Vlaho Orepić, umirovljeni kapetan bojnog broda i bivši ministar unutarnjih poslova, odmor provodi na relaciji Ploče-Zagreb. Pitali smo ga čime se trenutačno bavi i kakvi su mu planovi?
„Trenutno odmaram od aktivne politike ali sam zainteresiran pratitelj događanja. Probudili su se inženjerski porivi u meni. Sa jednom skupinom zaljubljenika u tehniku bavim se osmišljavanjem praktične primjene svojstava ozona u području odstranjivanja patogena u radnim i životnim prostorima. Uspjeli smo do tržišta dovesti uređaj CRO OZON+ tj.. generator ozona koji u dva predviđena moda rada u prisustvu i bez prisustva ljudi u tretiranom prostoru doslovno ubija sve patogene pa i ovaj zloglasni virus uzročnik COVID 19.
HZZJZ je certificiralo učinkovitost i sigurnost uređaja. Zvuči da se hvalim ali ne mogu sakriti zadovoljstvo postignutim. Radi se o potpuno hrvatskom proizvodu.
Pored tehnike imam i ambiciju vratit se u formu koju sam imao prije politike. Karate i fitness su moje posebne ljubavi. Naravno tu je i poneki nepročitani naslov. Preporučam Ece Temelkuran. Posebno dva naslova Kako ostati bez domovine i Zajedno.
Ustvari nedostaje mi vremena za sve ono što bih želio vidjeti, pročitati, napraviti, postići itd“.
Što se je to dogodilo u Pločama na nedavnim lokalnim izborima? Je li Vas iznenadio uvjerljivi trijumf Miše Krstičevića?
„Živimo u podneblju u kojem se narav i uspješnost politike tumači navijački, uvijek u korist nama bliskoj stranci i njenom vođi. No planiranje i realizacija proračuna čini politiku mjerljivom a s tim i provjerljivom za one koje to zanima.
Po načinu punjenja naše lokalne proračune, načelno možemo podijeliti na dva osnovna dijela. Dio koji se puni novcem koji nam netko, uglavnom EU fondovi i Država, daje pod određenim uvjetima i na dio koji se puni novcem kojeg grad samostalno uprihodi (porezi, prirezi…). Novac kojeg nam netko daje je uvjetovan konkretnom namjenom. Npr. za plaće naših vatrogasaca, uređenja plaža, izgradnje skalina, rasvjete i sl. Svojevrsna kulminacija rasta proračuna i uvjetovane potrošnje zasnovane težišno na povučenim novcima iz EU, na prvi pogled, učinilo je mnoge naše lokalne jedinice uspješnim. Kad tome dodamo i potrošnju sredstava (9,3 milijuna kuna godišnje) koje je naš grad ostvario promjenom porezne politike Vlade RH taj dojam uspješnosti je još veći. Neosporno Ploče su postale uređeniji, prohodniji i moru dostupniji grad nego što su bile prije četiri godine. Gospodin Krstičević je kao ambiciozan političar, dobar organizator i ljubitelj lijepog sve to PR-ovski dobro popratio i izgradio potentan politički imidž i dojam uspješnosti kod građana. To potvrđuje njegova nadmoćna pobjeda, i to u prvom krugu ostvarivši i nadpolovičnu većinu u Gradskom vijeću.
No, ako pogledamo onaj drugi realni dio proračuna koji se odnosi na novce koje grad sam uprihodi, iz kojeg se izčitava stvarna vitalnost grada, broj zaposlenih…, situacija je u potpunoj suprotnosti ostvarenom dojmu uspješnosti.
Naime Ploče u zadnjoj godini mandata Krstičevića nisu realizirale 30 posto planiranog proračuna. Tijekom cijelog njegovog mandata Ploče imaju pad temeljnih prihoda koji je u prošloj godini dosegao razinu od 5 posto. Posljedica je gubitak oko 900 radnih mjesta tijekom njegovog mandata. Ma da je i upola manje to je za Ploče previše. Vidimo kako je dojam prikrio pad bitnih brojeva.
Zgodno je, usporedbom sa stanjem u Bjelovaru, ukazati na fenomen politike dojma koja je trijumfirala i u mnogim drugim sredinama. Krenimo od toga kako su Hrebak i Krstičević čak imali isti predizborni slogan “Najbolje tek dolazi”. E sad, Hrebak je povukao značajna sredstava iz EU sa kojima je uredio i oplemenio grad koji vodi, baš kao i Krstičević, no ono što među njima pravi razliku, je stanje temeljnih prihoda njihovih gradova. Hrebak ima + 5 posto a Krstičević -5 postood planiranog kad je riječ o temeljnim prihodima.
