Marija Pendo bavi se ekološkom poljoprivredom na svom obiteljskom gospodarstvu. Muž i ona odlučili su se početi hraniti organski, bez pesticida, bez umjetnih gnojiva i kemije. Njihov moto je „od sjemena do stola s ljubavlju“. Više od deset godina vode u Banićima svoje ekološko-poljoprivredno gospodarstvo onako kako su to radili njihovi preci, uz podrške roditelja, prijatelja i djece. Marija kaže da „treba zasukati rukave“, ali i „šporkati ruke“, jer poljoprivreda traži rad. Osim što ekološki uzgajaju voće i povrće, prave i domaće likere i travaricu, a uzgajaju kokoši i pčele.
Međutim, najava zabrane upotrebe domaćeg sjemena iz vlastite proizvodnje zabrinula je Mariju ali i ostale dalmatinske povrtlare.
– Evo sada ispada da mi možemo to nešto sijati ali ne možemo prodavati. Naše Ministarstvo poljoprivrede promovira ekološku poljoprivredu sa jedne strane a sa druge strane nam zabranjuje sijati domaće sjeme-kaže Marija.
-Žele na učiniti ovisnima o uvoznom sjemenu i velikim multincionalnim kompanijama-rezolutna je ona.
Vijest da se više neće moći sijati domaće sjeme i uzgajati autohtono domaće povrće poput munje prostrujala je među dalmatinskim poljoprivrednicima, hobistima koji sade u vlastitim vrtovima, ali i malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, koji višak povrća iznose na tržnice.
Paška dinja, viška artičoka, dubrovački kapar, trogirska cvjetača, župska kavula, sinjski kupus, kukuruz osmeroredac, ljubitovički češnjak- šarac, polački ozimi luk, brgudski češnjak, dolačka kapulica, konavoski luk, domaća sjekirica, bob, slanutak, ljutika-kozjak, raštika, blitva, rajčica-hercegovački i neretvanski jabučar, šibenski šljivar. Sve su to autohtone dalmatinske sorte povrća koje će otići u povijest ukoliko zaživi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, koji propisuje unificirano sjeme za sve vrste povrća. Točnije, ove povrtne vrste moći će se sijati u povrtnjacima ali se neće moći prodavati na tržnicama, pa će tako pazari dalmatinskih gradova ostati bez starinskog povrća iz zaleđa. Zabranjuje se i razmjena smjena među vrtlarima, što će dodatno uništiti autohtone sorte pred naletom sjemena velikih svjetskih koorporacija, koje je najčešće sa primjesama GMO-a.
Usred krize, Hrvatska drastično ograničava uzgoj domaćeg sjemena čak i za vlastite potrebe gospodarstva-ističu u Hrvatskom savezu udruga ekoloških proizvođača.
Naglašavaju da novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja donosi nova ograničenja proizvođačima koji na svojim gospodarstvima koriste domaće sjeme i ne uvažava načela ekološke proizvodnje. Tim povodom, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život i udruga Biovrt – u skladu s prirodom koja održava neformalnu društvenu banku sjemenja, uputile su dopis Ministarstvu poljoprivrede kojim traže drastične izmjene predloženog zakona kako bi se omogućilo daljnje očuvanje biljne genetske raznolikosti i proizvođačima osiguralo temeljno pravo na izbor i uzgoj sjemena za upotrebu na vlastitom gospodarstvu.
Pravo korištenja vlastitog sjemenja proizvođačima između ostalog, garantira i UN-ova Deklaracija o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, koju je obavezna poštivati i naša država-upozoravaju ekološki proizvođači.
I uredba Europske unije o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda naglašava se potreba omogućavanja ekološkim proizvođačima da se služe biljnim reprodukcijskim materijalom dobivenim na vlastitim poljoprivrednim gospodarstvima kako bi potaknuli genetske resurse prilagođene posebnim uvjetima ekološke proizvodnje. No, u Hrvatskoj se to onemogućava.
Ove izmjene zakona se doduše ne odnose na privatne obiteljske vrtove, ali ne zaboravimo da u RH postoje brojni mali OPG-ovi koji svoju egzistenciju osiguravaju uzgojem dijelom za vlastite potrebe, a dijelom za prodaju. Njima bez iznimke i izuzeća Zakon predviđa ograničenje upotrebe vlastitog sjemenja, a u ovim kriznim vremenima to predstavlja dodatni udar na najranjiviji dio malih obiteljskih gospodarstava od kojih mnogi ulaze i u socijalne kategorije.
Neke europske zemlje poput Austrije i susjedne Slovenije našle su mogućnost očuvanja svoje biljne genetske raznolikosti povrća koje se neslužbeno nazivaju i amaterske sorte bez stvarno velike komercijalne vrijednosti.
Sjemenske kompanije koje su se bavile sjemenarstvom i održavanjem osnovnog sjemena povrća propale su, pa Hrvatska uvozi oko 900 tona sjemena povrća godišnje. Osiguravanje i održavanje osnovnog sjemena predstavlja najveću prepreku širenju proizvodnje. Uvođenje dodatnih restrikcija malim proizvođačima u situaciji takve ovisnosti o uvozu predstavlja dodatno ograničavanje domaće proizvodnje na račun stranih kompanija.
Najviše čudi što niti jedna druga zemlja Europske unije nema tako stroge restrikcije i uz puno značajniju domaću proizvodnju sjemena. U kontekstu krize koju je uzrokovala pandemija virusa Covid 19 uz djelomično zatvaranje granica kojem smo proljetos svjedočili, možemo reći da daljnje povećanje ovisnosti o uvozu dovodi u pitanje sigurnost hrane za hrvatsko stanovništvo-poručuj ekološki proizvođači.
– Tuđi luk neće u našu zemlju u Ljubitovici-poručuju proizvođači nadaleko poznatog ljubitovačkog luka-Šarca.
Proizvođačica Zora Turković kaže da će se radije prestati baviti proizvodnjom luka negoli saditi tuđe uvozno sjeme.
– Mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva bi trebala moći saditi svoje vlastito sjeme i da proizvedeno povrće poput, boba, slanutka, graha mogu prodavati. Nažalost kod nas prevladavaju uvozni lobiji, uvozi se sve pa tako i sjeme. Trebalo bi spojiti poljoprivredu i turizma i stranom gostu ponuditi domaće autohtono povrće a ne zabranjivati sijati domaće sjeme-rezolutna je Turković.
Ministarstvo poljoprivrede:
Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da se ne ograničava korištenja domaćeg sjemena za vlastite potrebe u nekomercijalne svrhe, niti se ograničavaju načela ekološke proizvodnje.
Glavni cilj Zakona o sjemenu je urediti proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz poljoprivrednoga reprodukcijskog materijala.
Stanislav SOLDO/SD