Nakon dugo godina hrvatska ženska rukometna reprezentacija ne samo da je na nekoliko dana iskoračila iz sjene kolega rukometaša, već je to učinila na način koji je odjeknuo diljem svijeta.
Iznenađujućim pobjedama nad Mađarskom i Nizozemskom naše su se cure dovele u situaciju da u drugi krug Europskog prvenstva u Danskoj prenesu maksimalna četiri boda!
– Svi su nas smatrali autsajderima i uvijek se hrvatski rukomet spominjao kroz muški, a sada napokon svi znaju da i žene u Hrvatskoj znaju igrati – ponosno će vratarka Tea Pijević (29) koja nam se javila iz Koldinga.
Baš sve izabranice Nenada Šoštarića zaslužuju naklon do poda, a mi smo ovom prilikom izdvojili djevojku iz Stabline kraj Ploča koja je u trijumfu protiv svjetskih prvakinja Nizozemske briljirala s 15 obrana. Jedna je postala hit na društvenim mrežama, ona kada je u prvom poluvremenu loptu upućenu s krila ulovila jednom rukom! Spektakularan potez.
– Izgleda lagano, pomalo i smiješno jer takva obrana nikad nije viđena u rukometu. Lijepo je vidjeti sve te objave po medijima, ali najvažnija su mi dva boda. Uvijek bih potpisala našu pobjedu, makar ja imala samo jednu obranu. Da cure ne igraju dobru obranu, ja ne bih mogla braniti – skromno će Tea, dio fenomena Ploča kao rasadnika nadarenih rukometnih vratarki (Ivana Jelčić, Marta Žderić, Petra Marino
– Da, to je baš fenomen. Tim više što dolje nemamo trenera golmana! Meni je pomogao nogomet koji sam igrala kao dijete. Drugačije branim – kaže Tea, atipična pojava u svijetu golmanica.
– Moj stil nije uobičajen, nije školski. Inače svi vratari moraju biti visoki, lepeza, špaga, a ja sam totalna suprotnost. Dokazala sam da golmani mogu braniti drugačije. Pozdrav svim hejterima mog stila. Oni su mi čak i najveća motivacija – iskreno će 172 cm visoka Pijević.
Slegli su se polako dojmovi nakon dvije senzacionalne pobjede.
– Uvijek smo vjerovale da možemo, ali nam je nedostajao iskorak. Sigurno je pomoglo što nije bilo pritiska jer nitko nije očekivao ništa od nas.
A pomaže i – igranje bez publike. Pola u šali, pola ozbiljno, Tea će reći:
– Mi smo vjerojatno jedina reprezentacija koja je naviknula igrati bez gledatelja! Svi kukaju da im gledatelji fale, a mi na terenu međusobno pričamo, čujemo se… Navikle smo na ove uvjete jer smo u hrvatskoj ligi nažalost igrale pred malim brojem gledatelja. Eto, u svemu nađemo nešto pozitivno, haha.
Ne možemo se ne zapitati kakva bi Hrvatska bila da je u kompletnom sastavu, no Pijević u tome ne traži izlike.
– Da, fali nam nekoliko igračica, ali i druge reprezentacije imaju izostanke. Ne možemo se na to vaditi. Tko je tu, mora igrati.
Jedna od tih koja nedostaje je i Ivana Kapitanović, Teina kolegica vratarka i bliska prijateljica.
– Super smo prijateljice, a i cimerice u reprezentaciji. Čujemo se svakodnevno i velika mi je podrška.
Lijepo je primati pohvale, ističe to i Pijević, ali ipak primiruje euforiju, naš popularni izvozni proizvod.
– Već se spominje 2003. godina, polufinale, medalje… Bilo bi sjajno prenijeti četiri boda, ali ne razmišljamo dalje od Srbije. Cilj smo ostvarile prolaskom u drugi krug, a sve iznad toga je čudo.
Protiv Srbije „hobotnica” iz Stabline očekuje novu tešku borbu.
– I one mogu prenijeti četiri boda, vjeruju u sebe. Bit će zanimljivo, pravi balkanski derbi.
Inače, fascinantno je da je Tea spojila ovakve dvije sjajne izvedbe ako znamo da je prije Europskog prvenstva posljednju utakmicu za svoj klub Albu Fehervar iz Mađarske odigrala još 24. rujna!
– Ondje je pravilo da se svaki ponedjeljak testirate na koronavirus i da cijela ekipa mora u desetodnevnu karantenu ako barem jedna igračica bude pozitivna. U početku su nam bile pozitivne suparnice, a onda je krajem listopada virus ušao i u našu ekipu. Oboljela sam i ja, pa sam točno 27 dana provela u izolaciji. Izašla sam tek 19. studenoga, dan nakon rođendana.
Bilo je to samo četiri dana prije početka priprema za Euro.
– U Zagrebu sam radila par dana s Perom Kuterovcem koji je pravi doktor tijela, a ova je svježina ispala dobra stvar pa mi sad kažu da mi je najbolje ne trenirati, već samo igrati utakmice, haha – opet nas je nasmijala simpatična Tea, iako se plašila da zbog velike pauze možda neće biti u pravoj natjecateljskoj formi.
No zasad sve ide super. I bolje od očekivanja. Dvije pobjede, slijedi Srbija, pa drugi krug. Koliko još može trajati hrvatska bajka u Danskoj?
Stablina ‘gori’
Kako izgleda slavlje u korona-uvjetima, s maskama, mjerama, distancom…?
– Mislila sam da će biti i gore. Izlazaka iz hotela nema, a maske su obvezne. Na našem katu u hotelu uredili smo jedan prostor, izvjesile hrvatske zastave i tu provodimo slobodno vrijeme. Ne pričamo puno o koroni – govori nam Pijević.
Ali su zato u Hrvatskoj stalno pričale.
– E, doma je bilo teže jer smo stalno bile u strahu hoće li netko otpasti zbog pozitivnih testova. Ovdje nas testiraju svaka dva dana.
Je li vam veći stres iščekivanje rezultata tih testiranja nego sama utakmica?
– Ma, nije. Zaboravimo na to. Zovu nas samo ako je netko pozitivan, dakle ako ne zovu, sve je dobro!
Zovu zato iz Stabline.
– Kažu mi da Stablina gori, haha. Moram pozdraviti i Pločane, ljute se što ih ne spominjem – kaže Tea, koja je rođena u Makarskoj na dan pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine.