Sv. Ivan nam je zapisao Isusovu besjedu o njegovoj muci: „Došao je čas da se proslavi Sin čovječji“. Isus uspostavlja novi savez Boga s čovječanstvom. U tom Novom savezu nije više riječ o zakonu upisanom na kamenim pločama, već o zakonu utisnutom u srcima ljudi. Taj će zakon omogućiti ljudima pravo zajedništvo s Bogom po otpuštenju grijeha i unutrašnjoj mudrosti. Baš je za to molio kralj David: Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.. Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! (Ps.51.12-14).
Želja da se upozna Boga može se ostvariti jedino pod uvjetom da ga se traži na pravi način. A čovjek često traži Boga, gdje ga ne može naći. Sv. Augustin je napisao: Zavoli Boga kakav je on u sebi, a ne kakvog bi ti želio. Ti si izopačen pa si priželjkuješ Boga sebi sličnog!
„Ako pšenično zrno pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo: ako li umre – donosi obilat rod!“
Bog je stvarno želio da ga čovjek upozna. Zbog toga se nastanio u nama i među nama. Tako nam je olakšao susret sa sobom. U današnjem prvom čitanju stoji: Evo dolaze dani – riječ je Gospodnja – kad ću sa domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi Savez: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.
Po ovom savezu čovjeku će biti lakše upoznati Boga i njegovu volju. Svi će me upoznati, i malo i veliko, jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih više neću spominjati, jamči Bog.
Po Isusovu trpljenju i smrti na križu objavljuje se punina Božje moći i slave. Budući da zbog nevjernosti naroda sinajski savez nije uspio, novi će se Savez, o kojem govori Jeremija, ostvariti po krvi Kristovoj i po daru Duha Svetoga, koji će čovjeka osposobiti da upozna istinu te s ljubavlju odgovori Očevoj volji.
U Isusu se ostvaruje čežnja svih za spasenjem, a apostolima pripada uloga posrednika. Upravo je to poslanje svih kršćana: voditi Isusu. Tu želju spasenja svih ljudi ovako je izrazio Isus: „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“. Tako za sv. Ivana Isusova smrt na križu nije njegovo poniženje, već uzvišenje.
Nek te ne plaši trud, muka ni žrtva. Pogledaj se u ogledalu pšeničnoga zrna koje kad padne u zemlju i izumre, donosi obilat rod.
Uoči svoje muke Isus je duboko uznemiren, ali u isto vrijeme potpuno raspoložljiv Božjoj volji i pun pouzdanja u Oca, te tako ohrabruje čovjeka da u protivštinama i kušnjama imaju povjerenje u Boga.
Čini mi se da su najbitnije slijedeće Isusove riječi: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod“. (Iv.12.24.).
Dietrich Bonhoeffer je mogao za vrijeme nacizma mirno raditi i živjeti kao protestantski župnik, umjesto da se upliće u borbu protiv nacističkih zločina. Platio je glavom. Biskup Romero iz San Salvadora trebao je samo šutjeti i ne boriti se za ljudska prava. Živio bi do danas. No, budući da se zalagao za prava radnika, mafija ga je likvidirala za vrijeme svete mise. Kardinal Alojzije Stepinac je mogao surađivati s komunističkim režimom i odvojiti se od Vatikana, tako bi izbjegao zatvor i osudu, ali ne bi bio vjeran svojim idealima i svom poslanju.
Mnoštvo je svijetlih primjera Kristovih sljedbenika. Neka ti oni budu poticaj u svim dilemama i poteškoćama. Izdajući Krista izdao bi sebe i sam razlog svoje opstojnosti.
Shvatili su oni, shvati i ti Isusove riječi: Ako pšenično zrno pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo: ako li umre – donosi obilat rod!
Da Fontaine je napisao da smrt nikada ne iznenađuje mudraca. On je uvijek spreman na odlazak.
„Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, a gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj!“
Čovjek ne treba tražiti mučeništvo, ne smije prezirati život. Potrebno je po Isusovu primjeru, pa i primjeru drugih duhovnih velikana, usmjeriti vlastiti život ispunjenju. Da bi to postala stvarnost, treba biti dosljedan i vjeran životnim idealima. Samo će tako život imati smisla i donositi obilan rod za vječnost!
Isus nam jamči: „Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, a gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj! (Iv.12.26.).
Ako ne mogu spoznati da me Bog ljubi, toliko ljubi da se totalno predao za mene, tad vjerojatno, nije problem u mojoj glavi nego u mome srcu.
Da bi se spoznalo Božju ljubav nisu potrebne velike teologije i fakulteti, ali jest potrebna škola ljubavi, škola razumijevanja i škola poniznosti. To se uči i od Njega i od drugih, i to se uči godinama.
Sa svoga križa i ove nas korizme privlači sebi. Ako smo pali na ispitu te škole ne bojmo se poći na popravni. Pa progledao nam je kroz prste za sve te padove kad je sam, noseći te naše padove padao pod križem da bismo mi mogli ustati i ići dalje.
Oprostiti dijelom može i čovjek, ali „izbrisati bezakonje“, to može samo Bog, koji je izvor svakog života, pa tako i tvojega. Možda si preveć zaokupljen njime kao da je tu ispunjenje svih tvojih želja, tada počuj Isusovu poruku o pravom životu: „Tko ljubi svoj život izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni“. (Iv.12.25.).
Ako mislite i živite tako, kao da ćete ovdje zauvijek živjeti, onda bi vam se moglo dogoditi da izgubite život vječni. Jer ovdje ste samo prolaznici, putnici, koji putuju prema vječnom i zauvijek sretnom životu. I nije svejedno kako putujete.
Naučite se u životu odreći u korist svojih bližnjih, više se darivati, nego od drugih primati. Ako niste kadri sebe obuzdati, ništa teško podnijeti, niti se ičega u životu odreći, a to znači sebe i „svoj život zamrziti“, onda ste u opasnosti da izgubite svoj život.
U Isusovu se križu nalazi neizmjerna Božja ljubav koja je samo kao takva razumljiva i moguća. Nije dovoljno za nju samo znati, niti je uočiti, nego ju treba prihvatiti i živjeti.
S Isusovim spasonosnim djelom bit će osuđena sva zloća ovoga svijeta i „knez ovoga svijeta bit će zbačen“. (Iv.12.31.). „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“. (Iv.12.23.).
Opredijeliti se za Isusu nije lako, ali je spasonosno!