Ovaj broj govori kako Hrebak ima povećanje broja zaposlenih, povećanje broja stanovnika, povećanje kvalitete življenja dok su kod Krstičevića stvari potpuno obrnute. Hrebak je čak ukinuo prirez i ima potpuno transparentno poslovanje, a Krstičević, da bi konsolidirao gradske financije prodaje gradsku zemlju i posežući za populističkim mjerama kao što su naglašavanje uštede zbog svog navodnog volontiranja i smanjenja vijećničkih naknada na 1 kunu. Obje politike su pobjedničke s tim da je jedna realno uspješna a druga to realno nije. Kao i uvijek sve je stvar izbora kako u Pločama tako i u Bjelovaru.
Možemo, kad je proračun u pitanju, zaključiti kako bez obzira na obim potrošnje grad atrofira ukoliko njegovi temeljni prihodi nisu stabilni ili ako ne rastu. Ploče atrofiraju. Ovo nije kritika već činjenica koju svi mi u Pločama , za početak, trebamo osvijestiti, prihvatiti i na čelu sa Krstičevićem ili nekim drugim to spriječiti.
Pored ovog potrošačkog krešenda u Pločama, već druge lokalne izbore za redom, se događa svojevrsni politički krešendo. Naime jedna interesna struktura iz HDZ-a kao najjače stranke u gradu, kako prošle tako i ove lokalne izbore, konkretnim angažmanom opstruira HDZ-ove kandidate potpomažući Krstičevića. Tako da je politička konfiguracija koju predstavlja Krstičević bitno šira i heterogenija što je rezultat i njegovog svojevrsnog oportunizma kojeg mnogi još ni ne žele vidjeti“.
Hoćete reći da Krstičević, kojem je čak Che Guevara politički uzor, i nije baš potpuno iskren kad za sebe kaže da je ljevičar i kad pohvalno govori o svom prethodnom mandatu?
„Krstičević sebe vidi u lijevom dijelu političkog spektra i to onom dijelu koji ni ne dodiruje politički centar. Rekli bi čista ljevica. No politika koju vodi ukazuje na nešto drugo. Tako da, kad bi se Che Guevara probudio i sreo ga, bojim se da bi morao sastrugati njegovu tetovažu sa ramena. Ha ha ha…
Ipak se nadam kako će ovaj novi mandat posvetiti saniranju problema realnog proračuna, tj. egzistencijalne vitalnosti grada tj. temeljnih prihoda, te da zbog toga neće prodavati gradsko zemljište kao i da će imati snage istrgnuti se iz kandži spomenutog oportunizma. Ovo napominjem jer sve drugo bi bila prevara birača. Ima potrebno povjerenje građana a s tim i priliku da to i napravi. Volio bih da uspije u ovome“.
Spomenuli ste kako je Krstičević potpomognut s nekima iz HDZ-a. Na što ste mislili?
„Nisam rekao ništa što nije poznato o političkom životu Ploča. Ova interesna suradnja čak ima zajednički cilj i izvan lokalnih okvira. Obje strane su zainteresirane za slabljenje i pad Plenkovićevog HDZ-a, doduše iz različitih motiva“.
Kako to mislite?
Za oporbu lijevog spektra u kojeg se svrstava Krstičević i u kojem iskazuje velike ambicije, rušenje Plenkovića je imperativ s ciljem da se spriječi afirmacija umjerenog, pristojnog HDZ-a. Za one sa rubno desnog spektra rušenje Plenkovića je stvar borbe za sam HDZ kojeg im je Plenković istrgnuo iz sfere utjecaja prepustivši ih političkoj vjetrometini na kojoj se baš i ne snalaze. Među ove spadaju i Mišini pločanski hadezeovci“.
Mnogi u Plenkoviću, koji je i vas maknuo iz Vlade, vide problem. Slažete li se?
„Realna politika je balans između željenog i provedivog. Tako da unatoč mnogima, unutar i izvan HDZ-a koji već duže vrijeme pokušavaju ustanoviti ideološku osnovu hrvatske desnice, Plenković je uspio izdvojiti i za HDZ vezati ideološki identitet umjerene demokršćanske stranke što ga pozicionira kao stranku desnog centra. Zbog toga trpi udarce sa svih strana. Čak je na meti i samog Predsjednika čija je oštrica težišno usmjerena na njega a manje na sam HDZ. No tko god je vodio neki resor ili se u životu bavio nekim konkretnim poslom uvažit će činjenicu kako se Plenković ipak uspješno nosi sa, do sada, nedoživljenim kriznim situacijama.
