Susreo te prijatelj koji te poziva u goste. Malo si zastao jer si imao druge planove. Primijetio je to prijatelj pa ti kaže: Hajde, što se misliš. Bit će ti lijepo. Nećeš se pokajati. Bit će ugodno društvo i ugodna atmosfera. E, sad si već postao znatiželjan i pitaš ga: Tko će sve biti i što pripremaš? Nek to ostane tajna, odgovori. Vidjet ćeš. Bit će ti žao ne dođeš li. Mogu ja doći, ali kad i kako se revanširati na gostoprimstvu – razmišljaš u sebi. Odlučio si ipak otići, jer se prijateljev poziv ne odbija.
Mnogo si se puta našao pred nekim neriješenim zadatkom. Zastao si, zamislio se i sjetio tko bi to znao. Nazoveš dotičnu osobu i ona brzo dolazi i rješava problem govoreći: Znaš ti mene. Kad god ti nešto treba ti samo nazovi, ta prijatelji smo. Moja su ti vrata uvijek otvorena.
„Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“
Bog svoje vjerne službenike poziva na svečanu gozbu. To je misao vodilja današnje nedjeljne službe riječi. Lijepo to izražava pripjev današnjeg psalma: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“. Gozba na koju nas Gospodin poziva je euharistija koja je jamac sudjelovanja na gozbi vječnosti, što jamči sam Gospodin: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“.
Gospodine, znamo da si ti uvijek s nama na putu života. U tebi je naša mudrost. Iznosimo ti sve svoje probleme i prošnje u pouzdanoj nadi da ćemo biti uslišani.
Primi, nebeski Oče, sve naše molitve i daj da tvoja ljubav u nama raste kako bismo uvijek pridonosili zajedništvu među ljudima i postali tvoja obitelj.
Kad majka djeci obeća da će ih povesti na neko putovanje, oni od radosti ne mogu ni spavati iščekujući taj trenutak radosnog putovanja.
Tvoja obećanja, Gospodine, nadilaze sva naša saznanja i očekivanja. Učvrsti našu vjeru i podari nam ustrajnost na tom putu, susrećući svoju braću koja nam se pridružuju puni ljubavi prema Tebi – cilju našeg putovanja i ispunjenja svih naših želja.
Današnja se liturgijska čitanja služe slikom gozbe da izraze zajedništvo na koje Bog poziva ljude. Od čovjeka očekuje da prepozna svoje stanje i potrebu sudjelovanja.
Prvo nam je čitanje oslikalo oličenje Mudrosti koja priređuje svečano primanje za uzvanike. Neobično je to da na tom primanju Mudrost daruje sebe za hranu. Zanimljivo je da to nije gozba samo za uvažene osobe, već za sve ljude koji su je željni. A tkogod prihvati poziv Mudrosti iskusit će život i oslobođenje koje dolazi sa stola Mudrosti.
Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti! Najveća bi nerazboritost bila odbijati poziv na gozbu Mudrosti. Bilo bi to odbijanje spasenja. Sve dakle ovisi o čovjekovoj razboritosti koja je prva među vrlinama, i o slobodnoj čovjekovoj volji, o slobodnom opredjeljenju za ili protiv poziva… Nebo i pakao napunjeni su slobodnjacima!
Stoga i sv. Pavao, u drugom čitaju pozva Efežane, pa im napisa: „Pomno pazite kako živite! Ne kao ljudi nego kao mudri: iskorišćujući vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite nerazumni nego shvatite što je volja Gospodnja! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u ime Gospodina našega Isusa Krista“. (Ef.5.15-20).
Trebamo cijeniti vrijeme koje nam Gospodin daje na raspolaganje. Sadašnjost je vrijeme spasenja. Ovdje izgrađujemo svoju vječnost. Ovdje trebamo tražiti Božju volju te se po njoj ravnati.
Iako su dani zli, Gospodin stalno prati svoje vjernike. Zna njihove slabosti te ih podržava u poteškoćama sve dok ne postižu spasenje. Gospodin vodi brigu za svoj narod. To ističe i sv. Ivan u današnjem evanđelju. Nema drugog načina za postizanje života vječnoga do uzimanja hrane, koja je sam Isus.
Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umire
Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umire. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta“. (Iv.6.48-51).
U čovjeku je ukorijenjena želja da voli i da bude voljen, te želja da skladno živi s drugima, želeći sreću svih ljudi i svih stvorova. Često se susrećemo s neostvarenjem tih želja. Shvati to kao polje rada za dobrobit sviju.
Isus je nahranio gladno mnoštvo u pustinji. Pustinja je prostor šutnje i smrti. No, tamo gdje pada čak i kap vode, tamo izbija život.
Refren jedne pjesme glasi: Kap koja s neba pada, pustinju u vrt pretvara“. Francuski pilot i pisac Saint Exupery upozorava čovjeka, ako želi sretno prijeći pustinju, „treba duboko vjerovati u bunar s vodom, koja se negdje u pustinji nalazi“.
Isus reče Židovima: Ja sam kruh koji je sišao s neba i daje život svijetu. Pored tih riječi bio bi gubitak vremena „tapkati u mraku“. Uzmi, blaguj i podijeli s bratom svojim koji također vapije za kruhom života.
„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“. „post. 1.31.).
Pisac Knjige Izlaska djetinjasto ponašanje naziva nerazumnim. A Mudrost „nerazumnom“ govori: „Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti“. (Izr.9.5-6).
Odrastao čovjek koji je svjestan svojih misli, riječi i djela, odgovoran je za sve što misli, govori i radi. Njemu nije dopušteno da bude djetinjast.
Današnji otpjevni psalam (Ps.34.) nas poziva: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!“ samo onaj koji je iskusio u svom životu prisutnost Boga, koji je osjetio njegovu blizinu i dobrotu, koji je s živom vjerom blagovao za njegovom stolom, taj može s punom uvjerljivošću to i drugima svjedočiti.
U iskustvu Božje blizine i dobrote, čovjek nalazi puno životno zadovoljstvo, bez obzira što ga u životu snađe. Svojim vlastitim silama, jedva da bi čovjek ikoje zlo mogao nadvladati, ali snagom Duha Svetoga, on može nadvladati svako zlo, pa i samoga Zloga.
Uoči svoga uzašašća na nebo, Isus je svojim učenicima obećao snagu Duha Svetoga. Na dan Pedesetnice, on ga je i poslao. Apostoli su tek snagom Duga Svetoga mogli svjedočiti uskrslog i živog Boga. Zato je veoma važno da i nas danas vodi kroz život Duh Sveti.
O ovoj pomoći i vodstvu Duha Svetoga govori i sveti Pavao u današnjem drugom čitanju. (Ef.5.15.20.).
Vrijeme treba na najbolji način iskoristiti i ne dozvoliti mu da ono s nama gospodari, nego mi s njime. U protivnom će nas zarobiti, uvući u zlo, i ne daj Bože, uništiti. Trebate se razlikovati od pogana, upozorava sv. Pavao prve kršćane. Te su riječi i nama upravljene. Sveti Pavao u Poslanici Galačanima piše: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije duh, iz duha će žeti život vječni“. (gal. 6.7-8).
Nemoj misliti da Pavao to govori nekome drugome, on to govori i tebi. Zato dobro pazi gdje i što siješ!