Gračani su imali rijedak privilegij da u Općinskoj knjižnici „Hrvatska sloga“ pogledaju izložbu radova Jasenka Đorđevića, mladog umjetnika iz Tuzle, koji, među rijetkima na svijetu, vještim potezima ruke stvara prava mala remek djela na vrhovima grafitnih olovaka. Neke od njegovih preko 200 skulptura koje je do sada izradio našle su mjesto u prestižnim svjetskim muzejima, ali ovaj instruktor aikida i dalje ih neumorno stvara.
Sve je započelo u siječnju 2010. godine kada mu je brat poslao sliku američkog umjetnika Daltonq Ghettija, tada jedinog poznatog i izazvao ga da pokuša napraviti nešto slično. „Svidjela mi se ta ideja i prihvatio sam izazov! Već slijedećeg dana preko jednog prijatelja poslao sam bratu u Sarajevo svoju skulpturu uz poruku “Rekao sam ti”. Od tada se bavim izradom skulptura“, kaže Jasenko, koji je bio začetnik ovakve umjetnosti u Europi. Ističe kako ga je oduvijek fascinirala minijatura, te je još kao dijete izrađivao male knjige dimenzija nekoliko milimetara i mikro-origami. Napravio je jednu figuru origamija za Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda. Bio je to papirnati čamac dimenzija papira 1,5 mm do 2,5 mm, a dimenzije samog čamca bile su oko 1 mm. Rekli su mu da nikada nisu vidjeli nešto slično, ali da takva kategorija u Guinnessovoj knjizi ne postoji. Prvu značajniju izložbu imao je u Norveškoj gdje je izlagao uz brojne međunarodne umjetnike. Većina njegovih djela otkupljena je ili darovana u humanitarne svrhe.
Njegovi su radovi 2013. godine uvršteni u stalnu postavku čuvenog britanskog muzeja “The Cumberland Pencil Museum”. “Te su me godine pozvali na suradnju iz britanske tvornice olovaka ‘Derwent’. Izradio sam desetak skulptura na njihovim olovkama koje su predstavljene na sajmu u Frankfurtu, a nakon završetka sajma skulpture su vraćene u Englesku, gdje su postale dio stalne postavke u muzeju olovaka, u kojem se i danas nalaze”, ne bez ponosa će Jasenko, koji je bio suradnik na projektima brojnih svjetskih humanitarnih organizacija: “Amnesty International”, “Save the Children”, “Project literacy”, putem kojih je preko svojih skulptura ukazivano na aktualne probleme u svijetu. Tako se među njegovim radovima ističe djelo posvećeno sirijskom dječaku Aylanu Kurdiju koji se utopio u Egejskom moru dok je s obitelji u gumenom čamcu bježao iz ratom razorene zemlje.
„Olovka i njeno grafitno srce su alat za pisanje i crtanje, te tako sudjeluju u stvaranju umjetnosti. Nastojim da olovka i grafit budu umjetnost same po sebi, jer olovka piše srcem, a ja upravo to srce pretvaram u minijaturne skulpture“, kaže nam Jasenko i objašnjava kako pronalazi svoju sirovinu za rad, odnosno grafitnu olovku:. „Na početku sam koristio različite olovke. Grafit je lako lomljiv, a njegove dimenzije u olovci su između 0,5 mm i četiri mm, što je dodatni problem. Pored toga, postoji i klasifikacija grafita po tvrdoći: H9-H1, HB, B1-B9, gdje HB grafit ima standardnu tvrdoću, od H1 do H9 – grafit je sve tvrđi, pa ga je teže obraditi i od B1 do B9 gdje je grafit sve mekši, te lakše puca. Pored toga, različiti proizvođači imaju različite kvalitete grafita, tako da mi je i to stvaralo dodatne probleme”. Trenutačno koristi olovke češkog proizvođača „Koh-i-nor“, a skulpture izrađuje kirurškim skalperima, koje je u početnom periodu nabavljao uz pomoć oca, koji je radio na Medicinskom fakultetu. Profesionalnija oprema mu nije dostupna te se uglavnom služi svim i svačim. Jasenko još uvijek traga za proizvođačem olovaka s kojim bi mogao ostvariti dugotrajnu suradnju.
Nije potrebno posebno naglašavati koliko je mirnoće, strpljenja, uz dobar vid, potrebno da bi se izradila tako mala skulptura i to na vrlo lomljivom materijalu, na površini oko četiri mm u promjeru i jedan do tri cm u visinu. Jasenku je potrebo desetak sati rada za grubi oblik i jedan do tri dana za završnu obradu. Puknute dijelove, jer i to se nekada dogodi, Jasenko sakuplja u posebnu kutijicu. Inače, prošle godine, zbog poznatih problema s koronom, otkazana mu je najavljena izložba u Rimu, a nakon Gradca, u listopadu izlaže u Parizu.
Ravnateljica gračke knjižnice Mandalena Sinković Pavlović nije krila zadovoljstvo gostovanjem umjetnika iz Tuzle. „Zahvalna sam Jasenku na suradnji oko ove trodnevne izložbe koja je bila izrazito posjećena, a što me najviše raduje jednako je impresionirala sve dobne skupine posjetitelja, od djece do iskusnih poznavatelja umjetnosti. Većina posjetitelja imala je priliku po prvi put susresti se s ovom vrstom umjetnosti. Posebna vrijednost osim u izvedbenom smislu, odnosi se i na same teme izrade, koja su mene kao knjižničarku tematski asocirala na književna djela iste problematike pa smo s izložbom i išli u smjeru povezivanja Jasenkovih umjetnina s poznatim naslovima kao npr. poznati roman „Molitva moru“ Kahleda Hosseinia spojili s prikazom sirijskog dječaka kojim Jasenko kao i Hosseini nastoji ukazati na tragediju djece izbjeglica te svaki na svoj način potiče ljude na razmišljanje. S skulpturom „Cvijet Srebrenice“ spojili smo roman Ivice Đikića „Beara“, koji govori o genocidu u Srebrenici, dok smo u Jasenkovoj skulpturi „Novorođenčeta“ vidjeli „Sluškinjinu priču“ svjetski poznate autorice Margaret Atwood… Svaka od skulptura priča je za sebe koju Jasenko pripovijeda bez riječi, preciznom rukom, oštrim okom i velikim srcem.
Ova je izložba, u kombinaciji izvanrednih umjetničkih minijatura i književnih djela bila ujedno odlična prilika za promociju čitanja u ovoj 2021. godini koja je proglašena Godinom čitanja u RH , poručila je Sinković Pavlović.
„Čitajmo da ne ostanemo bez riječi“
Slike: rogotin.hr i Privatni album