Smokva je nekada bila hraniteljica Dalmacije, a danas je zapostavljeno voće koje se sve rjeđe uzgaja. Mladi se smokvama ne žele baviti jer zahtijevaju puno posla; zarada je mala, a proizvodnja rizična. Dovoljno je da padne kiša ili naleti jato vrabaca pa da na stablima propadnu stotine kilograma-piše Slobodna Dalmacija.
Tomislav Šiljeg iz Metkovića na svojih 800 stabala smokava u ekološkom uzgoju očekuje ove jeseni ubrati desetak tona. No, to su samo očekivanja jer su mu ptice u samo jednom danu uništile 200 kilograma. Osim što prodaje svježe smokve, proizvodi i suhe, te slatko od smokava sa dodatkom aronije.
– Kao i u svakome voćarstvu, posla ima i u smokviku. Mi nastojimo plantaže održavati i uzgajati bez konvencionalnog načina. Naši preparati su provjereni i odobreni od strane Ministarstva poljoprivrede. Zaštita se vrši kao i gnojidba, ali s velikom dozom opreza i preporuka struke – kaže Šiljeg.
Proizvodnja se urušava
Hrvatska proizvodi minimalne količine smokava pa kad se tome dodaju i štete od ptica, ovogodišnji urod je mizeran.
Najveći proizvođači i izvoznici smokava su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska. Poslije masline, smokva je najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, a u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori i neretvanskoj dolini. S oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina, broj rodnih stabala smanjen je u Hrvatskoj na oko 600.000. Hrvatska je 1996. godine proizvodila oko 6.240 tona svježih plodova da bi prošle godine proizvela skromnih 1.264 tona.
Domaća proizvodnja zadovoljava tek oko 0,3 kilograma po glavi stanovnika, što znači da se iz domaće proizvodnje može zadovoljiti potrošnja dvije do tri smokve po potrošaču. Smokve kod nas uglavnom proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve i uglavnom rastu pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda, a plasman svježe smokve ograničen je slabom mogućnošću čuvanja, pa je tržišni potencijal izrazito slab u odnosu na drugo voće.
– Proizvodnja smokava smanjena je i zbog promjena u prehrani budući raste potrošnja drugog svježega voća na račun sušenog i prerađenog, a smanjen je i organizirani otkup za preradu. Proizvodnja se zadržala na okućnicama zbog plasmana gotovo isključivo svježih plodova po izuzetno visokim cijenama. Manji dio se suši za vlastitu potrošnju. Iako se proteklih godina na domaćem tržištu pojavljuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja proizvode izuzetno kvalitetne proizvode od smokava, još uvijek su neiskorištene velike mogućnosti prerade (napitci, džemovi, kompoti, rakije). Posebice je važno pravilno sušenje i otprema jer se dobro sušena i pakirana smokva uvijek se dobro prodaje na inozemnom i domaćem tržištu kao ukusno, zdravo i hranjivo voće – veli stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.
Smokve proizvodi i prerađuje Tomo Ostojić iz Peračkog Blata u zaleđu Ploča. Godišnje proizvede oko deset tona sušenih te prerađevina od smokava, umaka, džemova, smokvenjaka i energetskih pločica. Nabavio je mali pogon za preradu i pakiranje, ali o širenju proizvodnje za sada ne razmišlja. Većinu uroda do sada je plasirao tijekom sezone, ali mu ove godine zbog korona-krize baš i ne ide najbolje. Sada mu slijedi pronalazak novih tržišta u zemljama EU-a i Aziji.
– Proizvodnja smokava je veoma rizična jer ovisi o vremenskim prilikama. Dogodili li vam se u sezoni berbe kišno razdoblje, smokve propadaju – pojašnjava Tomo.
Budućnost je proizvodnje smokava, uostalom kao i u drugim proizvodnjama voća i povrća, u udruživanju proizvođača. Hrvatska danas u intenzivnom uzgoju ima smokve na oko 500 hektara, a prema nekim izračunima u kratkom razdoblju bi mogla povećati proizvodnju na 2000 hektara.
Mediteransko voće
Ivica Smodlaka iz Klisa proizvodi suhe smokve koje prodaje oko Božića. Kaže da bi Hrvatska trebala izvoziti a ne uvoziti suhe smokve, ali se nitko ne želi prihvatiti posla jer je zahtijevan i težak.
– Stari umiru, a mladi nisu zainteresirani. Ne podižu se novi nasadi smokava – kazuje Ivica, koji svoje smokve, a uzgoji oko 500 kilograma godišnje, još suši na starinski način; na mrežama. Sumporaje ih i kasnije ispire u slanoj vodi, nakon čega se skladište u papirnatim vrećama i spremne su za tržište.
Europski stručnjaci predviđaju da će do 2025. godine doći do povećane potrošnje u EU, što otvara mogućnosti za intenzivniju proizvodnju u Hrvatskoj.
Osim izuzetno zdravih, svježih smokava, predviđa se i rast potrošnje sušenih smokava, ali i različitih proizvoda koji sadrže ovo rajsko voće.
– Teško je objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ovo malo smokava propada i zašto se ljudi njima ne bave, jer bi s tristo do četiristo stabala jedna obitelj mogla lijepo puniti kućni proračun.
Stanislav Soldo