Od srijede do petka na Vrgorsku krajinu sručilo se snažno grmljavinsko nevrijeme praćeno jakom kišom, pa su u Rašćanima pale 322 litre kiše po četvornome metru, a u samom Vrgorcu preko 250, piše Slobodna Dalmacija
Goleme poplavne vode spustile su se sa zapadnih i sjevernih, brdsko-planinskih dijelova Vrgorske krajine, prema jugu i istoku, nadzemno, a još više podzemno. Pritisak vode zbog pada s većih visina značajno je povećao tlak, što je uzrokovalo snažno izbijanje vrela ovdašnjih podzemnih rijeka na površinu kroz nebrojene pukotine šupljikavog vrgorskog krša.
Koliko je situacija dramatična, pokazuje činjenica da se u noći s četvrtka na petak u dragljanskoj Dubravi izlio podzemni potok Žiljin, prvi put nakon 11 godina.
Žiljin se inače pojavljuje u istoimenoj vrtači između Kozice i Dragljana na nadmorskoj visini od 290 metara, ali ovaj put je izašao niže, nedaleko dragljanskog zaselka Vujčići.
Hukanje vrela mještani ovoga područja čuli su već u četvrtak, a kako ističe Miro Jović, predsjednik Mjesnog odbora Dragljane, bujična poplava začas je napunila nizvodno polje Dubrava, da bi nastavila put prema Jasenskom polju. Napoleonova cesta u zaselku Dubrava je na dva mjesta poplavljena, pogotovo u dubravljanskoj šumi.
Prometovanje između Vrgorca i zapada krajine ipak nije bilo prekinuto.
– Da bi spriječili poplavljivanje ceste između Dubrave i Dragljana, nadležne cestarske službe trebale bi ponovno osposobiti stari kanal ispod ceste koji je nasut tijekom radova 1976. godine. Tada voda ne bi prelazila preko ceste ni tijekom jačih poplavljivanja Žiljina – kaže nam Jović.
Potopljeni most
Mještanin Dragljana Igor Majstrović kaže da se još dobro sjeća poplave Žiljina s kraja 1982. godine. Pojava je to koja se stanovništvu ovoga područja zbog svoje dramatičnosti uvijek usiječe u pamćenje. Tako je bilo i ovaj put.
No, pravi problemi su se dogodili nizvodno, nakon što je poplavna voda Žiljina nestala u Majića ponoru i ponovno se pojavila u Kokorićima i polju Bunina kao estavela Betina. Ogroman bujični slap spustio se od zaselka Sriduše prema centru sela i iz samog izvora Betine.
Kako nam javlja Danica Pervan, glavna cesta do sela Kokorići presječena je vodom koja je potpuno prekrila most iznad Betine i selu se može pristupiti preko zaselka Vukšići ili okolno preko sela Višnjica. Voda se probila i u dio kuća u nižem dijelu sela, što se u zadnja dva desetljeća dogodilo više puta.
Voda Betine u jedan dan je napunila polje Bunina i presjekla put do sela Kutac. Međutim, kako je Betina nastavila put nizvodno podzemnim kanalima, ponovno je “rođena“ u Vrgorskom polju kao rijeka Matica i prelila se preko druge ceste do Kutca pa je ovo selo s pedesetak stanovnika potpuno odsječeno od svijeta.
Ovaj problem već desetljećima muči stanovnike sela, čemu tijekom svake poplave na društvenim mrežama redovito upozorava mještanin Ivica Tolić. Kučani su se zbog ovoga problema dosad žalili na brojne adrese, ali bez uspjeha. Gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić ovaj put im je obećao:
– U koordinaciji s Hrvatskim vodama i Županijskim cestama pokušat ćemo pronaći rješenje. Riješili smo mnoge probleme koji su nas dočekali, i ovaj ćemo.
Vrgorsko polje (Jezero) najniža je točka za ove poplavne vode pa je rijeka Matica Vrgorska već u četvrtak izašla iz korita, a u petak poplavila značajne dijelove polja. Do petka ujutro voda je prešla i preko mosta podno sela Vina, što je otežalo komunikaciju Vrgorca s njegovim južnim selima.
