Prošlo je 30 godina od velike akcije “Zelena tabla – Male bare”, kojom je zauzeta vojarna u Pločama, a neprijateljska JNA protjerana iz grada na ušću Neretve. Osim što je ušće Neretve oslobođeno od agresora, hrvatske obrambene postrojbe koje su upravo tada nastajale dobile su i prijeko potrebno oružje za obranu, javlja Slobodna Dalmacija.
U povodu toga porazgovarali smo s jednim od organizatora i sudionikom te veličanstvene akcije, umirovljenim pukovnikom, prvim zapovjednikom postrojbe protuzračne obrane Dalmacije, Bernardom Vuletićem, koji je osvježio sjećanja na te teške, ali ipak ponosne dane za neretvansku dolinu i čitavu Republiku Hrvatsku.
Danas s odmakom od trideset godina, Vuletić je malo sjetan jer se, kako kaže, toj prevažnoj akciji na početku Domovinskog rata ne pridaje značenje i važnost koju zaslužuje.
– Pa pogledajte, nekada se dan grada Ploča slavio na taj dan. A gdje smo danas? Sve se svelo na misu zadušnicu i polaganje cvijeća za poginule. Nemojte me krivo shvatiti, poginulima se mora odati pijetet, ali obilježavanje tridesete obljetnice akcije “Zelena tabla – Male bare” mora biti puno sadržajnije i u njega bi se trebali uključiti svi neretvanski gradovi, ne samo grad Ploče rezolutan je Vuletić, koji je oteo prvi komad oružja od zastavnika JNA Zeca, koji je čuvao skladište u Malim barama.
– Prvi Maraton lađa vožen je daleke 1998. godine 13. rujna, u spomen na oslobodilačku akciju “Zelena tabla – Male bare”. Danas to nitko ne spominje ili spominju samo rijetki. Maraton je postao međunarodna manifestacija i turistička atrakcija koja se mogla voziti na dan obljetnice. Pa ako se nije mogla voziti glavna utrka, moglo se organizirati jedno revijalno natjecanje lađara, ističe Vuletić.
Uz te dane ponosa i slave veže se i nastanak Protuzračne obrane Ploča i Metkovića, koje će se poslije u Domovinskom ratu istaknuti kao postrojbe koje su oborile najviše neprijateljskih aviona.
– Nastanak PZO-a usko je povezan s legendarnim napadom na kompleks vojnih skladišta bivše jugovojske u Malim barama kod Ploča. Budući da sam imao vojnog iskustva, general bojnik Petar Šimac, Mate Raos i Goran Kovačević dali su mi zadaću da organiziram protuzračnu obranu doline Neretve. Borbena sredstva za koja se već računalo da su u našim rukama trebalo je najprije oteti tijekom napada na skladišta srbočetničke vojske u Malim barama, u čemu smo uspjeli, prisjetio se Vuletić.
Iako je napad na Male bare kasnio jedan dan, uz što su se vezale brojne kontroverzije, akcija je uspješno okončana.
– Datum za početak akcije bio je 13. rujna, i to u 19.15. Međutim, vrijeme je prolazilo, a signala za početak akcije nije bilo. Nervoza se bila uvukla među okupljene pripadnike PZO-a. Nakon toga sam pozvan u policijsku postaju u Pločama, gdje je bilo raspoređeno zapovjedništvo te mi je priopćeno da je akcija odgođena i krenula je sutradan. Ja sam bio uporan da se akcija mora izvesti. Znao sam da je pored tolikog broja garde, policije i vozila sama akcija “probijena” te za neprijatelja nije ni tajna ni iznenađenje, prisjeća se Vuletić.
– Razlog za otkazivanje akcije bilo je nesudjelovanje snaga za obranu s područja općine Metković. Ali te snage ne snose nikakvu krivnju jer one su bile pripravne za izvršenje zadaće pokazavši već sutradan zavidno junaštvo. Vrijeme će pokazati koji su bili stvarni razlozi za odustajanje. Po nekima, to je bilo neiskustvo i nespremnost za tako značajnu akciju, a po drugima strah od odmazde srbočetničke vojske po Metkoviću, ističe Vuletić.
Protuzračna obrana doline Neretve aktivno je pridonijela osiguranju same akcije i čitave doline Neretve. Ipak, napad na neprijateljsko skladište trajao je dulje od predviđenog jer je jugovojska pružala žilav otpor, a najžešća paljba bila je s brodova jugovojske. U pomoć im je pritekla i topovnjača koja je tukla po zauzetom skladištu i Luci Ploče, a napadali su i neprijateljski avioni, prisjeća se Vuletić.
– Akcija je bila neizbježna, to svatko mora znati. Siguran sam da bi svi naši ljudi sudionici te veličanstvene akcije postupili i danas jednako kao i prije 30 godina. Nažalost, o svemu tome se danas puno politizira. Neki sebi pripisuju zasluge kakve nisu imali. Ali o svemu će povijest dati svoj sud.
Cilj nam je bio zaštititi narod doline Neretve. Jesmo li mogli bolje, nismo. Kako smo znali, tako smo i radili , zaključuje Vuletić.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija