„Hrvatski vojnik – skroman čovjek velika duha, kojemu u ostvarenju djela ljubavi pomaže vjera koja se manifestira krunicom u ruci. Isus je izliječenog gubavca, koji mu se došao zahvaliti, upitao: „Ta, gdje su ostala devetorica, zar i oni nisu ozdravili?“. Zaboljela ga je nezahvalnost. Kad je Bog stvarao svijet prosuo je svoje biserje nad ovim našim prostorima koje nazivamo svojom domovinom. Blagostanje i imanje se brani i čuva. I dok ti mirno spavaš, netko bdije nad tobom i tvojom domovinom. U Božjoj providnosti, u njegovoj stvaralačkoj moći, ne postoji slučaj. Stvara nas povjeravajući nam određene zadatke. Na nama je da otkrijemo svoje poslanje, te ga izvršimo zahvaljujući Svevišnjem na tom povjerenju. Hrvatski vojnik nikada nije osvajao tuđe teritorije, već je svoje štitio pod cijenu vlastitog života, znajući da je život vrijedan samo života za drugoga-za voljene. Ovaj spomenik je samo mali znak zahvalnosti čuvarima zemaljske domovine, koji na taj način zaslužuju vječnu domovinu na nebesima“ – don Petar Mikić koji je financirao Spomenik hrvatskom vojniku.
Spomenik je izradio Ivan Pavić.
Ivan Pavić Mrgud rođen je 20. kolovoza 1958. u selu Srijanima, kao četvrto od šestero djece Pere (rođ. Pavić) i Bože. Osnovnu školu pohađa u rodnim Srijanima, a srednju u Dugom ratu i Omišu.
Još kao dječak pokazuje sklonost crtanju, književnosti, te izrađuje figurice od drva. Prvu zbirku pjesama „Hoću li sutra…“ objavljuje završetkom Domovinskoga rata u kojem i sam sudjeluje od početka do kraja. Danas je umirovljeni časnik Hrvatske vojske i hrvatski je ratni vojni invalid. U okviru svojih tjelesnih mogućnosti nastavlja raditi u drvu, a kasnije otkriva kamen kao materijal za umjetničko izražavanje te mu posvećuje najviše vremena. Sudionik je nekoliko skupnih izložbi, a boravcima u likovnoj koloniji dr. Alojzije Kelava u Glamoču oplemenio je taj grad i pastoralni centar Sv. Ilije proroka s desetak zapaženih djela.
Njegovo djelo „Golubica mira“ našla je svoje mjesto u stalnom postavu vatikanskih umjetnina. Djelo nije napravljeno po narudžbi, ono je izraz ljubavi i vjere u dobrotu, a nastalo je u najtežim trenucima za kršćane BiH. I dok su mnogi pozivali na osvetu, Pavić svojom Golubicom mira, zakriljenom rukama kršćana, poziva na ljubav, praštanje i mir, jer su upravo to načela kršćana.
Kao hrvatski časnik i dragovoljac Domovinskoga rata i Ivan Pavić je bio nadahnut časnim životom, domoljubljem ali i žrtvom i mučeništvom sv. Eustahija mučenika, rimskog generala koji je tako silno ljubio svoju domovinu, skrbio o svojoj obitelji i ni u jednom trenutku nije dvojio da iznad tih ljubavi jest jedna velika neponovljiva i vječna ljubav prema Isusu Kristu. Dakle, lik sv. Eustahija mučenika kao rimskog generala u najtežim trenucima Domovinskog rata ulijevao je neobičnu snagu časniku Ivanu Paviću, štitio je njegovu razdvojenu obitelj dok se on nalazio na bojišnici pa stoga nije ni čudo što je Pavić i u tim najtežim trenucima prisegao da će, ostane li živ, u znak zahvalnosti izgraditi kip sv. Eustahija mučenika.
O Spomeniku hrvatskom vojniku sutra čitajte u Slobodnoj Dalmaciji.