Čovjek se pita zašto ljudi često kompliciraju nešto što bi trebalo biti jednostavno? Zašto većina, svjesno ili nesvjesno, teži za dominacijom za manjinom, katkad manjina želi nametnuti svoju volju većini.
Prirodno je voljeti svoje. To pravo poštuj i kod drugoga koji je odrastao u drugoj sredini – kulturi. Živi i pusti drugoga da živi. Ako mu možeš pomoći – pomozi, ali mu nemoj odnemagati – na bilo koji način škoditi.
Ne čini drugome što ne bi želio da drugi tebi učini. Tako će suživot postati radostan, a to je početak raja.
Ne zanemari narodnu mudrost. Čuvaj me Bože od prijatelja, a sam ću se čuvati od neprijatelja. Život nije matematika, a ni ljubav nije matematika.
Bog je ljubav koja zarobljuje ljudska srca
Plaća je nagrada za obavljen posao… Ljubav daje mimo zasluge… Pravda isključuju ljubav, ali ljubav nadvisuje zasluge. Pogodio si se za dnevnicu – pravda zahtijeva da ti se ne uskrati.
Majko, velika je tvoja ljubav koja uvijek ima razumijevanja za čedo utrobe svoje. Grli ga i ljubi mu rane pružajući mu tako najuspješniji lijek, pitajući ga, što si to učinio – ne ponovilo se.
Nagon se ne uči – njime se rađa. Budi mu gospodar. Za naučeno si posebno odgovoran. Unesrećenog se spašava. Kažnjava se onoga tko je pobjegao s mjesta nesreće ne pruživši pomoć nastradalome.
Djeca voze koturaljke, a ne mogu jak motor. Bogati očevi kupuju sinovima jake motore i automobile, koje često voze bez dozvole izazivajući nesreće s teškim posljedicama. Čuju se pitanja: Tko im dade to u ruke? Tko to dopušta? Preblage su kazne.
Prihvativši se nekog posla moraš biti odlučan u ostvarenju njegova cilja. Jedna poslovica glasi da „Neodlučni gube polovicu svog života, dok ga odlučni udvostručuju“.
Jedna afrička izreka izražava tužnu istinu da „čovjek obično ne voli drugoga ako od njega nema koristi“.
Njemački pastor, Martin Niemoller, svjedoči ovo: „Kad su nacisti hapsili komuniste, ja nisam protestirao, jer nisam bio komunist. Kad su progonili socijaliste, ja nisam protestirao, jer nisam bio socijalist. Kad su počeli likvidirati Židove, ja nisam protestirao, jer nisam bio Židov. Kad su došli po mene, nije bilo nikoga tko bi protestirao“. Ispunila se izreka: „Kakav si ti prema drugima, takvi će oni biti prema tebi“. I tu su česte iznimke. Sad bolje razumijemo zašto Isus reče: Tko nije protiv nas, za nas je.
Bog je ljubav koja zarobljuje ljudska srca. Isusov radikalizam je radi našeg dobra, radi našeg spasenja. Isusove riječi, ma kakove bile, nisu bajka, jer za bajke, Isus ne bi umro na križu.
Sv. Ivan bilježi Isusove riječi: Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. Sve se odlučuje ovdje na zemlji. Ljudski je život mjesto za ostvarenje ili za odbačenje Božjeg plana spasenja. Ovozemaljski je život početna faza života bez granica u sretnoj ili nesretnoj vječnosti.
Život je šansa koju prekida smrt. Isus ne namjerava plašiti ljude paklom. Želi čovjeka samo upozoriti na opasnost.
Znak na cesti, koji upozorava vozača na opasan zavoj, nije tamo da plaši, nego da upozori. Čovjek je slobodan prekršiti ga. No, posljedice prekršaja mora prihvatiti.
Isus nas upozorava: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali dušu ne mogu ubiti… Zločesti čovjek kojem je savjest nemirna, dobro čini kad se boji. Blaženi je to strah, jer ga može dovesti promjeni vladanja.
„Živjeti nije loša stvar. Loša je stvar loše živjeti“
Čovjeka čeka smrt i sud. Moderan čovjek to nerado sluša. Kažu da je to zastarjelo. Zar bi zbog „zastarjelosti“ tu stvarnost trebalo odbaciti? Jesu li pravila množenja, zbrajanja, oduzimanja ili dijeljenja izašla iz upotrebe zbog toga što su stara? Valjda im to daje još veću sigurnost.
Grčki filozof Diogen reče: „Živjeti nije loša stvar. Loša je stvar loše živjeti“. Loše živjeti znači graditi svoj pakao, a dobro živjeti znači graditi svoje nebo.
Zamolimo Boga: Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, Gospodine, pravedno si učinio. Nismo čuvali naredbe tvoje, ali proslavi ime svoje, Gospodine. Postupaj s nama po blagosti svojoj i po velikoj ljubavi svojoj!. Gospodine, ti si uvijek za mene, tvoja me ruka podržava i brani. A ja, unatoč razdoru u sebi, ostajem i dalje na tvojoj strani!.
O našoj kršćanskoj postojanosti ovisi spas mnogih ljudi. Sigurno je da Bog može i od kamenja načiniti djecu Abrahamovu, kako to Isus reče. (usp.Lk.3.8.).
Bog može uvijek i svugdje čudesno djelovati, ali On i nas treba, i hoće da i mi imamo udjela u širenju kraljevstva Božjega. Ako ga mi iznevjerimo, On će svoju stvar povjeriti drugima, koji će mu biti vjerni.
Često se događa da djela Božja čine i oni ljudi, koji toga nisu ni svjesni. Mi im se divimo, a oni se ne dive nama, jer u nama ne vide divote.
Pripovijeda se da je poznati južnoamerički biskup Helder Cammarra jednom došao u neki poveći grad i odsjeo u njegovu sirotinjskom dijelu, umjesto u biskupskoj palači, i tamo je susreo neku učiteljicu u miru, koja je svakodnevno dolazila među siromahe i nemoćnike i bila im na pomoći. Biskup Cammaro osjećao je da joj se mora zahvaliti na toj djelatnoj ljubavi, i kad je to učinio, učiteljica mu je rekla: „Ali, ja nisam kršćanka. Ja ne vjerujem u Krista, ni u Crkvu“. „Ali vi to činite iz ljubavi, što činite, zar ne?“, upitao ju je biskup. „Da, iz ljubavi, ali ne iz vjere u Krista i Crkvu. U tome se mi, gospodine biskupe, razlikujemo“. „Ja mislim da se mi ne razlikujemo, što se tiče ljubavi u Krista. Vi se najvjerojatnije ne slažete s Isusovim učenicima, jer oni ponekad razmišljaju drugačije od svog učitelja“.
Nije li to upravo rečeno i u današnjem evanđelju? A ruku na srce, koliko se mi, koji se danas smatramo Isusovim učenicima, razlikujemo od svog Učitelja?!
Ovozemaljski vladari često izriču pomilovanja prijestupnicima zakona nakon djelomično odslužene kazne.
Želim vjerovati da su tu velikodušnost naučili od Gospodara svih Vladara – Boga, jer što je god dobro od Njega dolazi.
Kako bi to divno bilo kad bi se svi ljudi klonili zla, a činili dobro? Taj bi se trud mnogostruko isplatio, zar ne?
Očekuje se i tvoj doprinos ostvarenju tih snova.
Nemoj nas iznevjeriti!