U dolini Neretve su tri grada i četiri općine ( Metković, Opuzen, Ploče, Slivno, Zažabje, Pojezerje im Kula Norinska). Takav teritorijalni preustroj nastao je početkom devedesetih godina razbijanjem bivše općine Metković na pet zasebnih jedinica lokalne uprave dok su Ploče ostale u istom teritorijalnom obuhvatu. Slično je i u ostatku Dalmacije, samo je imotska krajina podijeljena na osam općina – Proložac, Runovići, Zmijavci, Podbablje, Zagvozd, Lokvičići, Lovreć i Cista Provo, te grad Imotski. Sve ove općine imaju načelnika, zamjenika načelnika, predsjednika općinskog vijeća, pročelnika jedinstvenog upravnog odijela, komunalnog redara. Većina općina funkcionira na bazi dotacija iz državnog ili županijskog proračuna pa se na kraju čini da su općine postale same sebi svrha.
Ipak, usitnjeni teritorijalni preustroj donio je i nešto dobroga po pitanju izgradnje komunalne infrastrukture, uređenja putova, zaštite okoliša jer potrebe stanovnika na terenu bolje zna njihov načelnik općine, negoli gradonačelnik velikog grada, kome bi takve male sredine bile samo smetnja. Da regionalni preustroj sa početka devedesetih i nije tako loš pokazuje primjer iz neposrednog splitskog okruženja gdje su naselja Solin i Kaštela dobivanjem statusa grada postali poželjna mjesta za naseljavanje.
Međutim, hrvatska ima 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave, 428 općina, 127 gradova, 20 županija te Grad Zagreb. Dakle, toliko ima i gradonačelnika, općinskih načelnika i župana, a svi oni imaju 745 svojih zamjenika. Veliki broj jedinica lokalne uprave ne bi bio problematičan kada bi se općinske službe i svi zaposlenici mogli financirati vlastitim prihodima, ali u većini slučajeva to je nemoguće. Stoga je posljednjih godina na hrvatskoj političkoj sceni najspominjanija fraza „reforma lokalne i regionalne samouprave“. Čini se da je aktualna hrvatska vlada odlučila uhvatiti se u koštac sa reformom lokalne uprave pa je ovih dana u proceduru upućeno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o obrascu prethodne procjene za zakon o izmjenama i dopunama zakona o lokalnim izborima.
Prema tom prijedlogu gradonačelnici gradova koji imaju više od 35.000 stanovnika i župani moći će imati jednog zamjenika koji će se birati s njima, a općinski načelnici i gradonačelnici gradova koji imaju manje od 35.000 stanovnika birat će se bez zamjenika. Tako su stručne službe Ministarstva pravosuđa i uprave izračunale da bi se na državnoj razini broj lokalnih dužnosnika uglavnom zamjenika, načelnika, gradonačelnika i župana smanji za 634. Osim toga smanjivat će se i broj članova općinskih i gradskih vijeća za otprilike dvadesetak posto.
Sve bi to, smatraju u stručnim službama Ministarstva pravosuđa i uprave trebalo rezultirati milijunskim uštedama u državnom proračunu. No, koliko će aktualna vlada biti kadra uhvatiti se u koštac sa ovim problemima i hoće li biti otpora na terenu vrijeme će pokazati.
Podsjetimo, nije ovo prvi pokušaj reforme lokalne uprave. Još prije nekoliko godina najavljivan je ambiciozan projekt reforme lokalne uprave a glavni kriterij je bio ukidanje jedinica lokalne uprave, gradova i općina koje ne mogu samostalno funkcionirati, odnosno koje plaće zaposlenika i ostale troškove podmiruju iz dotacija državnog proračuna, no od toga se brzo odustalo. Upravo su male općine, posebno one na područjima od posebne državne skrbi označene kao veliki gutači državnog novca.
Naime, po mišljenju mnogih male općine imaju i svojih dobrih strana u smislu lokalnog razvoja područja od posebne državne skrbi što bi svakako trebalo i nastaviti.
– Općina je zadnja linija obrane opstanka ljudi u ruralnim područjima-ističe načelnik općine Pojezerje, Boro Dominiković, koji naglašava da općina može samostalno funkcionirati, jer nema niti jedne kune nepodmirenih računa.
– Osnivanjem Općine Pojezerje 1993. godine napravljeni su vrlo bitni infrastrukturni projekti u svim naseljima na području općine (zgrada Kulturno-sportskog centra Pojezerje u naselju Otrić-Seoci, mrtvačnice u svim naseljima, vodovodna mreža i javna rasvjeta u svim naseljima, tamponiranje svih poljskih putova, asfaltiranje svih nerazvrstanih cesta kroz naselja, čišćenje i uređenje korita poljskih odvodnih kanala, naglašava Dominiković, što bi bilo puno teže odraditi kada bi bili u sastavu većeg grada.
– Nije isto biti općina u predgrađu velikog grada i biti kao mi općina koja je udaljen 35 kilometara o Metkovića, kaže Dominiković koji je razvio model predškolskog odgoja u suradnji sa gradom Metkovićem kojega bi mogle slijediti i ostale jedinice lokalne uprave. Naime, u Pojezerju je otvoren odjel Dječjeg vrtića Metković za 24 mališana. Općina financira materijalne troškove, uredila je igralište i osigurava plaća za tetu odgajateljicu.
– Osnivanje vrtića je preskupo, morate imati ravnatelja, stručne službe, medicinsku sestru što općina Pojezerje ne može financirati. Ovako smo u suradnji sa gradom Metkovićem na zadovoljstvo roditelja i djece iznašli rješenje, zaključuje Dominiković.
Stanislav SOLDO