Više tisuća mještana Komarne, doline Neretve, cijele Dalmacije pa i Hrvatske i susjedne BiH doslovce su okupirali kamenitu obalu nedaleko gradilišta Pelješkog mosta. Čekanje na spajanje posljednjeg čeličnog segmenta širokog 22 i visokog 4,5 metara do ponoći je proteklo uz bučne i šaljive komentare mještana i gostiju. a odbrojavanje do najavljenog vatrometa je trajalo uz pečene janjce i gradele, a sve uz čaše vina ili piva, sve dok u mrkloj noći nije uočeno varničenje s mjesta spoja zavara sa segmenta kojim je most postao cjelina. Egzaltirano su krenuli povici “Bravo”, “Andrej, daj taj vatromet!” Neki su spontano zapjevali himnu, a kamere stotina mobitela bile su spremno ovjekovječi kinesko pirotehničko umijeće u čast spajanja konstrukcije, piše Dubrovački vjesnik
Nakon blještavog pira, tisuće svjetlaca na nebu kao pozornici za pravi festival pirotehnike, zaorio se povik “Hrvatska je spojena!” Bučni pljesak bio je nagrada graditeljima a tada je iz samog središta Komarne uslijedio još jedan vatromet. Na plaži Komarne s zapadne strane malo je tko razmišljao o povratku kući na još jedan radni dan. Starina Jure Šešelj Baran kaže da je već tri puta, za mandata Sanadera, nazočio otvaranju radova:
– Četvrti put smo ga barkama stvarali, a sad je konačno spojen! Da me se pita, nek’ je u zatvoru, doveo bih bivšeg premijera da ovo vidi! Ima puno gorih od njega pa nisu tamo… S mostom će sve postati skuplje, od cijena u trgovini do apartmana, ali zato više zbog liječnika u Dubrovnik neću morati s putovnicom! – veli Jure.
Trenutak povijesti
Izjava jednog mještanina koji je najavio kako čekuje da po spajanju mosta njegova punica skoči u more postala je temom dana, a Pločanin Ante Bebić koji u Komarni ima kuću kaže da je ideju mosta pratio od prvih istraživanja ruskih brodova:
– Sve smo gledali sa skepsom uvjetovanom nizom novinskih tekstova i dolascima političara zbg kojih je Komarna bila pod opsadom policije. Ali, nakon potpisa s Kinezima znali smo: postaje ozbiljno. Da je krenulo, uvjerili smo se dolaskom plovne dizalice i hvala EU, ali i svima koji su pomogli da postanemo njez dio. Jer, bez EU ovog ne bi bilo!
Svečanost nije propustila ni Metkovka Ana Kraljević čija je tvrtka Konstruktor Venera kooperant CRBC-a na gradnji mosta još od 2019.:
– Zaduženi smo za ljestve i platforme unutar stupova, dok Radež iz Blata radi sve otvore, vrata i revizijske staze unutar rasponskih čeličnih konstrukcija. Sve je bilo jako izazovno, a najteže u kontekstu neizvjesnosti zbog COVID-a održati nametnuti tempo. Ali, nikad nisam sumnjala jer kad ima želje, strasti i volje, nema straha kad svi potežemo – priča Ana i dodaje:
– Lani je umro moj stric Darko Kraljević. Znam da je osobno minirao most na Bistrini, ali i odbio zapovjed Stožera da ga digne u zrak! Sad, 10 kilometara dalje tu je most kojemu se radovao!
– Sretna sam i uzbuđena što nazočim ovom događaju – priznaje učenica Agroturističke škole Iva Marević koja se često kupa u Komarni, jednako kao i otac Joško i sin Luka (12) Volarević iz Vida. Kamenoklesar Joško kaže da ljudi još nisu svjesni čemu nazoče:
– Treba im vremena, shvatit će kad više ne budu četiri puta vadili dokumente na granici! Do Pelješca ćemo uštediti više od sata, u sezoni posebno – kaže otac, a sin dodaje da je čuo susjede da će sve biti lakše, pa i prodaja voća i povrća na Pelješcu i otocima.
Među gomilom nazočnih sa suprugama su bili i Poljaci Janoš Šlaščikovski te Zbšek Gabrich sa suprugama:
– Most je velika investicija i još veća promocija Komarne. Sve je super, ponovno dolazimo, a lakše ćemo uskoro i do Dubrovnika – poručuju, a sa susjednog stola bivši branitelj s Trpinjske ceste Stipe Majić Pipe koji snima film o bitki za Dubrovnik kaže:
Došao sam obilježiti ovaj presretni događaj i veličanstveni projekt kakvih nam treba još više. S prijateljima sam sve objavljivao na društvenim mrežama, svi smo osjetili ovo ozračje.
Nakon 303 godine
Iz Runovića je došao Joško Ljubičić koji priznaje
:- Ni sekunde nisam dvojio, ako treba i pješice doći i nakloniti se povijesnom događaju. Konačno je Hrvatska spojena u jednu cjelinu, veselim se i sretan sam sa svaki, pomakom nabolje u našoj prekrasnoj državi, kaže Ljubičić koji za glazbenike uz stol s njegovim društvom na plaži kaže:
– Prepoznali su nas kao veselo i zdravo društvo, ne napuštaju nas!
S Joškom je došao i poznati svjetski putnik, Imoćanin Mate Lončar, poznat kao Mate Biljarista. Već je posjetio više od stotinu zemalja širom svijeta, ali nije želio propustiti ovaj događaj:- Nakon 303 godine i 48 dana Hrvatska je teritorijalno spojena! To je povijest i nisam dvojio doći ili ne. Ponosim se. U vrijeme Dubrovačke Republike mudri su diplomati pametno izbjegli konforntaciju s Venecijom te prepustili Turcima izlaz kod Neuma i Sutorine. Nakon ovog želim i puni profil autoceste do Debelog brijega. To treba što prije učliniti! Vjerujem u ovu Vladu RH i premijera Plenkovića – veseli se Mate i za iduću godinu najavljuje dolazak na svečanost dovršenja mosta.
Uz pjesmu i pečenje, spoj mosta je s prijateljima obilježio i umirovljenik Ivica Nikolac Bego, Pločanin koji već desetljećima živi u Zagrebu. Kaže da je morao svjedočiti povijesti:
– Dubrovnik više nije enklava ni otok! Redovito sam pratio gradnju i žalim što pokojni ćaća nije doživio ovo i autocestu skoro do kućnih vrata! Ali, u Dubrovniku trebaju još i autocestu i brzu cestu, most iznad Zatona, da im sve bude brže i bolje. Neću govoriti o nacionalnoj dimenziji, ali kao ekonomist znam da će biti koristi od Pelješkog mosta za sve u krugu 50 kilometara. Mislim da će ga Kinezi dovršiti do Nove godine, samo su problem pristupne ceste!
Ahmet Kalajdžić/Dubrovački vjesnik
Božo Radić/Cropix