Nije zlato sve što sja. Nisu svi ljudi dobronamjerni. Ne budu naivan. Poštuj narodnu mudrost koja kaže: Dobar čovjek magarcu brat. Za nekoga se kaže: To je duša od čovjeka – dobričina. Nema ti kod njega nikakve malicije. Pravi naivčina. Misli da su svi dobronamjerni kao i on. Zlonamjerni iskorištavaju njegovu prostodušnost.
Današnja liturgijska čitanja ističu razliku između Božjih i čovjekovih stavova. Čovjek bi, ne shvaćajući svoju ograničenost, htio čak i Bogu davati lekcije kako bi se trebao ponašati u datim slučajevima.
Gospodin nam, po ustima proroka Izaije, progovara: „Visoko je iznad zemlje nebo. Tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli“. (Iz.55.9.).
„Mjera ljubavi je ljubav bez mjere“
Treba imati pred očima gospodara iz današnje prispodobe, koji svojom velikodušnošću nadvisuje čovjekov uskogrudni pojam pravednosti. Ne smije se cijeniti čovjeka po tome što ima, već po tome što on jest i kakav je.
Zlo se nalazi u neprihvaćanju Isusovih normi, među kojima je i ova izrečena u današnjem evanđelju: „Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovom posljednjem dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“. Mt.2014-15).
„Danas nije problem atomska bomba. Problem je čovjekovo srce!“, komentirao je Einstein.
Čudan je taj čovjek, to njegovo srce, nikad zadovoljno, sve propitkuje prisvajajući si pravo odlučivanja. Pita se on: Je li pravedno da istu nagradu dobiva onaj koji se u zadnjem trenutku obratio kao onaj koji se čitav život pošteno zalagao za Božje kraljevstvo?
Možda i ti tako misliš. Prepusti to Bogu. Bit ćeš zadovoljan njegovom odlukom. Izbaci zavist iz svojega srca kako bi se mogla nastaniti radost.
Bog ne poznaje pojam „kupoprodaje“. „Ne guraj mu pod nos svoja dobra djela“, jer spasenje je djelo njegova milosrđa – obraćenja u zadnji čas.
Prispodoba koju smo danas čuli, gorka je opomena svima koji misle da si nebo mogu zaslužiti. Bog, koji je bogat milosrđem, jednako prima „heroje“ i „radnike od jedne ure“. Pitaš se kako to? Zato što je On Ljubav!
Ovim Isus rastjeruje misli svih onih koji religiju shvaćaju kao trgovačku tvrtku u kojoj mogu uručivati račune po kojima će ih sveti Petar puštati u nebo, a anđeli će biti zaposleni oko određivanja njihova mjesta, ovisno o svoti na računu.
„Mjera ljubavi je ljubav bez mjere“, učio nas je sv. Franjo Saleški. To je očigledno u današnjoj prispodobi.
Saberi se. Možda shvatiš i usklikneš: „O Bože, koliko dobara za malo mojega rada!“. O koliko je puta majka djetetu rekla: Budi dobar! Naslušali smo se tih riječi. Danas kao odrasli ljudi se pitamo, što zapravo znači biti dobar? Jasno nam je da je velika razlika između dobra i zla. Često nam nije jasno koliko i do koje mjere treba biti dobar, kako ne bi postali „naivčine“. Prisjetimo se uzrečice: „Lud i dobar su braća!“.
Pitamo se: Ima li dobrota svojih granica? Kako biti dobar, a ne biti lud? Bog je u svojoj dobroti pravedan i u svojoj pravdi dobar. Ipak, kršćanska se vjera ne oslanja tek na pravednost, nego na milost.
Božja nagrada daleko nadilazi naše zasluge. Ostaje pitanje: Je li Bog dobar, ili je pravedan? Može li Bog istodobno biti i pravedan i dobar? Bog, očito je iz biblijske objave, mjeri svojim mjerama. Mjera Božje pravednosti i božanske dobrote, mjera koju jednom riječi nazivamo Ljubav – objavljena nam je u Isusu Kristu.
Dobrotu drugoga treba prihvatiti s radošću, a ne sa zavišću. Ni ne pomišljaj da je dobro drugih na neki način tebi ukradeno, pa neće biti zavisti u tvome srcu. Isus upozorava na ljude, koji „imaju oči a ne vide, imaju uši a ne čuju!“.
„Prošao je zemljom čineći dobro“
I mi smo primili u baštinu plodove nečijeg truda. To nam je dobrotom darovano. Hoćemo li to kao rasipni sin prokockati, ili vratiti uzdarjem?
Svetom Ivanu je to bilo jasno kad je napisao: „U ovom je ljubav – da je Bog najprije ljubio nas, pa smo onda i mi dužni ljubiti jedni druge!“.
Isus ovim opominje sve „gospodare“ koji uskraćuju pravednu plaću svojim zaposlenicima, ili daju „minimalac“, a sami u obilju uživaju plod truda svojih radnika.
Netko reče: „Ako nam, Gospodine, budeš mjerio po našim mjerama, sam ćeš se po raju šetati!“. Ali, ti si dobar i mjerilo tvoje nije naše. Ljubav tvoja nema mjere!
Domaćin tražeći radnike za rad u vinogradu, nađe druge gdje stoje i reče im: „Zašto stojite ovdje vazdan besposleni? Kažu mu: „Jer nas nitko ne najmi. Reče im: „Idite i vi u vinograd!“. (Mt.20.6-7). Nisu oni ljenčarili. Čekali su da ih „netko unajmi“.
Nemoj da se dogodi po onu: Traži posla a moli Boga da ga ne nađe. Bog želi da se svi ljudi spase.
Ljudska umišljenost, oholost, zavist, jednom riječju sebeljublje, uvelike unesrećuju čovjeka. Unesrećuje ga i njegova bezbrižnost i lijenost.
Bog poziva radnike u svoj vinograd. I od tebe očekuje da „besposlene“ pozoveš. Tako ćeš ispuniti dio svojeg zaduženja. I tebe je netko pozvao, zar ne? Ne budi sebičan. Uzvratit će ti se.
U Djelima apostolskim je za Isusa zapisano: „Prošao je zemljom čineći dobro“. (Dj. 10.38). To se i od tebe traži. Ne dozvoli da ti život prođe uzalud.
Kažu da je neki učenik pitao učitelja: „Učitelju, kako može netko smrt držati dobitkom?“. A učitelj mu je odgovorio: „Smrt, sine moj, mogu držati dobitkom samo oni koji uistinu vjeruju da ih na drugoj strani očekuje usrećujući Kristov zagrljaj!“.
Eto, to je ta istina, koja je vodila sv. Pavla i mnoge druge kroz život, koji su tu spoznaju nastojali približiti i drugima.
Božja valuta koja važi u vječnosti su dobra učinjena u vremenu. Dok još imaš vremena znaš što ti je činiti kako bi se osigurao za vječnost. Dokaži svoju razboritost.