Svako izazovno i zahtjevno vrijeme, kao što je ovo današnje zbog niza problema na svim poljima izazvanih koronavirusom, iznjedri ljude koji svojim primjerom vraćaju vjeru u ljudskost, humanost i zajedništvo. Jedan od tih ljudi je dr. Muris Hodžić, porijeklom iz BiH, koji je izgradio respektabilnu karijeru u Švicarskoj, točnije u Baselu, gdje radi od već pomalo davne 1988. godine.
Iako na prvi pogled, dr. Hodžić nema nikakve veze s Hrvatskom, a pogotovo s Makarskim primorje, kada promatrate njegov životni put, jasno je da se prometnuo u najboljeg ambasadora Zaostroga u Švicarskoj, a njegova zadnja gesta, kada je platio djeci iz prvog hrvatskog SOS sela Lekenik boravak u zaostroškom kampu najbolje svjedoči o kolikoj ljudskoj veličini je riječ.
Kao specijalistu fizikalne i manualne medicine, oduvijek su ga zanimali i psihološki problemi njegovih pacijenata. U Švicarsku su tijekom rata počele stizati izbjeglice, posebno logoraši, pa je svoju specijalizaciju iz fizijatrije zamijenio psihijatrijom.
„Devedesetih godina prošloga stoljeća angažirale su me švicarske vlasti da, kao liječnik i prevodilac, radim u prihvatnim centrima za izbjeglice iz Bosne. Vremenom shvatim da ih više boli duša, nego kosti, pa specijaliziram psihijatriju, da im mogu pomoći. Poslije sam otvorio privatnu praksu u Baselu, u koju mi i dalje dolaze Bosanci, Hrvati, Srbi, migranti,…Dolaze mi i pričaju o ratnim sudbinama. Sve su te priče slične, i svi oni, kad krenu pričati o ratu, ne znaju stati. I danas je puno emigranata, i dalje se bavim osjećajima ljudi bez doma, ljudi koji propituju svoje korijene, razmatraju osjećaj pripadnosti..“, kaže dr. Hodžić.
I kada se spominju korijeni, „svi putovi vode u Zaostrog“. „Pa tako i ja, vrlo često kažem da su moji korijeni u Zaostrogu! Kao dijete dolazio sam u kamp u Zaostrog, to su nezaboravna iskustva, naučio sam plivati, trenirao na sportskom igralištu „Partizan” sada Bossina. Bilo je to mjesto gdje smo provodili dane i noći, sjećam se željeznih kreveta, šatora, košarke, karate turnira, šaha… Cijele obitelji su se družile, stvarala se prijateljstva, događali se nestašluci.. U ratnim godinama nisam dolazio, već sam s obitelji ljetovao u Francuskoj i Španjolskoj, ali nije to to!“, ističe ovaj humanitarac.
A gospođa Edith, supruga, životna i poslovna partnerica i „šefica” se nadovezuje: „Gdje god bismo došli, Murisove riječi bile su – Ali nema do Zaostroga, vidjet ćeš!-„
Tako je i bilo! Od kada su zajedno prvi put došli, nisu preskočili niti jednu godinu. Muris je zaljubljenik u kamp. Već 24 godine rezervira istu parcelu. I sada je rezervirao za sljedećih pet godina! Supružnici Edith i Muris privukli su jako puno njihove rodbine i prijatelja u kamp, prošili su „zarazu“, kako vole naglasiti, a Edithin brat kaže da je ovo energetski iscjeljujući prostor!
„Na ovome mjestu oduvijek me prati osjećaj slobode i sigurnosti. I kao dijete doživljavao sam Zaostrog, cijelo mjesto – mojim prostorom. Roditelji su se družili, navečer kartali, plesali, a mi djeca obilazili svaki kutak, bez straha. I danas čeznem za tim osjećajem, iako je još uvijek prisutna ta sloboda ipak su se vremena promijenila, više je opreza, straha. No, ipak, posebnost i ljepota ovoga mjesta duboko je u meni, i tu su moji korijeni. Posebno kada se otisnem brodom u plavetnilo“, ne skriva svoje osjećaje dr. Hodžić.
Na naše pitanje, bi li što trebalo promijeniti i ima li neki savjet, odgovara: „Bilo bi dobro kada bi Zaostrog imao veću i sigurniju lučicu. Inače, kampiranje kao stil godišnjeg odmora je duboko utkan u stil života, principijelno je drugačiji, to je način razmišljanja i ovaj kamp zadovoljava sve potrebe i želje. Priroda je divna, sve je čisto, ostvaruje se posebna vrsta socijalizacije i komunikacije s kampistima. Mnogi me pitaju što me tako vuče, kažem idem zbog „gušta”, ne mogu vam objasniti, već dođite i vidite! Smatram se ambasadorom Zaostroga u Švicarskoj!“,kaže kroz smijeh.
Svoju ljudskost i vezanost za ovo mjesto, dr. Hodžić pokazao je proteklih dana, na radost djece iz SOS sela Lekenik.
„Kada sam ovo ljeto vidio da odmaralište nema gostiju zbog Covida-19, bilo mi je teško to prihvatiti. Nešto što je simbol dječjeg smijeha, života, sporta, aktivnosti, sada je prazno. U razgovoru s direktorom Bossine, Davorom Matićem te dr. Edom Jaganjcem, ispred udruge građana „Lastavica” u Češkoj, pokrenuli smo humanitarnu akciju kako bi djeca iz SOS sela Lekenik došla na ljetovanje. I ostvarilo se. Planiramo i aktivnosti za sljedeću godinu, kada bi djeca iz raznih SOS sela s područja Balkana dolazila u Zaostrog i tako im odrastanje učinili ljepšim“, najavio je dr. Hodžić nove hvalevrijedne akcije.
Priču o dr. Murisu Hodžiću čitajte u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije.