Euforija trese Lijepu našu nakon izborenog polufinala: ‘Ne bojimo se nikoga. Želimo otići još dalje, znamo što bi medalja značila za ženski rukomet‘
Da nema ove nesretne korone, Stablina bi „gorjela” za Teu Pijević.
Utakmice hrvatskih rukometašica na Europskom prvenstvu u Danskoj vjerojatno bi se pratile negdje na otvorenom uz Teinu obitelj, prijatelje i ostale stanovnike tog naselja pored Ploča. Zdušno oni bodre Teu i u ovom „novom normalnom” okruženju, ali u manjem broju, u krugu obitelji u svojim domovima. Tea itekako osjeća njihovu potporu.
Videočestitka iz Stabline
– Stablina opet luduje. Čak su i neki mediji počeli zvati moje roditelje, neka se malo oni reklamiraju, haha. Ljudi iz Stabline poslali su mi videočestitku prije koji dan. Snimili su se dronom, bili su tu lađari, prijatelji, djeca, igralište na kojem sam počela… Nisam imala pojma da će to napraviti. Baš su me iznenadili i hvala im od srca – javila nam se Pijević po dolasku u Herning (sat vremena vožnje busom iz Koldinga) gdje Hrvatsku sutra čeka meč za finale protiv Francuske.
Euforija trese Lijepu našu nakon što su naše rukometašice protiv Njemačke prvi put u povijesti izborile polufinale velikog natjecanja. Nacija živi za Teu i cure kao što to svakog siječnja čini za Duvnjaka, Cindrića, Šegu, Červara… U Danskoj igraju turnir života, pobijedile su u pet od šest utakmica iako su im mnogi predviđali ispadanje već u prvom krugu. Izgubile su samo od očito nedodirljive Norveške.
– Neopisiv je osjećaj. Nisam ni pola poruka otvorila, u mobitelu mi je ludnica. Baš me zanima kakvo je stanje u Hrvatskoj. Znam da se ljudi ne mogu okupljati, ali gledaju nas, slave naše pobjede. Nevjerojatno. Proslavile smo malo, ali ne dokasno. Nismo mogle ni spavati od uzbuđenja – kaže nam vratarka hrvatske selekcije koja je protiv Njemačke odigrala možda i najbolju utakmicu u nacionalnom dresu.
Obranila je 16 lopti, što je čak 50 posto uspješnosti! U jednom je trenutku drugog poluvremena bila i na 54 posto. Nevjerojatne su to brojke s kojima je gotovo nemoguće izgubiti rukometnu utakmicu.
– Svi kažu da je golman pola ekipe, ali da nema mojih suigračica u obrani ne bih ni ja mogla braniti – skromno će Pijević.
– Pročitala sam negdje da nam Njemice 27 minuta nisu zabile iz igre, već samo iz sedmeraca. To je dokaz kako dobru obranu igramo.
Dobro, ali bilo je tu i nekoliko čistih zicera koje ste obranili. Oni su samo vaša zasluga.
Pa dobro, moram i ja nešto takvo obraniti, haha.
Proglašena je i igračicom utakmice po EHF-u.
– Iskreno, nemam pojma što sam dobila. Nekakvu plaketu. Sad skupljamo te nagrade, a dok su se dijelili satovi nije nas bilo na mapi!
Zovu i čestitaju bivše kolegice iz Metza
Dvadesetdevetogodišnja vratarka bila je uvjerena u pobjedu nad Njemačkom. Nije bilo ni trunke sumnje.
– Na zagrijavanju su one bile sve nabrijane, a mi smo se samo smješkale. Zbog Njemica nismo vidjeli Svjetsko prvenstvo u Japanu i nije bilo šanse da opet izgubimo. Malo smo slabije krenule, ali u drugom poluvremenu bio je spektakl. Strpale smo ih u džep. Nakon Mađarske i Nizozemske još smo više počele vjerovati u sebe. Ne bojimo se nikoga.
Imponira Teina mirnoća među vratnicama. Ima pravi pokeraški izraz lica. Ništa ju ne impresionira.
Takva sam oduvijek. Nemam vremena slaviti jer moram što prije vratiti loptu u igru. Sa strane možda izgledam hladno i nezainteresirano, ali tako se koncentriram. Slavim nakon utakmice!
Svih ovih dana Hrvatice su izbjegavale priču o medalji, gledajući samo prvog sljedećeg suparnika, no sada je medalja sasvim blizu. Potrebna je „samo” jedna pobjeda u dvije utakmice.
– Bivše kolegice iz Metza mi čestitaju, drago im je zbog nas iako su i one iznenađene što smo mi ovdje. Francuska javnost se čudi otkud sad mi tu. Međutim, mi smo dokaz da ne trebamo igrati u velikim klubovima i u Ligi prvaka da se možemo probiti.
Zaadi alfa i omega
Kvaliteta preostalih reprezentacija je takva da će i za tu jednu pobjedu koja donosi medalju trebati pravi mali podvig, ali Tea vjeruje u svoje suigračice. Budući da i Francuska ima jaku obranu koja ne prima puno golova, možda nas čeka utakmica na malo golova.
– Da, vrlo vjerojatno. Poznajemo dosta njihovih igračica. Imaju odličnu obranu s dobrim vratarkama, a jake su i u kontrama iako većinom igraju na puni napad. Uz Norvešku su jedina neporažena ekipa do sada i brane titulu. Žele se pokazati u boljem svjetlu nego lani kad su rano ispali sa Svjetskog prvenstva u Japanu.
Odakle vam prijeti najveća opasnost, kako se postaviti?
– Njihova je alfa i omega Zaadi. Ona drži sve konce, glavna je igračica. Kažu nam da smo ekipa koja u napadu ima najviše dodavanja pa se šalimo da smo kao Barcelona. Analizirat ćemo ih kroz video, znat ćemo se pripremiti. Do sada smo pratile samo prvog sljedećeg suparnika.
Pijević je zaključila:
– Već smo se upisale u povijest i mnogi nam kažu da smo i sada napravile veliku stvar, no želimo otići još dalje. Znamo što bi medalja značila za naše karijere i za hrvatski ženski rukomet u cjelini. Sigurno će nas ubuduće suparnici ozbiljnije shvaćati.
‘Zbog mene doma piju normabele’
Svaki korak naše reprezentacije posebno se prati i u domu Pijevićevih u Stablini.
– Da se mene pita, voljela bih da mi roditelji ne gledaju utakmice, da se poštede – govori Pijević, svjesna da ju ipak svi gledaju. Misli i ona na njih dok igra.
– Kad me protiv Njemačke lopta udarila u glavu, prvo sam se sjetila majke i odmah ustala. Nisam htjela da brine za mene. Inače, kažu mi dolje da moraju piti normabele jer nam je svaka utakmica u jedan razlike, haha – smije se uvijek dobro raspoložena Tea.
Vedran Babić/Slobodna Dalmacija