Nadalje, HDZ je realno odgovorna stranka za puno toga no ujedno je i bitna stranka zbog čega nikome ne bi trebalo biti svejedno koju politiku provodi. Vjerujem kako ćemo se složiti da je sve manje vremena i prostora za one koji bi desničarili s HDZom kao što su to radili samo nekoliko godina prije. Ali isto tako i za one s lijeva koji svoje nedostatke, ponekad i frustracije prikrivaju neutemeljenim napadima na Plenkovića kao dežurnog krivca za sve pa i za svako njihovo ne znam i ne mogu. Bilo kako bilo, tri godine su do parlamentarnih izbora. To nije puno, ali može biti dovoljno, da se na inerciji rezultata lokalnih izbora afirmira konkretna politička konfiguracija koja će zaprijetiti Plenkoviću . Ukoliko se to ne dogodi , budimo iskreni, Plenković ima realne šanse i za treći mandat. Naravno ukoliko izdrži nasrtaje unutarstranačke oporbe. Ovo je naša politička realnost“.
Vratimo se Pločama. Dio ste ŠKANJ-a, udruge koja je nakon građanskog aktivizma participirala u političkom životu grada. I to na način da je sa svojim vijećnicima doslovno ustoličila Mišu Krstičevića. Imali i ste predsjednika Gradskog vijeća. Zašto je pukla suradnja s Krstičevićem?
„Moj građanski aktivizam u udruzi ŠKANJ je prestao u onom trenutku kad sam preuzeo ministarsku dužnost. Neovisna lista koju je predvodio moj brat, a koja se zvala ŠKANJ, vodila je neovisnu politiku i od same udruge ŠKANJ i od mene osobno. No zalagala se je i za realizaciju projekata koje je osmislila udruga. Projekata kao što je famozna tzv “Mišina” plaža na prostoru ex tehničke radionice, putnički terminal na bosanskoj obali u Luci Ploče, povratak putničke obale i najma pumpe na istoj u korist i pod ingerenciju grada za što se sad zalaže i PLS, nastavak izgradnje rive prema gradskoj plaži, oživljavanje KUD-a i Turističke zajednice…. Nešto je napravljeno, nešto nije. Uglavnom doprinos nezavisne liste ŠKANJ je u sjeni Krstičevića koji je u javnosti pozicioniran kao politički adresat za sve učinjeno“.
U kuloarima se vodi rasprava o Mišinoj plaži. U tom kontekstu se i vi spominjete. O čemu se radi?
„Ma to je potpuno nebitno. Ono što je bitno jeste to da je realizirana ideja koju smo dugo zagovarali mi u ŠKANJ-u. Puno prije i od samog dolaska Krstičevića na gradonačelničku dužnost. Mišljenja sam kako u uvali Velika pošta, gdje se nalazi spomenuta plaža, unatoč planu ne treba ići sa izgradnjom velike marine. Dovoljno je ići samo na izgradnju športske lučice u sklopu Sportske dvorane a da se prostor oko plaže oplemeni dodatnim sportsko rekreativnim i zabavnim sadržajima. Jednostavno da taj prostor bude svojevrsni gradski dnevni boravak. U protivnom Ploče će opet ostati bez plažnog prostora pa kako god se on zvao“.
Ima li nešto što bi ste izdvojili, naglasili za kraj?
Politike dojma su mutacija politika koje su nas dovele u stanje u kojem se nalazimo. Uz konstantnu ideološku distinkciju Ploče su sad suočene i sa distinkcijom urbano-ruralno. Urbano se smatra moderno, sekularno, liberalno, konkurentno, meritokratsko i sve ostalo, a ruralno sve suprotno tome, tj. kulturološki inferiorno. Nadam se kako Krstičević na tragu spomenutih distinkcija ipak neće posegnuti za promjenom datuma Dana Grada, naziva ulica i sličnim post-socijalističkim egzibicionizmima. Budućnost je u funkcionalnom zajedništvu a vlastita politika se može voditi samo sa vlastitim, zarađenim novcem.
Intervju s Vlahom Orepićem možete pročitati i u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika, koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!