Posljednjih dana Hrvatska je ponovno pokazala svoje veliko srce. Razorni potresi u Banovini i sisačkom kraju ujedinili su cijelu zemlju u suosjećanju i želji da pomognu stradalima od potresa. Među njima i brojne stanovnike Makarskog primorja.
No zašto ovom prilikom, među svima koji su dali srca i ruke da stanovnicima stradalih područja život učine lakšim izdvajamo stanovnike Makarskog primorja?
Razlog tome krije se u događaju koji je do danas ostao duboko urezan u našu kolektivnu svijest i gotovo iz temelja promijenio život kakav su Primorci do tada poznavali. Upravo zbog njega, mi uistinu razumijemo strahove i strepnje ljudi Banovine i sisačkog kraja te smo, uz iskreno suosjećanje, spremni pružiti im ruku pomoći.
Na današnji dan, prije 59 godina, Makarsko primorje i njegovu okolicu pogodio je razoran potres. U nedjelju ujutro, 7. siječnja 1962. godine, u 11:03 sati, podzemne su sile zatresle naše gordo i toliko puta opjevano Biokovo. Stariji se i danas kristalno jasno sjećaju kako je tog jutra zlokobno hučalo, rušeći pritom naselja do tada sigurno ugniježđena u njegovom naručju. Tlo se ljuljalo, a kuće, međe i putevi rušili. Primorje je, poput bijele koprene, obavila prašina.
Tim je potresom magnitude 5,9 po Richteru započeo niz od 58 potresa koji su u narednih petnaest dana sijali strah i neizvjesnost. Narednih je dana život Primoraca stao. Prestale su sve gospodarske aktivnosti stanovništva, boravilo se i spavalo isključivo na otvorenom, dok je neizvjesnost i strah pojačavalo neprestalno podrhtavanje tla. U trenucima kada se stanje počelo normalizirati, Primorje je 11. siječnja, u 06:05 zatresao drugi, još snažniji potres magnitude 6,1 po Richteru. U strahu od novih snažnijih potresa, donijeta je odluka o potpunoj evakuaciji stanovništva. Uskoro je više od 18 tisuća ljudi izlaz potražilo u privremenom napuštanju Primorja. Sigurno utočište pronašli su u sabirnim centrima, a potom i u hotelima te odmaralištima u Podstrani, Splitu, Dubrovniku, Opatiji, Zagrebu i brojnim drugim gradovima diljem zemlje.
Potresi na Makarskom primorju ugasili su dva ljudska života – Emila Marinovića (20) iz zaseoka Marinovići (kraj Podgore) i Juru Prlaca (62) iz Drašnica i uzrokovali veliku materijalnu štetu. Prema službenim podacima, u potresu je bilo direktno srušeno 285 objekata, a 557 ih je oštećeno u toj mjeri da su kasnije morali biti srušeni. Ukupna šteta na području cijelog kotara Makarska iznosila je 13.984 milijarde dinara.
Odmah nakon objave vijesti o prvom siječanjskom potresu, na području cijele Hrvatske pokrenuta je akcija prikupljanja pomoći za potresom stradale krajeve. Prikupljala se materijalna i novčana pomoć, organizirali koncerti i utakmice te inicirale brojne druge aktivnosti s istim plemenitim ciljem. Pomoć je stizala i od brojnih humanitarnih organizacija, poput Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca, dok je socijalna služba Beča u nekoliko je navrata primila više stotina djece s područja pogođenog potresom na jednomjesečni oporavak. Pomoć u iznosu od milijun talijanskih lira stigla je i od Pape Ivana XXIII. Primljenu pomoć Primorci nikada nisu zaboravili i uvijek je rado spominju, ali i vrate svima onima kojima je potrebna.
Danas s pravom možemo tvrditi kako su siječanjski potresi iz 1962. godine bili najveća prirodna nepogoda na Makarskom primorju u prošlom stoljeću. No unatoč svim razaranjima koja su donijeli, oni su istovremeno označili razvojnu prekretnicu ovog područja. Naime, razvojni impuls koji je uslijedio kao posljedica obnove i planskog preseljenja stanovništva u naselja pokraj mora te njihovo poticanje na bavljenje turizmom usmjerio je razvoj Makarskog primorja prema onom kakav danas poznajemo. Zbog toga se iskreno nadamo kako će ovaj tragični događaj Banovini i sisačkom kraju donijeti bolju i prosperitetniju budućnost.
Ivana Andrijašević Gradac
Fotografije s izložbe “Potres u Gracu, 1962”, postavljene u Zavičajnoj zbirci Gradac 2012. godine.