Svjedoči tome mještanin sela Draževitići Željan Barbir koji je jedva prešao preko mosta tijekom puta na posao u Vrgorac.
Komunalci na terenu
Poplavljen je i prostor polja kod Dusine odakle dolaze i vode iz polja Rastok čiji su izvori također proradili. U tom polju u potpunosti je poplavljen most na mjesnoj cesti Vrgorac-Orah. Silne količine oborina u kratko vrijeme zamutile su i vodu na izvorima Banja u Rastoku i Butina u Jezeru pa je Komunalno d.o.o. preporučilo da se voda prokuhava za piće.
Grmljavinsko nevrijeme je prouzročilo i kvar na crpnoj stanici Vrgorac zbog čega zapad Vrgorske krajine dio četvrtka nije imao pristup vodovodnoj vodi. Direktor Komunalnog d.o.o. Miljenko Polić poslao je ekipe na teren i one su popravile kvar. Posla su na području Vrgorca imali i vatrogasci u noći na petak zbog prodora vode u domaćinstva, ali većih problema nije bilo.
Nova oborinska kanalizacija Vrgorca uspjela je progutati vode bez većih problema. Bilo je i poplavljenih podruma u naseljima na rubovima polja Bunina, Jezero i Rastok, ali sve je ipak prošlo bez većih posljedica. Svi u nedjelju gledali u nebo zbog najava novog nevremena.
Najnovija poplava još je jednom pokazala koliko je Vrgorac prepun klimatoloških i hidroloških kontrasta najbolje opisanih kroz kovanicu “žeđ i poplave“. Dok su se prije samo par mjeseci zbog suše uvodile redukcije vode, danas je situacija potpuno obrnuta.
Žiljin je 1810. odnio i ljudski život
Žiljin se prije aktualnog izlijevanja pojavio i 19. siječnja 2010. godine, a prije toga 24. prosinca 1982. godine te nebrojeno puta prije toga. Međutim, njegovo izbijanje otprije 210 godina vezano je za jedan tragičan događaj kojemu danas svjedoči samo jedan križ.
Naime, te 1810. godine, u vrijeme francuske uprave nad Vrgorskom krajinom, u vodi nabujalog Žiljina, na predjelu Ponornica, na Napoleonovoj cesti prije ulaza u Dubravu iz smjera Vrgorca utopio se 36-godišnji zavojanski župnik fra Ivan Marojević, rodom iz Pasičine.
Jašući konja, kako se prepričava, vraćao se u svoju župu i u jednom trenutku životinja se preplašila vode i sa sebe zbacila nesretnog fratra koji se na tom mjestu utopio.
Stotinu godina kasnije, na obljetnicu stradanja, fratri Provincije Presvetog Otkupitelja postavili su križ na mjesto Marojevićeva stradanja na kojemu je pisalo:
“Ovdi se utopi fra Ivan Marojević, 6.12.1810.“.
Križ je poslije Drugog svjetskog rata uklonjen, ali je prije deset godina postavljen novi.
Gornji dio zabiokovskog slijeva veći je od slijeva rijeke Jadro
Prof. dr. sc. Vinko Jović, inače rodom iz Dubrave, u svojoj studiji o zabiokovskim vodama opisuje ovaj slijev za koji kaže da je omeđen poligonom: južno-zapadni rub Imotskog polja, preko prijevoja Turija, do vrha Biokova Sveti Jure, biokovskim planinskim lancem do Vrgorca, pa nazad do Nugla u Bekijskom polju, površine oko 490 km2, što je oko 65% podslijeva, karakterizira odsustvo bilo kakvih stalnih površinskih. tokova.
Svi povremeni površinski tokovi također završavaju u ponorima. Ostatak prostora čine dva krška polja; Rastok i Vrgorsko jezero, sa svojim maticama – površinskim tokovima, koje poniru na rubovima polja.
Za ovaj prvi dio slijeva navodi se da je značajno veći od slijeva izvora primorčice Jadro.
– Jer ako se uzme da je red veličine godišnjeg oborinskog taloga 1500 mm (realno je značajno viši), dobije se ukupni volumen od 735 milijuna m3, koji odgovara rijeci godišnjeg prosječnog protoka od oko 24 m3/s, dakle značajna količina vode teče samo u podzemlju – navodi Jović.