Jedna od govornica na Hodu za život u Pločama bila je Maja Vučković, članica Organizacijskog tima. Prenosimo njeno potresno svjedočanstvo:
„I ja sam jednom bila beba u majčinoj utrobi za čiji život su liječnici smatrali da nije vrijedan življenja. Bila sam treća trudnoća svojim roditeljima, od nas petero. Cijela majčina trudnoća bila je prožeta neizvjesnošću.
Već sa samim prvim obilnim krvarenjem liječnik je rekao majci da to njemu ne izgleda dobro te da on misli da je krenuo spontani pobačaj i da to treba, kako je rekao, očistiti. Moja majka, bez obzira na tu bolnu informaciju kojoj se nikako nije nadala, je u svom srcu osjećala da to nije kraj i rekla je liječniku da joj pomogne ako može, ali da ne dopušta bilo kakav zahvat s njegove strane. Majčina odlučnost se pokazala ključnom u ovom trenutku. Ostala je neko vrijeme u bolnici i ispostavilo se da ima placentu previju, i uz to veliki bebin zastoj u razvoju.
I drugo liječničko mišljenje je pokazalo kako se beba ne razvija. I ovaj joj liječnik savjetuje prekid trudnoće i potvrđuje riječima da beba i ako opstane, preživi, oni ne znaju kako će to dijete izgledati, ali eto moraju poštovati njezinu odluku. Moja majka je na sreću mislila drugačije. U svom srcu je već s prvim bolnim utiscima o njezinoj bebi, donijela beskompromisnu odluku, a to je DA životu. Utjecaj njezine okoline tih je dana također bio sveden na kulturu smrti. Svi su joj savjetovali pobačaj, nemajući razumijevanja za njenu odluku. Govorili su joj da već ima dvoje djece i što se uopće muči s tom trećom trudnoćom. Bile su glasne žene s kojima je majka radila, usput hvaleći se brojem svojih pobačaja…
Prebirala je majka tih dana po krunici koja je uvijek bila uz nju. Nju i oca dijagnoze više nisu zanimale, samo su čekali kraj trudnoće i vjerovali kako će sve biti dobro. Majčina želja za ljubavlju, odricanjem, žrtvom i Nebom urodila je plodom. Ja sam rođena kao potpuno zdrava beba, iako su svi bili protiv mene. Danas sam i sama majka četvero djece. Zahvalna sam Bogu na daru majčinstva koje obogaćuje moj život i uči me odgovornošću, strpljenju i predanju. Sama činjenica da sam željena i ljubljena već u utrobi svoje majke, da sam bila važna, bila je predokus zdrave i sretne budućnosti. Hvala dragom Bogu i mojim roditeljima na njihovoj hrabrosti i praktičnom svjedočenju života, zaštićenoga, ljubljenoga i dragocjenog od njegova začeća“.
