Za sve koji vole prirodu, ekologiju i slobodu, kampiranje je čest izbor. Takav oblik selektivnog turizma, nije samo uživanje u godišnjem odmoru nego i način života, a kamperi su otvoreni i solidarni ljudi, spremni nekoliko dana provesti u suživotu s potpunim strancima. Za kampove se može reći da su jedan od najstarijih oblika smještaja, a tijekom povijesti, ovaj je oblik smještaja bio blizak ljudima kao oblik boravka i uživanja u prirodi. Povratak čovjeka prirodi na početku 21. stoljeća daje novu dimenziju kamping turizmu. Ova tradicija ima hvalevrijednu povijest u Zaostrogu, koji je s kamping turizmom započeo prije pet i pol desetljeća.
Investitor Autokampa bilo je Turističko društvo Zaostrog, a kamp se projektirao za 200 šatora i 700-800 turista s parking prostorom. Površina kampa bila je 26 tisuća metara četvornih, uz samu obalu i more, u središtu mjesta. Već 1968. u njemu je boravilo 316 domaćih i 172 inozemnih gostiju, a godinu dana kasnije 417 domaćih i 440 inozemnih gostiju. Danas u Zaostrogu postoje dva kampa: „Viter“ i „Lovely Dalmatica“, nekadašnja „Dalmacija“.
Viter, sa 115 smještajnih jedinica, nalazi se na ravnici nekada zvanoj „Polje“, gdje su iskopine starih zgrada, nekoliko drevnih gomila, te razvalina zvana „Mirine“, za koju lokalno stanovništvo vjeruje da su ostaci dvora braće Jugovića, ne kosovskih junaka, nego domaćih Jugovića čija obitelj od davnina živi na Makarskom primorju. Otac fra Ante Lulić u svojoj knjizi „Compendio storico-cronologico di Macarsca e del suo litorale, ossia Primorje“ (Split 1860) nabraja brojne rimske spomenike i krasne kipove, koji su u Zaostrogu iskopani i spominje kako je neki Vuinac, kopajući kod Jugovića dvora godine 1829. našao jedan zlatni sudić i kamen s natpisom. „Zlato je prodao nekome Židovu u Splitu, a kamen je uništio, kad po njemu nije mogao otkriti zakopanoga blaga“.
Umjesto zakopanoga blaga u „Viter“ danas goste iz raznih krajeva svijeta dovode drugi razlozi, o čemu smo pričali s voditeljicom kampa Jelicom Matutinović.
„Kampiranje je poseban oblik odmora, i u tom smislu su se dogodile neke promjene u povijesti ovoga kampa. Prije 30-ak godina smještajne jedinice mahom su bile odmarališta za radnike pojedinih tvornica. Prema dostupnim podacima u kampu je nekada bilo i do 600 prijavljenih osoba smješteno u šatore. Situacija se mijenja pa tako postaju popularne kamp prikolice i najbrojniji gosti bili su iz BiH. Nakon rata, počinju sve više dolaziti turisti iz Njemačke, Češke, a u novije vrijeme i gosti iz skandinavskih zemalja. Ulažemo u uređenje kampa, parcele su veće, uređenije je. Bilo je i rizika u poslovanju, kocka je bačena-tako nazivam trenutak kada smo odlučili uložiti u veći standard, formirati cijene, ali gosti iz Skandinavije su nam počeli stizati. To su gosti veće platežne moći koji troše u restoranima. Odnosi među gostima u kampu su ležerniji, prisniji, to su osobe koje su vrlo često puno putovale, iskusili i hotele, i privatni smještaj, ali za pravu relaksaciju i odmak od svakodnevice traže nešto drukčije, bliže prirodi i prirodnim ritmovima“, kaže Matutinović, istaknuvši kako Nijemci traže pogled na more, a Skandinavci na planinu, što u Zaostrogu imaju. Nisu rijetki slučajevi kada gosti produže planirani boravak, nakon što osjete ovdašnju klimu i ljepotu.
