Postavljanje kolnika budućeg Pelješkog mosta zasjenilo je vijest da su graditelji pristupnih cesta, iako su zbog kašnjenja javne nabave i pandemije posao započeli znatno kasnije od plana, uspjeli uhvatiti dinamiku gradnje. Uz radnike austrijskog STRABAG-a na 478,3 vrijednoj dionici Komarna – Brijesta – Zaradeže, tomu su pridonijeli i radnici grčkog AVAX-a. Doprinos Grka na 511,5 milijuna teškoj dionici Zaradeže – Prapratno – Doli koja će Dubrovnik približiti matici, sve je uočljiviji, piše Dubrovački vjesnik
Ukupno 2,6 km tunela
O istočnoj dionici pristupnih cesta doznali smo od šefa gradilišta Antoniosa Mavridisa i njegove desne ruke, inženjera Ioannisa Papoutsisa. Kazali su nam da je dionica duga 18 kilometara a tuneli Polakovica i Supava svaki po 1,3 kilometar. Spajat će ih 600 metara dug Most Ston. Ta tri objekta najzahtjevniji su dio dionice na gradilištu s ukupno 150 radnika. Grka je samo 30 i rade isključivo na probijanju tunela, dok trasu cesta rade kooperanti.
-Da bismo došli do lokacije početka bušenja tunela Polakovica iskopali smo 60 tisuća kubika zemlje i kamena. Visina tunelske cijevi je 9, a širina 10,5 metara. Dosad je iskopano 150 metara glavne i 70 pomoćne cijevi. Iste su dimenzije i tunela Supava. Zbog teškog pristupa gradilištu te obveze očuvanja okoliša Stonskog zaljeva, tuneli se kopaju samo s kopnene strane, iz smjera Prapratnog i Zamasline. Tuneli se moraju kopati 24 sata dnevno, bez pauze. Iskop bi bio znatno brži da se kopa i s morske strane, ovako će se sve prokopati tek za 12 mjeseci – priča Mavridis te naglašava da im poseban problem predstavljaju uske lokalne ceste do gradilišta kojima se kreću teški građevinski strojevi. Kod tih su susreta nemoguća mimoilaženja te, dok ne pronađu proširenje, manja vozila moraju voziti natraške i do 200 metara.
Iako je uprava gradilišta nedaleko raskrižja za Prapratno, Mavridis je rijetko posjećuje. Stalno je na trasi te nadzire i potiče radnike da odrade što više. Iza njih je kišni tjedan koji je poljske prilazne putove pretvorio u glib. Tada su se radili samo tuneli. Štapine dinamita u duboko izbušene rupe postavljaju radnici naše, za to specijalizirane, tvrtke Karabid d.o.o. iz Zagreba.
Neočekivani troškovi
Papoutsis hvali lokalno stanovništvo, ali kaže da ipak traže previše novca za smještaj:- Sve je to AVAX-u stvorilo neočekivane, dodatne troškove. Cijene smještaja bile su ludo visoke prije pandemije, što nismo očekivali. AVAX ima i ozbiljni problem nedostatka radnika: želimo zaposliti hrvatske radnike, ali ih nema! Domaći su izabrali lakši posao, bez vrućine, sunca i prašine, onaj u turizmu. Bilo nam je tako nemoguće naći potrebnu radnu snagu te je jedino rješenje bilo za tvrtke – kooperante dovesti radnike iz BiH, ali i iz Slovenije.
Grčki inženjeri nas vode i do gradilišta budućeg mosta koji će imati sedam nosećih stupova, svaki stup s po 16 pilona koji će se, ovisno o tvrdoći tla, kopati u dubinu 7 do 12 metara. Kažu nam da tzv. servisni tunel uz glavnu cijev Supave još nisu počeli kopati, a da tunel završava s cestom koja povezuje Ston s Dubrovnikom. Izgradit će se i dva podvožnjaka na kojima se već uveliko radi.
300 kg dinamita za 3 metra tunela
U tunelu Polakovica od radnika Ivana Vukovića iz zagrebačkog Karabida doznajemo da se pri bušenju svake nove sekvence tunela u stijeni izbuši 105 rupa u koje se postave štapini s 300 kilograma dinamita:
– Rezultat su uvijek nova 3 metra tunela, a količina iskopa, naravno, ovisi o vrsti materijala koji treba detonirati– priča Vuković. Dodaje kako bušenje rade Grci kojima za glavnu cijev treba dva sata da 105 rupa, dok se u nešto užem servisnom tunelu sat i pol vremena izbuši 70 rupa, također za nova tri metra tunela.
