Šokirani smo! Nanesena nam je velika nepravda. Mi smo građani drugog reda. Nema predaje, iduća stanica u našoj borbi je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu!
Ovo su samo neke od reakcija razočaranih i ogorčenih bivših pločanskih azbestaša, nakon što je Ustavni sud RH odbio zahtjev o nesuglasnosti odredi Zakona o obeštećenju radnika trgovačkog društva Plobest s Ustavom, što znači da neće dobiti obeštećenje zbog izloženosti azbestu.
Naime, početkom referentnog razdoblja određen je dan proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 1991., kada je Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, zaključno s 21. listopada 2002., danom prije otvaranja društva Novi plobest d.o.o., za proizvodnju obloga kočnica, brtvenih i izolacionih proizvoda, koje nije registrirano za rad s azbestom. U tom razdoblju radnik je trebao raditi najmanje pet godina i biti izložen azbestu.
Vlada je istaknula svoju obvezu poduzeti određene mjere za „zaštitu radnika koji su radili u najvećoj tvornici proizvodnje kočionih obloga i drugih brtvenih proizvoda na bazi azbestnih vlakana. Naročito uzimajući u obzir činjenicu da je u razdoblju od 1990. pa do 2015. godine najviše profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom zabilježeno u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (56,7 posto), što je izravno povezano s društvom Plobest, a sve prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo“. No, ispostavilo se da se predloženim normativnim rješenjem propisuje pravo na obeštećenje za 566 radnika odnosno njihovih nasljednika, koji su dobili po 219 tisuća kuna, a stotine drugih u pločasnkoj firmi radile su u „pogrešno vrijeme“.
Kamen spoticanja je referentno razdoblje iz kojeg proizlazi pravo na obeštećenje, zbog čega su nezadovoljni azbestaši poduzeli niz koraka.
U pisanom apelu predsjedniku Vlade RH i saborskim zastupnicima istaknuli su među ostalim kako ta tvrtka, osnovana davne 1955. godine, „nikada nije bila van granica Republike Hrvatske, niti u bivšoj SFRJ, a niti u sadašnjoj RH“, te im je nejasno „u kakvu vezu se dovodi navedeni datum kao bitna stavka pri određivanju dodjele obeštećenja onima koji su i prije tog datuma bili izloženi trovanju“. Osim ovoga, dijelu bivših azbestaša smeta i što su obeštećenje dobili i oni koji su radili u upravnoj zgradi, pravnoj i kadrovskoj službi, financijskom sektoru, prodaji i nabavi, te čak i predstavnici firme po većim gradovima bivše države. „Zakinuti su radnici koji su iznijeli najveći teret izloženosti azbestu. Ja i ostali radnici kojima može nedostajati tjedan dana, mjesec ili godina na ovaj način su poniženi, marginalizirani i odbačeni. U „Azbest“ sam došao s 19 godina, početkom studenoga 1972. i radio preko 20 godina po pogonima, kao radnik, majstor, poslovođa, kontrolor i šef Pripreme rada, rekao je Branko Barbir, jedan od mnogih bivših djelatnika „Azbesta“ na kojeg se ne odnosi planirano obeštećenje. Barbir nema lijepe riječi ni za bivšeg ministra iz Ploča Tomislava Ćorića, koji im je, kako tvrdi, rekao „Tko vam je kriv što ste radili u bivšoj državi“.
Njegovo raspoloženje dijele Vlaho Kuzman, Branka Bošković, Nika Šikić, Ante Gnjatić i drugi. Podsjećaju kako je samo 56 bivših djelatnika, koji su potpisali peticiju i uputili je na brojne adrese sakupili ukupno 1 213 godina rada u „Azbestu“, a njima treba pridodati i mnoge koji peticiju nisu potpisali, kao i neutvrđeni ali značajan broj preminulih azbestašai. Ante Gnjatić radio je u pločanskoj firmi od 1970. do 1995. godine, a njegova supruga od 1969. do 1992. godine. Nika Šikić provela je firmi punih 26 godina i kaže: „Živjela sam i do sada bez tih novaca, pa ću i dalje. Ali, boli me nepravda koja nam je nanesena“.
Iako ogorčeni, nada ih ne napušta. „Bitka“ se seli u Strasbourg.
Od 13-tereo sudaca Ustavnog suda, njih troje (Andrej Abramović, Lovroka Kušan, Goran Selanec), priložili su izdvojeno mišljenje u odnosu na Odluku i rješenje Ustavnog suda RH. Smatraju da nije u skladu s Ustavom da se za pojedine tvrtke s jednakim tipom rizika za radnike donose različiti zakoni o obeštećenju. Također, ne mogu se složiti da se osporenim zakonom krug ovlaštenika ograničava na radnike koji su bili u radnom odnosu 5 godina između 8. listopada 1991. do 21. listopada 2002. godine. „Nije jasno zbog čega pravo na obeštećenje ne zahvaća npr. radnike koji su radili u tvtki Plobest izloženi npr. 4 godine nakon 8. listopada 1991., ali npr. 20 godina ranije, kao i zbog čega nisu uključeni radnici koji su u tvrtki Plobest izloženi azbestu npr. 4 godine između 1998. do 2022., ali i godinama nakon toga“, napisali su.
Osim toga, smatraju da je svota obeštećenja protuustavna. „…onaj koji bi 2020. godine zatražio odštetu jer je zbog izloženosti azbestu dobio karcinom pluća, dobio bi odštetu 149,670,00 kuna, dok zdravi radnik Plobesta koji je 5 godina bio izložen riziku azbesta između 1991. i 2002. godine dobiva 219,000,00 kuna, dakle znatno više, iako je u boljoj situaciji“.
Portal rogotin.hr donosi tekst o daljnjim koracima pločanskih azbestaša, a o ovoj temi možete čitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!