„Smatram jako važnim način poslovanja i komunikacije s gostima. Imamo stalni tim osoblja, svi su vrlo susretljivi, odnos je familijaran, i dogovor je da se oslovljavamo imenom. Gosti to prihvaćaju i tako gradimo prijateljski odnos. Po nekom određenju mi smo obiteljski kamp, dovoljno velik da svatko ima svoju domenu privatnosti, a opet, svi smo kao velika obitelj“, ustvrdila je Matutinović.
Njene riječi svojim primjerom potvrđuju njemački turisti Karlo i Regine, koji dolaze na ljetovanje u majci s logom kampa! Odmah po dolasku stavljaju slike na fb, a onda se odmah javljaju osobe koje su bile tu, koje će doći, objavljuju se uspomene, ljudi se povežu, a tijekom zime dogovaraju i planiraju datume dolaska kako bi mogli zajedno provesti dio odmora u kampu. Karlo i Regina ističu da su zbog mirnoće, izvornosti i prirodnosti koje ovdje uživaju, spremni i na izolaciju nakon povratka u Njemačku, zbog situacije s koronavirusom. U kamp im sada stiže i vitalna gospođa Renata, u sedamdesetim godinama. Sada dolazi sama s kamperom, a prije nekoliko godina završila je u bolnici zbog herpes zostera. Osoblje kampa ju je redovito posjećivalo, a „susjedi” u kampu su se brinuli o njenom mužu, pozivali ga na ručak i ohrabrivali, Nakon bolnice je opet došla na „oporavak„u kamp.
U zadnje dvije godine, već četvrti put u „Viteru“ su došli Nedžad i Dijana Filipović iz Sarajeva. „U Korčuli smo ljetovali 17 godina u kontinuitetu i bilo nam je prekrasno. Početkom svibnja dolazili smo u Tučepe i tu nam je bilo jako lijepo. Ipak, ovdje se osjećano kao kod kuće. Lani smo došli sa mojom 83-ogodišnjom majkom koja je bila oduševljena. Nedavno je padala kiša, bio je to neponovljiv osjećaj“, kaže Nedžad, ali ističe nezadovoljstvo hrvatskom politikom i brojnim ograničenjima zbog koronavirusa, zbog čega se osjećaju degradirani. Dijana, pak, naglašava ljubaznost djevojaka u kampu, čiste toalete i raduje se što može promatrati more „cili dan“.
U resort kampu „Lovely Dalmatia“ su nas dočekali ljubazni voditelji Brigita i Tomislav Mikulić. Kamp se proteže na oko 13,5 tisuća „kvadrata“ i ima 116 smještajnih jedinica. Sastoji se od paviljona, pet za goste i dva za osoblje, restorana i prostora za kampere. U svojoj dugoj turističkoj povijesti kamp je imao uspone i padove, ali je svakako snažno obilježio turizam Zaostroga i okolice. „Kamp je još uvijek poželjno turističko odredište. Zbog svoje fantastične lokacije, uz samu šljunčanu plažu, između vjetrovitog brda Viter, vrhova Pelješca i Hvarskog kanala, u prekrasnom okruženju maslina i borova, odiše romantikom, nostalgijom i šarmom nekadašnjeg turizma“, istaknuli su domaćini. Današnja uprava resorta, cijeneći takvu tradiciju, nudi gostima ležernu domaćinsku atmosferu, uvijek na istinskoj usluzi gostima koji to, svojim produženim boravcima i zadovoljstvom pri odlascima, prepoznaju.
Ova godina je, za sve kampove, pa tako i one u Zaostrogu,drugačija, puno je otkazivanja, manja je popunjenost, ali nastoje se sačuvati stari gosti. Stoga su voditelji kampova u Zaostrogu svjesni važnosti ljudskih resursa, osobnog pristupa, zainteresiranosti za gosta, održavanju odnosa, i personaliziranom pristupu, kako bi što bezbolnije prebrodili krizu.
O ovoj temi čitajte u novom broju Makarske kronike (utorak)!.