HSS-ov gradski vijećnik Zdenko Mateljak, koji je podnio kaznenu prijavu zbog natječaja za poljoprivredno zemljište, dostavio nam je očitovanje povodom istupa gradonačelnika Grada Ploča u medijima vezano uz poziv za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Očitovanje prenosimo u cijelosti:
„Dana 19.03.2022.godine kao reakcija na kaznenu prijavu koju sam podnio kao gradski vijećnik HSS-a, Gradonačelnik Grada Ploča, izvjesni Mišo Krstičević za kojeg je zadnje poznato boravište negdje na području Splitsko-dalmatinske županije, izuzev kada s vremena na vrijeme obilazi svoje poslušnike kao i haremske čuvare koji mu priopćavaju o brojnom stanju, isti je iznio u svom prpošnom stilu niz objeda na najniži mogući način ovu u nedostatku argumenata, a i očite nervoze zbog otkrivenih dubioznih radnji na štetu gradskog proračuna.
Prije svega maske su pale. Sada je svakom građaninu Grada Ploča sasvim jasno u što se troši proračunski novac građana Ploča. Zapravo ispravka, nije riječ o trošenju novca već o bahatom dijeljenju javnih sredstava po „babi i stričevima“ i partijskim linijama.
U svom istupu gospodin Gradonačelnik barata sa cifrom od cca 90.000,00 kuna koji iznos je isplaćen tvrtci AGRODET d.o.o. i njezinoj direktorici Blaženki Mičević, kako je naveo „ za uslugu iznimno sofisticiranih znanja“.
Što predstavlja“ iznimno sofisticirano znanje“ u konkretnom slučaju ne mogu naslutiti budući sam ipak jadni „Šinto“ međutim ono što sigurno znam jest da dotičnu gospođu koja je na platnoj listi Grada Ploča već pune četiri godine nitko nije vidio niti zamijetio do „sofisticirane“ obuke poljoprivrednika kada je nakratko svratila prije par tjedana i pred par politički zainteresiranih osoba prokazala svu svoju raskoš mudrosti i sofisticiranosti, pogotovo u kontekstu „sisanja“ gradskog proračuna.
Nadalje, velike stručnjak za poučne staze i puteljke prema Krstičevićima i Ostojićima obmanjuje javnost tvrdeći da nisam zatražio svu raspoloživu dokumentaciju po ovom predmetu.
Upravo suprotno, od gospodina pročelnika izvjesnog Štule tražio sam opetovano ugovornu dokumentaciju koja bi ionako u uređenom sustavu bila dostupna na službenim stranicama Grada, ali mi je tom prilikom ovaj priopćio da mi je ne može dostaviti bez konzultacija sa Gradonačelnikom i njegovim „timom“.
Neovisno o gornjem uvjeren sam da će za to nadležna državna tijela ustanoviti stanje stvari i u konačnici pokrenuti odgovarajuće sudske postupke jer je bjelodano da je sve više rastuća nervoza u „timu“ gospodina Sveznajućeg već sama po sebi dokaz i za neke druge lijepo sročene pogodovajuće ugovore, ali o tome ću se odrediti drugom prilikom, i to ubrzo kako bi dao vremena „timu“ da pripremi malo širi dijapazon uvreda na račun mene i moje obitelji, a sve po već uhodanoj taktici skretanja stvari od bitnog.
A sada idemo na bitno.
Gospodin stručnjak za poučne staze i puteljke se ne može sjetiti niti može znati što se odvijalo devedesetih godina na ovim prostorima.
Konkretno, propašću socijalističkog načina upravljanja propale su brojne tvornice i kombinati pa tako i na području Neretve i Pojezerja.
Tisuće ljudi su preko noći ostali bez posla i egzistencije pa je jedini način u to ratno i poratno doba da se ljudi zadrže na ovom prostoru i pritom prehrane sebe i svoje obitelji jest da obrađuju zemlju često i onu koja je iz režima društvenog prešla u državno vlasništvo.
Sve to se odvijalo pod prešutnim odobrenjem državnih tijela budući je i laicima bilo jasno da ljudi u tom prijelaznom razdoblju moraju plaćaju račune, školovati djecu hraniti se i sl, a posla niotkud.
Istina i da je među takvim bio jedan broj osoba koji su „lovili u mutnom“ i manipulirali sa državnom zemljom međutim najveći broj od tih ljudi bili su socijalno ugrožene obitelji kojima je u to vrijeme poljoprivreda bila često i jedini izvor prihoda.
Nadalje, logično je da je veći broj njih koristeći državnu zemlju sadio i trajne nasade ovo iz razloga što je ovo podneblje pogodno za uzgoj agruma i vinove loze.
Međutim najveći broj tih običnih ljudi, a ja o njima govorim, nisu krivi za stanje koje ih je zadesilo ovim namještenim natječajem.
Stoga kada su raspisivali predmetni natječaj tvrdim i optužujem da su iz istog namjerno ispušteni podaci o trajnim nasadima sve kako bi se u najvećem broju ti obični ljudi oštetili i zemlja dodijelila poslušnicima graditelja poučnih staza.
Ako je na nekoj parceli primjerice zasađen nasad mandarina, onda je bila obveza gradskih službi da utvrde stvarno stanje kako se nitko ne bi dovodio u zabludu i kako se nikome ne bi pogodovalo na način da preko noći neki „muljatori“ dođu u posjed i korištenje nasada iza kojih stoji znoj malih i običnih ljudi koje se i manipulira ovim natječajem.
Na kraju što se tiče mojih navoda da su tzv. mali ljudi trebali biti pripremljeni i educirani za podnošenje ponuda i to isključivo preko gradskih službi i tijela ljubitelj poučnih staza navodi kako je tvrtka PLORA inače u vlasništvu Grada Ploča samostalna na tržištu i kao takva ne podliježe obvezi pružanja edukacije. Međutim ja bih kao gradski vijećnik i građanin ovog Grada upozorio da je od iznimne važnosti u ovim kriznim vremenima ne rasipati javni novac, a sve moguće usluge građanima prvenstveno obavljati i pružati putem tvrtki u vlasništvu Grada kako bi se proračunski novac zadržao na ovom području, a ne u nekom širem smislu trošio za izgradnju bajkovitih javnih WC i fontana u Zagrebu. U konačnici to je bila i prilika da se i poneki obrazovani čovjek iz naše sredine zadrži u istoj, a da se istovremeno ne popunjava brojno stanje u haremu.
Moj je dužnost i obveza upozoriti na isto i zato stojim iza svake svoje riječi, sada i nadalje“