Vrijedni učenici marljivo uče i broje dane do školskih praznika kada će bezbrižno u igri provoditi vrijeme. Dani odmora brzo prođu i čeka ih nastavak školovanja. I tako godine prolaze sve do diplome kada bi na poslu trebali pokazati što su naučili.
U Isusovoj školi nema praznika. Traži se permanentno obrazovanje i doškolovanje. I što smo dulje u Isusovoj školi, to više osjećamo koliko smo neuki i nesavršeni. Isus nam zapovijeda: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. (Mt.5.48.).
I tko bi nas mogao bolje poučiti i voditi do tog Očevog savršenstva, ako ne sam Sin Božji, koji je baš radi našeg vječnog usrećenja i „sišao s nebesa“?
Spašavaju se samo oni koji ustraju do kraja
Isusova škola nam je i danas svima potrebna, i mladima i starima. U njegovoj se školi ne stari, niti gradivo ne zastarijeva. Tu će svatko naći ono što je njemu najpotrebnije baš u toj životnoj dobi. Ovo je pravo permanentno obrazovanje, jer tko ne napreduje, taj nazaduje.
Čovjek se u poslu umara, pa i dobro čineći, što je „normalno“, ali nije dobro, jer u dobru nema odmora. Spašavaju se samo oni koji ustraju do kraja. To vrijedi ne samo za mlade već i za starije.
Kažu da je u vrijeme Francuske revolucije jedna stara grofica koja je u svemu slušala Voltera, mrzeći zajedno s njim sve što je Božje i crkveno, na samrti pitala Voltera: „Što da učinim? Da se ispovjedim ili da umrem ovako, bez sakramenata?“ I tada joj je bezbožni Volter odgovorio: „Učini ono što je sigurnije!“. I grofica se, naravno, ispovjedila, jer je to ipak sigurnije.
Pripovijeda se da su u nekoj župi za vrijeme propovijedi mladići mahom izlazili van iz crkve, da i se poslije propovijedi opet vratili. Župnika je to, dakako, smetalo, pa je onda na propovijedi rekao: „Djevojke, pripazite koga ćete izabrati za svoga budućega muža. Ovi naši dečki bolesni su na mjehuru, pa ne mogu ni jednu uru izdržati na misi“. Poslije toga su mladići ostajali u crkvi za vrijeme čitave mise.
Svjedoci smo da mnogi među nama, i mi često s njima, zanemarujemo Isusovu poruku odmah poslije prve Pričesti, neki poslije Krizme, neki poslije vjenčanja. I to tako ide sve dalje i dalje.
Oni koji napuštaju Crkvu poslije prve Pričesti, kad se žele vjenčati, imaju problem s Krizmom. Oni koji napuštaju crkvu poslije Krizme, imaju problem i sa samim vjenčanjem. Danas smo suočeni i s mnogim nevjenčanim brakovima, premda se smatraju kršćanima.
U današnjoj zbornoj molitvi molili smo Boga da nam pomogne odbaciti što je „kršćanstva nedostojno“, a tražimo „što mu priliči“.
Đavao i svijet, kojim on često lukavo upravlja, odvode nas s prave staze i vode u stranputicu i u propast.
Pripovijeda se da je jednom veliki vrag pripremao za posao među ljudima tri mala vražića. Prvi vražić je htio svoj posao obaviti tako da govori ljudima kako nema Boga. Njemu je stari vrag odgovorio: „Ne, tako nećeš uspjeti. Ima ljudi koji to nikada neće povjerovati“. Drugi je rekao kako će govoriti da nema pakla. I njemu je iskusni stari vrag odgovorio: „Nećeš uspjeti jer će uvijek biti onih koji će ostati u uvjerenju da to stanje nužno mora postojati“. A kad je treći vražić iznio svoj plan kako će ljude uvjeriti da se slobodno nauživaju svega u tijeku života, jer do smrti ima još vremena da se poprave, onda mu je stari vrag rekao: „Ti ćeš nam na taj način napuniti pakao“.
Da ne bismo i mi odlagali svoje obraćenje za kraj zemaljskog puta, okrenimo se današnjem Božjem svjetlu istine, koja nas uvijek iznova na pravi put vraća.
Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim
Život kratak, a smrt stalna. Njoj se ne zna dan ni čas. Ako vrijeme gubiš sada, tko zna hoćeš li ga imat zadnji čas. Bog se uvijek brine za svoj izabrani narod. Nemoj se oglušiti na njegov poziv, što ga šalje preko svojih glasnika – svećenika.
Ne zaboravi u svom privremenom blagostanju na gospodara svih dobara, oslanjajući se na prolazne darove i na svoje vremenite dobročinitelje.
Slušam u otpjevnom psalmu: Da poslušam što mi to Gospodin govori: Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim. Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje i slava će njegova prebivati u zemlji našoj. (Ps.85.9.).
I nama ponekad smetaju oni koji nam govore istinu, poput proroka Amosa. U Bogu se ljubav i vjernost sastaju, pravda i mir grle, veli psalmista.
U današnjoj Poslanici Efežanima (Ef. 1.3-10) uviđamo kako je Pavao duboko u sebi nosio i osjećao otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku. Milost je Kristova „preobilno ulivena u nas“ – veli sveti Pavao, misleći pri tome na Duha Svetoga, koji djeluje u nama.
Ne dozvoli da to bude uzalud. Bog želi da mi budemo istinski svjedoci njegove ljubavi u ovome svijetu.
Isus, kako čitamo u današnjem evanđelju, šalje svoje učenike da idu svijetom i da šire njegov nauka „oboružani“ samo njegovom riječju. Na put odlaze s štapom u ruci i sandalama na nogama. Ne trebaju nositi ni kruh, ni novac ni dvije haljine – to ih samo sputava.
Najbolje će propovijedati onda kad se budu oslanjali samo na Isusa koji ih šalje. Oni će biti vrednovani za svoj posao od onih kojima će biti poslani.
Prorok je sluga Bože riječi, koja mu daje snagu i autoritet. On je izvor snage i za sve njegove sljedbenike. Ona je produžetak njegova poslanja.
Od apostola se traži da se njegov stil života odlikuje jednostavnošću i nesebičnošću. Upozorava ih da je apostolat važniji od materijalnih dobara.
Dobro je to shvatio sv. Franjo Asiški. Nije htio zadržati ništa od imanja. Biskup ga je pozvao i upitao: „Ne želiš li ti i tvoja braća nešto posjedovati’“. Franjo je odgovorio: „Kad bismo nešto posjedovali, potrebno bi nam bilo oružje da to čuvamo od lopova. Bili bi nesporazumi, svađe, bore, neprijateljstva, a sve bi to kočilo ljubav prema Bogu i bližnjemu!“.
I Martin Luter pametno reče: „Radije neću ništa posjedovati i biti nesiguran za svoju dnevnu hranu, nego imati mnogo novca i zbog toga nikada ne imati mira i radosti“. Stoga siromašan Kristov apostol može mirno reći: „Gospodine, ti si moj štap kojim progonim umor što me vreba, zle misli što se jate iz crnih sjena te zajedno sa Mojsijem iz tvrdih stijena izbijam slap novog života sebi i svima što me prate!“. (Silaj Walter).
Možda je zima i snijeg ti otežava korake, ali tragovi ostaju. Nisi uzalud hodao. Nekome si pokazao put, koji k cilju vodi kroz čistoću riječi i djela.