Kad svećenik posjeti neku obitelj ili u gradu sretne majku ili baku u šetnji s malim djetetom, oni odmah, kako bi se pohvalili, počnu „svoje malo zlato“ pitati: Hajde pokaži velečasnome kako se ti znaš lijepo prekrižiti!“. Dijete to slatko tepajući izgovara: Oca, Sina, Duha Svetoga. To kazivanje je popraćeno blagim – sretnim osmjehom. Tu je temelj vjere i sretne obitelji.
„Samo Bogu vjerujem, sve ostalo provjeravam“
Tim riječima počinjemo svoj dan. U Evanđelju po Mateju (Mt.28.16-20) čuli smo da je ove riječi naše molitve najprije izgovorio sam Isus, kad je, prije svog uzašašća na nebo, poslao svoje učenike po čitavom svijetu, da naučavaju i čine njegovim učenicima sve ljude, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, obećavajući im pritom, da će ih On u svemu tome podupirati snagom svojega Duha i neprestano biti s njima: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“. (Mt.28-20).
Znamo da i danas postoje oni koji u to sumnjaju. To nas ne smije obeshrabriti, jer kako bismo spoznali što je vjera, ako prije ne bismo upoznali sumnju?
Tajna Presvetog Trojstva od velikog je značaja za čitav duhovnu život. To je vrhunac Božje objave.
Teško je na jednostavan način govoriti o Presvetom Trojstvu. No, uz sve to moramo se suočiti s ovom najvećom tajnom naše vjere, kao i tajnom Isusova uskrsnuća. Sam je Isus objavio tajnu Presvetog Trojstva. Govorio je o Ocu kojemu je jednak, govorio je o sebi i o Duhu Svetome, jedan put naglašavajući jedinstvo, drugi put razliku osoba.
Poznato nam je kako jedan glumac u kazalištu, a i u filmu, može tumačiti više uloga. Možda si baš na taj način možemo zamisliti tajnu Presvetog Trojstva – jednog Boga u tri osobe. Bog nam se objavljuje u trostrukim, različitim ulogama, pa ipak ostaje jedan te isti u svojoj naravi.
Francuski pisac Leon Bloy je napisao: „Samo Bogu vjerujem, sve ostalo provjeravam“. Svakako, jer samo takav stav je dostojan Boga i čovjeka, razumnog bića, stvorenog na sliku Božju.
Teško je shvatiti jedno biće u tri osobe, jer nešto slično ne postoji kod stvorenja, samo kod Boga. Stoga si čovjek to ne može predočiti. O tome znamo samo iz Božje objave i vjerom to prihvaćamo, jer vjerujemo Isusu koji reče: Boga nitko nikad ne vidje: Jedinorođenac – Bog-koji je u krilu Očevu, on ga obznani“. (Iv.1.18.).
Svetkovina Presvetog Trojstva priopćuje nam da je u Bogu život, pokret, komunikacija osoba, savršeno zajedništvo, ljubav i dijalog.
Ako to znamo o Bogu, tad više znamo i o sebi, o ljudima. Mi smo Božja stvorenja, na njegovu smo sliku i priliku stvoreni: „I reče Bog! Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“ – čitamo u biblijskoj knjizi Postanka. Stoga smo i mi društvena bića. I mi želimo ljubiti i biti ljubljeni, kao što je Bog ljubav. I mi želimo zajednički djelovati kao što Bog zajednički djeluje.
Objava Presvetog Trojstva je objava božanske ljubavi prema čovjeku, uspostava prisnosti između Boga i čovjeka, kao što je bilo u raju prije čovjekova pada. Utjelovljenjem Božjeg Sina ponovo postaje aktualna božansko – ljudska familijarnost, novi temelj odnosa između Boga i čovječanstva, između Boga i svakog pojedinca, između zajednice i pojedinca u njoj, kao i između pojedinih osoba u toj zajednici.
„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega…“
Grijeh udaljuje čovjeka od Boga i od ljudi. Živjeti odvojeno od drugih, odnosno u sukobu s njima, suprotno je čovjekovoj naravi i zamisli Presvetog Trojstva, i ne može donositi sreću.
Zato je došao Isus da ponovo uspostavi zajedništvo – savez između Boga i čovječanstva: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“. (Iv.14.23.).
Mi kršćani moramo biti znak pravog jedinstva i slobode djece Božje. Ne smijemo dopustiti da među nama vlada nesporazum, nepodnošljivost, razdor, sukob, podvajanje, guranje nekoga na rub.
Trebamo u sebi gajiti osjećaj pripadnosti Crkvi, koja je zajedništvo Božje djece ovdje na zemlji, a u svojoj punini u nebu.
To sigurno nije lak posao. Ostaje nam uzajamna molitva te zanimanje jednih za druge.
U životu se susrećemo s mnogim nepoznanicama trudeći se doći do zadovoljavajućih odgovora. Ponekad je za tebe rješenje kad shvatiš da si došao do krajnjih granica svoga umovanja.
Jedan od problema koji te muči je i tajna Presvetog Trojstva. Nisi jedini. Mnogi su se mučili i prije tebe, i nastavit će i poslije tebe.
Vjerujem da ti je poznata misao: Bog, kojeg bi mogao potpuno shvatiti, ni ne bi bio Bog, ali to te ne oslobađa nastojanja u približavanju toj tajni pomoću slika iz života koje te okružuju.
Evo ti slike u istostraničnom trokutu, koji je jedan, a ima tri iste stranice, ili da kažemo da je voda slika Trojstva, jer je ona i u tekućem stanju, i kao para i kao led uvijek samo voda.
Pred tajnom Presvetog Trojstva se, kako reče sv. Augustin, može samo sagnuti glavu klanjajući mu se i slaviti ga u njegovu misteriju.
To se i od tebe traži. Kad to prihvatiš, mir i ljubav nastanit će se u tvome srcu.
Mi do Božje biti dolazimo samo toliko, koliko nam se Bog objavi. Bog po Isusu postaje blizak svim ljudima. Svi koji prime njegov Duh, sinovi su Božji. Po krštenju smo postali ucijepljeni u Božji život.
Oči kojima nas je Stvoritelj obdario vide samo zemaljske stvari. Da bi se gledalo živog Boga u kojemu se „mičemo i jesmo“, kako reče sv. Pavao govoreći Atenjanima o njima „nepoznatom Bogu“ na Areopagu (usp. Dj. 17.28.), trebaju oči vjere.
Sva divna Božja stvorenja, bistri izvori brzih rijeka, blistave zvijezde, govore nam jutrom i večerom o svom Stvoritelju, uklapajući se u složnu anđeosku pjesmu hvale.