Prorok Jeremija podsjeća Izraelce da ih je Bog spasio, pa ih zbog toga poziva na klicanje. Ovo govori Gospodin: „Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku naroda! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj – ostanak Izraelov!“. (Jer.31.7.).
Među poganima tad se govorilo: „Silna mu djela Gospodin učini!. Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi“ (Ps.126.3.5.).
Središnju temu današnje službe riječi možemo ovako sažeti: Bog tješi svoj narod. Ljudi nisu uvijek sposobni ni spremni prepoznati i prihvatiti tu činjenicu.
Čovjeku u životu često ne ide kako je zamislio, pa umjesto preispitivanja svojih postupaka i traženja propusta koji su ga doveli do neuspjeha, on optužuje Boga za vlastite neuspjehe i nevolje…
“Vratit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu”
Kako je s tobom? Ispitajmo kvalitetu svoje vjere, svoje molitve koja se često pretvara u prosjačenje, umjesto da bude hvalospjev Svevišnjemu.
Bog kao otac vraća raspršeni narod u domovinu, na putu ga brižno prati, vraća mu narodni identitet i čini svojom posinjenom baštinom.
Jahve drastično mijenja tijek njihove povijesti: „Evo, u suzama padoše. U sužanjstvu utješene sad ih vraćam. Vratit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu.
Čudesno ozdravljenje slijepca Bartimeja, o kojem smo čuli u svetom evanđelju, ima potpuno mesijansku naznaku da je na vratima ispunjenje starozavjetnih proroštava i obećanja. No, za svetog Marka nije toliko bitno ozdravljenje tog slijepca, koliko njegova vjera u Isusa Krista kao Mesiju. Baš je zbog te vjere doživio dobročinstvo ozdravljenja: „Vjera te tvoja spasila“, reče Gospodin.
Vjera može svakome olakšati život, pomoći da progleda prije svega u duhovnom smislu, da prepozna svoje duhovno stanje, te se vrati na put spasenja i prijateljstva s Bogom kao Bartimej koji „progleda i uputi se za Isusom“.
Treba ozdraviti oči vjere „da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu“. (2. Kor.4.6.). Tako se oporavljaju ne samo tjelesne oči, već i oči srca. (Ef.1.18.).
Slijepac Bartimej povika: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“. Time je izrazio svoju vjeru i nadu da mu samo Isus može pomoći. I nije se prevario. Isusove riječi: „Idi, vjera te tvoja spasila“, izražavaju osnovnu stvar: ako čovjek vjeruje u njegovu se životu mogu dogoditi velike stvari. Važno je ono što se zbiva u čovjekovu srcu.
I mi poput slijepog prosjaka pristupamo Isusu svaki sa prtljagom osobnih problema, briga i potreba, kao i prtljagom društvenih problema.
Neka nam iz dubine srca izvire uzvik pouzdanja: Sine Davidov, Isuse, smiluj nam se! A Isus će nam uzvratiti pitanjem: Što hoćeš da ti učinim?
E, tu često nastaju problemi. Događa se da čovjeku nije jasno što mu je stvarno bitno potrebno, već teži za nečim sasvim sporednim, Često čovjekom zavlada duhovno sljepilo, a da toga nije ni svjestan.
Evo nam biblijskog primjera: Ivanova i Jakovljeva majka došla je Isusu da ga zamoli: „Naredi da ova moja dva sina sjednu u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane. (Mt.2021.). Isus joj odgovori: „Ne znate što ištete!“.
Jeremija je, Bogom osnaženim duhom, neustrašivo bodrio porobljeni narod, i davao mu nadu u izbavljenje. Otpjevni psalam (126.1-6) izriče Jeremijino viđenje u punom pjesničkom zanosu: „Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bijahu puna smijeha, a jezik klicanja. (Ps.126.1-2). On to opisuje prispodobom sijača, koji je mučno i s velikim teškoćama sijao svoje sjeme, da bi se o žetvi silno radovao: „Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi“. (Ps.126.5.).
„Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi“
Čovjek je ranjen istočnim grijehom i nema snage da se može oduprijeti zlu koje nasrće na njega. Ljudi su kroz svu povijest tražili Božju snagu i milost kako bi se mogli oduprijeti tom nasrtaju zla. Tražili su je najčešće kroz žrtve, koje su Bogu prinosili izabrani posvećeni Božji ljudi, koji su nazivani svećenicima.
U Izraelu je poseban zadatak imao svećenik nad svim svećenicima, takozvani veliki svećenik, koji je, kako čitamo u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Hebrejima, za sebe i za narod prinosio žrtve „okajnice“. (usp. Heb. 5.3.).
Službu svećenika mogao je u Izraelu obavljati samo netko tko je bio iz Levijeva roda, čije je pleme bilo određeno za svećeničku službu. Tako je svaki Levijev potomak već rođenjem bio mogući svećenik. Obično se postavljao za svećeničku službu u tridesetoj godini života. Nitko si od tih starozavjetnih svećenika nije prisvajao tu čast, nego ju je samo primao onog časa kad je uspostavljen za svećenika.
Jednom su poznatom američkom državniku i fizičaru, koji je izumio gromobran, Benjaminu Franklinu (1706.-1790.) prigovorili zbog njegove upornosti. „Zašto ne odustanete od nekih stvari u životu, kad vidite da nije izgledno da bi se mogle ostvariti, upitali su ga jednom dobronamjerno njegovi prijatelji. Tada im je on ovako odgovorio: „Jeste li kada promatrali kipara kako i do sto puta udara po jednom te istom mjestu na kamenu i nikakav pomak se ne vidi, da bi kod 101. udarca kamen pukao baš onako kako je to kipar htio?! Isplati se biti uporan, zar ne?“.
U pretposljednju nedjelju listopada Katolička crkva slavi Svjetski misijski dan. Isus nam jasno reče: „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“. (Mk.10.45.).
To je i poslanje Crkve, pa i svakog kršćanina. S pravom je napisao francuski biskup Jacques Gaillot: „Crkva koja ne služi, ne služi ničemu“.
Ako želimo u Božjim očima vrijediti, moramo ponizno služiti, posebno se zalažući da se diljem svijeta širi radosna vijest o spasenju.
Isus je izvor i tvorac spasenja i jamac čvrstoće vjere. On poznaje čovjekove muke i potrebe, jer je sam bio u svemu nama sličan, osim u grijehu.
Misijski poziv – reče papa – nije samo kršćanska dužnost, nego i milost. Isus se obratio nebeskom Ocu: „Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet.. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi“. (Iv.17.18-21).
Na temelju krštenja cijeli je Božji narod misijski. Gospodin je prije uzašašća na nebo uputio svojim sljedbenicima ovu poruku: „Pođite po svom svijetu, propovijedajte evanđelje svakom stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se. (Mk.16.15.).
Sveopće poslanje Crkve ima svoj izvor u Kristovu nalogu, te se kroz vjekove ostvaruje objavljivanje tajne Boga, Oca, Sina i Duga Svetoga.