Očekuje se da će AVAX-ova koperantska tvrtka Brodosplit posebnim brodom za teške terete iz škvera u Splitu uskoro dovesti čeličnu konstrukciju mosta u relativno plitki kanal, u središnjem dijelu dubok tek 4 do 5 metara. Upravo zbog tog plitkog dijela brod neće moći pristati uz obalu te će konstrukciju iskrcati velike dizalice koje će se nalaziti na cestama s obje strane kanala. Naši sugovornici ne dvoje da će suvremenim izgledom most vjerojatno postati novi zaštitni znak Općine Ston, a i nova atrakcija za nautičare koji doplove u Kobaš, Broce i Ston.
Mavridis i Papoutsis priznaju kako su radni uvjeti u Dalmaciji slični onima u Grčkoj. Sličan je i način rada, a ističu da su nalik i životni stilovi Grka i Dalmatinaca. Stoga nisu očekivali probleme s prilagodbom Grka ovdašnjem životu. Ipak, uz kavu nam priznaju da će od svoje tvrtke tražiti da zaposle i psihologa. Papoutsis kaže da je došao je iz višemilijunskog grada u mjesto s oko 150 stanovnika, što mu je “pravi šok”, promjena na koju se on i ostali grčki radnici teško privikavaju. Psiholog će im pomoći i ako u posezoni bude problema s granicama, odnosno ako granice budu i zimi zatvorene, što bi im otežalo posjet obiteljima u Grčku:
Trebaju psihologa
– Koronavirus je utjecao na odlaske grčkih radnika kući, te su zbog Covida-19 morali ostati kod kuće. Tada su na gradilištu radili radnici hrvatskih podizvođača. I dalje su nam problem prelasci granice i carinske kontrole te obvezatni negativni korona- test. Sve to bitno otežava dovođenje radne snage i iz bližih sredina- kaže Mavridis (48). Rodom je iz Kavale gdje su mu ostali supruga, sin (17) i kćerka (12). U AVAX-u je već 23 godine, iskusan je i dokazao se na velikim projektima, pa i na gradnji poznate autoceste Egnatia Odos od granice Turske do obale Jonskog mora, prometnice s pregršt mostova i tunela te dubokih iskopa. Treba mu vjerovati kad o razlikama terena Grčke i Dalmacije kaže da su nam slični more, pijesak i stjenovito tlo, ali je dalmatinski dolomit, odnosno vapnenac teško lomiti, što je slučaj i kod kamena uz obalu Jonskog mora.
Iz škvera na Pelješac
Obilazeći trasu gradilišta, kod Putnikovića susrećemo varioca koji popravlja slomljenu “granu” teške auto-dizalice. Gasi brener, prekida varenje i predstavlja se kao Robert Matijević iz Rijeke, odakle je i tvrtka Welding-RM za koju radi:- Već sam radio u škverovima “Viktor Lenac” i “3.maj”, a evo me sada na Pelješcu. Lijepo je vrijeme i nije teško- priča, a vozač krana Dejan Rogović iz lovranske tvrtke TIA auto d.o.o. ga na sva usta hvali brzi i kvalitetni rad:- Bez njega nikad ne bih ispunio normu kod iskopa kanala pokraj ceste!
Na opasku da u Hrvatskoj mnogi misle kako kasne s radovima, sugovornici nam priznaju da je bilo zastoja, ali navode da su postigli pravu dinamiku. Zbog korone su u ožujku morali prilagoditi kalendar radova te su uz angažman više ljudi i tehnike uvjereni da će nadoknaditi sve zaostatke i ‘dohvatiti’ dogovorene rokove.
Ioannis (41) je iz Soluna i neoženjen je. Neko vrijeme je studirao u Nišu i s drugom tvrtkom radio na izgradnji koridora X kroz Srbiju. Tu je stekao osnove jezika i priznaje da se trudi što bolje naučiti hrvatski jezik:
– Sad je građevinarima više posla u Hrvatskoj nego kod nas. Radnicima s obiteljima teško je raditi u drugoj zemlji i biti odvojen. Zbog korone obitelji ljeti nisu mogle doći u posjet, pa su ih mnogi radnici doveli na Pelješac i lakše je svima kad su u blizini- rekli su na kraju ljubazni Grci, u žurbi na redoviti tjedni sastanak s predstavnicima Hrvatskih cesta kao investitora i IGH kao nadzornika radova s kojima imaju korektne i prijateljske međusobne odnose uvažavanja.
I Župljani na Pelješcu
Na dionici kod Putnikovića, na izgradnji 11 metara visokog potpornog zida buduće pristupne ceste na dionici Zaradeže- Prapratno, zatječemo radnike slavonskobrodske tvrtke Diorit. Nadzornik je Sedin Bolić iz Kaknja u BiH. Tumači nam kako će zid biti dug 90 a širok 2,50 metara, da će se ugraditi tone armiranog željeza i stotine kubika betona. Doba od marende voditelj krana tvrtke Grbić iz Mlina u Župi dubrovačkoj koristi za iskrcaj opreme neophodne za rad.
Piše: Ahmet Kalajdžić/Dubrovački vjesnik
Slike: Božo Radić