Uzbuđenje je na vrhuncu. Blizu je Isusov rođendan. Puni uzbuđenja kličemo: Dođi, Gospodine Isuse. O ljubavi tvojoj pjevat ću dovijeka.
Bog pruža čovjeku znakove po kojima možemo prepoznati njegovu nazočnost. Bog po anđelu šalje Mariji iz Nazareta navještaj: „Ne boj se Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“. (Lk. 1.29-33).
Bog je na čovjekovoj strani
U njemu se nalazi odgovor na sva naša osobna i društvena pitanja. U njemu se nalazi odgovor na pitanje smisla života, kao i konačnog njegovog cilja. Kad nam se ugase sva svjetla nade, na Isusa možemo računati. Bog je na čovjekovoj strani. Bog preko anđela skromnoj djevojci iz Nazareta predlaže veličanstveni plan: da postane majka Spasitelja.
Kad se na Sinaju objavio Mojsiju, zemlja se tresla, sijevale su munje i udarali gromovi. Na taj je način Bog objavljivao svoje veličanstvo i svoju moć. A sada, u Nazaretu, sve je mirno, diskretno, iako stojimo na pragu novih vremena. Majka, Sin i Duh Sveti ostvaruju utjelovljenje, a čovječanstvo započinje hod novim stazama spasenja.
Bogu je bila potrebna Marija da bi mogao ostvariti svoj plan spasenja. I svijetu je potrebna Marija. Potrebna je Marija, koju je Pavao VI u enciklici Marialis oulzus, ovako oslikao: „Žena je to koja se nije ustručavala svjesno progovoriti da je Bog takav da uzdiže ponižene i potlačene, a ruši moćnike svijeta s njihovih prijestolja.. Žena jaka koja je iskusila siromaštvo i stradanja, bijeg i izgnanstvo.. ne kao majka koja je sva ljubomorno zabrinuta za svoga Sina, nego kao žena koja svojom akcijom potpomaže vjeru apostolske zajednice u Kristu“..
Bog je neizmjerna ljubav. I onda kad mu je čovjek „okrenuo leđa“, Bog njega i dalje ljubi. On je nakon našeg grijeha, našao rješenje za naš vječni usud u utjelovljenju svoje vječne Riječi, za koju je apostol Ivan zapisao: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“. (Iv.1.14.).
Vječna Božja riječ preuzela je u vremenu našu ljudsku sudbinu, da nas otkupi iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje.
Iz povijesti čovječanstva je poznato da su svi narodi čeznuli za nekim pomoćnikom, učiteljem, koji će im pomoći i koji će ih poučiti kako će doći do ispunjenja svojih vječnih čežnja. Svaki čovjek nosi u sebi čežnju za vječnom srećom, koju u ovom prolaznom vremenu ne može nikako postići. Ništa stvoreno nam te vječne vrednote ne može dati. Mora postojati Netko, tko bi nas mogao vječno usrećiti. To svi ljudi osjećaju u dubini svoga bića.
U povijesti je zapisano da je grči mudrac Sokrat žudio za učiteljem, koji će doći i poučiti čovjeka, kako se ima odnositi prema Bogu i bližnjemu… I njegov učenik filozof Platon, očekivao je učitelja, koji će rastjerati tamu iz njegova srca i pokazati mu put savršenstva… Za rimskog pjesnika Horacija znademo da je pjevao o dolasku Sina Preuzvišene Djevice, a poznato je da je pjesnik Vergilije 41. godine prije Krista, navještavao rođenje tajanstvenog dječaka, koji će povratiti mir zemlje.
Iščekivanje Kristovo se očekivalo ne samo u starom grčkom i rimskom svijetu, nego je puno bilo prisutno i u drugim kulturama. Tako je kineski mudrac Konfucije uvjeravao svoje učenike da će doći svetac s neba koji će biti kao Bog – jedan s Bogom.
Marija je put ljubavi
Knjige Staroga zavjeta nam otkrivaju kod izabranog naroda Izraela posebno naglašeni mesijanizam. To je, mogli bismo reći, više nego svjesno iščekivanje Božjeg pomazanika ili Mesije, tj. Krista. Njima je, kako to iščitavamo iz Pisma, za razliku od ostalih naroda, Bog na poseban način govorio.
Ono što su proroci naviještali, to na razne načine živi u vjeri onih ljudi do kojih je doprlo njihovo proroštvo.
Puna su usta govora o majci, a što reći o Majci Mariji: Ona je vrata čovječanstva koja se širom otvaraju da uđe Gospodin. Ona je put ljubavi… Majka koja prima Božjeg Sina kao svoga te mu daruje ljudski život, koji će On s nama dijeliti da bismo mi imali udjela u njegovu božanskom životu!
Marija svojim predanjem u ruke Božje, sa svojim „Neka mi bude“ po tvojoj riječi, počinje novost ljudskog življenja. Ona pristankom za izvršenje volje Božje, obnavlja čovjekov pravilni odnos prema Bogu, a onda i čovjeka prema čovjeku. Sve to po milosti onoga, kojeg je primila pod svoje srce.
Krist je Božja riječ koja je izašla iz šutnje, piše sveti Ignacije Atniohijski. I ta je tajna sada objavljena u priopćenju Djevice, koja odgovara poslušnošću vjere.
Vjernici će s posebnim ushićenjem i u raskršćanjenoj Europi slaviti ovaj poljubac neba zemlji u veličanstvenim katedralama iz prošlih vremena, a pravi i osnovni Božji hram nije niti će biti u kamenom zdanju podignutom ljudskom rukom, ma koliko veličanstven on bio, već u čistom srcu koje puno vjere, poniznosti i hvale pada na koljena pred svojim Bogom, pokušavajući tu sreću približiti i onima koji boluju od usamljenosti „otuđenja i besmisla“.
Sveti Pavao nekoliko puta ponavlja i upozorava u prvoj poslanici Korinćanima: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer, hram je Božji svet, a to ste vi“. (1.Kor.3.16-17).
Bog uvijek samo predlaže, nekada ne nalaže! Ne ulazi tiranski u čovjekov svijet, već očekuje da ga čovjek otvorena srca prihvati.
Isus nam dolazi kao dar Božje naklonosti, a za taj dar treba se dostojno pripraviti. To je poruka Došašća i Božića koji je na vratima!