeru.
Prema nekim podacima, Hrvatsku svake godine napusti između dvadeset i trideset tisuća mladih, visoko obrazovanih stručnjaka. Kad tome dodamo rasprodaju svega što vrijedi.. kao najnovija najava prodaje Poštanske banke, koja je još jedina u hrvatskom vlasništvu, te Croatia osiguranja, te davanja Autocesta u koncesiju..
Možemo moliti samo jedno: O Bože oslobodi nas tih i takvih „narodnih dobrotvora“…
Nemoj misliti da će oni progledati – da će se promijeniti. Ja skupa s tobom molim Boga da se ti promijeniš – progledaš konačno – narode Hrvatski.. narode moj..
Privilegije i vlasti uživaju oni koji su počinili zločine, oni koji ih štite i brane i veličaju, i još im podižu spomenike.
Progonitelji ljudi primaju nagradu za promicanje ljudskih prava
Progonitelji ljudi primaju nagradu za promicanje ljudskih prava.. U današnjoj se Hrvatskoj mračna komunistička prošlost ne kažnjava, već nagrađuje. Štoviše, uspoređuju se masovni ubojice i teroristi s hrvatskim braniteljima – što je znak krajnje moralne izopačenosti. I premda je ta ideologija jedna od najvećih zala u povijesti čovječanstva, nije ih sram..
Guja u hrvatskim njedrima stoluje i koti nove antihrvatske guje.. Sve je ovo plod negativne promidžbe prema vlastitoj zemlji, od većeg dijela medija, koji kao da se natječu u tome tko će Hrvatsku gore prikazati..
Ona je i posljedica dugo ukorijenjene svijesti među Hrvatima, da državu treba iskorištavati.. Zaboraviše na Kenedijevu: Ne pitaj što Amerika može za tebe učiniti, već što ti možeš za nju učiniti.
Hrvati imaju razvijenu nacionalnu svijest, ali nemaju razvijenu državnu svijest. Nekoć je Matoš napisao: „Samo tebe ljubim draga nacijo, samo tebi služim, oj Kroacijo“. Naciju možda i ljubim, ali Kroaciji nismo naučili služiti. Treba nam odgoj za državu.
Državu čine njeni državljani. Nitko tko je državljanin nije lišen odgovornosti za nju. Imati hrvatsko državljanstvo znači imati prava, ali i obveze prema njoj.
Državu treba braniti, a ne blatiti, ne potkradati, ne ismijavati je, nego prodičiti je, unaprijediti je, a ne iskorištavati.
Tko poštuje ta pravila redovito ga se smatra glupim, vrijednim sažaljenja.. S druge strane, od države, koju se slabi na sve strane, očekuje se sve: da nas besplatno brani i hrani, školuje i liječi, i još da ispravlja sve naše osobne promašaje.
Bez svoje države ne može se imati slobodu razvoja sukladno svojim potrebama.. Državna vlast mora imati definiranu državnu politiku na temelju životnih interesa hrvatskoga naroda i na temelju općeg dobra svih državljana, te da je dosljedno provodi.
Godišnjica je ovo (18) slavne oslobodilačke akcije OLUJA. Slavit ćemo je dok god nas bude, ili nas neće biti. Bi to bojišnica duga 630 kilometara.. iz 30 pravaca.. 150 tisuća branitelja.. 350 tenkova. I oslobodiše okupirani teritorij.. 174 branitelja dalo je svoje živote na oltar Domovine.. 1430 osta ranjenih..
U neprijateljskoj vojsci poginulo je 561.. Ova akcija je pomogla da Bihać ne doživi sudbinu Srebrenice, a to se danas malo cijeni..
Za samo 72 sata Hrvatske su snage oslobodile trećinu okupiranog teritorija. Hrvatska je od tada postala slobodna država.
Dah slobode pobjede osjećao se na svakom koraku, a kad je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman na kninskoj tvrđavi podigao hrvatski barjak, ponosu i sreći hrvatskoga naroda nije bilo kraja.
Pametni rodoljubi ne smiju dozvoliti mijenjanje povijesti
Taj dan je zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest, i slavimo ga kao Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i dan branitelja..
Poslije 2000. godine počeo je nevjerojatan proces dekonstrukcije vrijednosti obranjenih i stvorenih Olujom i općenito Domovinskim ratom.
Određene snage koje se nikada nisu pomirile ni sa stvaranjem samostalne hrvatske države, ni s veličanstvenom pobjedom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, započele su s tom destrukcijom, omalovažavanjem, vrijeđanjem, podmetanjem i uz agresivnu propagandu, s nasilnim mijenjanjem povijesti.
To pametni rodoljubi ne smiju dozvoliti. Kad određene skupine ljudi ruše dostojanstvo, kada svojim nastupima pokušavaju obezvrijediti podnesene žrtve, imamo li hrabrosti pokazati da se s time ne slažemo..
Moramo već jednom prekinuti šutnju pozitivne većine, nek se i naša riječ čuje, koja je toliko potisnuta u nama zbog nekakvih čudnih odnosa..
Moramo pokazati agresivnoj manjini da ljudi u Hrvatskoj pozitivno misle o braniteljima i Domovinskom ratu.
Moramo dati do znanja agresivnoj manjini koja u rukama drži moć medija da je istina sasvim drugačija nego li ju oni prikazuju.
Svi imalo informirani hrvatski građani ne mogu ne prepoznati da se dio međunarodne zajednice trajno poigrava s Hrvatskom, služeći se diplomatskim pritiscima, otvorenim ucjenama i svojim ljudima u društvu i osobito medijima..
Ulaskom hrvatske vojske u Knin narod je vjerovao u sretniju i mirniju budućnost. Kotač povijesti se 2000. godine okrenuo unatrag.. Propaganda stvara ozračje da je taj rat bio pogreška, da ga nije ni trebalo biti, da je krv uzalud prolivena.
OLUJA je pobjeda Davida nad Golijatom. Svoju povijest moramo cijeniti. Važne datume dostojanstveno obilježavati, ne osvrćući se na one kojima to smeta.
I sutra će se čuti tu u našoj blizini.. Mi se samo veselimo, ne slavimo mi nikakve pobjede ni zahvale.
Svatko ima pravo na svoj stav.. oni, kao i ti.. Ako imaš svoj, zar ćeš takav podržati.. Vrag bježi od tamjana, stara je narodna..
Oni se poput Židova boje i mrtvih, te ih s ovog svijeta šalje vezane žicom, a nakon toga ih posipaju vapnom, ili ih žive strpaju u neke rovove i betoniraju ulaze kako bi u strašnim mukama umirali.. i to danas njihovi nasljednici nazivaju opravdanom osvetom.
Mržnja razara, ljubav gradi..
I nek tvojim srcem zagospodari ljubav…“