Branko Pavković (prvi tenor), pok. Frane Marušić (drugi tenor), Mate Nikolac Ćika (drugi tenor), pok. Ivo Šunjić Meštrov (bariton), Milan Šunjić Manistra (bariton), pok. Kažimir Sušec (prvi bas), Goran Skender (prvi bas) i Eduard Petrić (drugi bas). To su članovi muške klape „Leut“ iz Ploča, tadašnjega Kardeljeva, koja je bila preteča klape „Luka Ploče“.
I dok je klapa Luka Ploče poznata i izvan granica Hrvatske, o klapi „Leut“ u široj javnosti malo se zna. Bio je to povod za razgovor s Goranom Skenderom, jednim od članova prvog sastava klape, koji nam je ispričao kako je klapa nastala, tko je pri tome odigrao važnu ulogu, gdje su vježbali, kamo su putovali, koliko su trajali…
„Svi smo bili članovi mješovitoga pjevačkog zbora kojeg je vodio pok. Franjo Prskalo. Družili smo se i nakon proba često ostajali u poznatoj Acinoj pečenjarnici, gdje smo razmjenjivali mišljenja i otkrivali ideje. I upravo tu rodila se ideja o osnivanju muške klape. Ideja je potekla od Vlade Vrankića. On se maksimalno angažirao kako bi klapa počela djelovati i imao je odlučujuću ulogu u nizu drugih stvari. Bili su tu još Ivo Barbir, Ivica Šunjić Pela i drugi“, prisjeća se Skender i naglašava kako su u to vrijeme u Dalmaciji bile 42 registrirane klape.
Kada je donesena odluka o osnivanju klape, trebalo joj je dati ime. Frane Marušić predložio je da se klapa zove „Leut“. Bilo je to ime koje je u sebi sadržavalo sve što podsjeća na Dalmaciju i ovo podneblje, kako tvrdi Skender, pa su se svi složili. A prvi voditelj klape bio je Franjo Prskalo.
Nakon toga trebalo se odlučiti za izbor pjesama koje će Leut izvoditi. „U početku se krenulo s najjednostavnijim pjesmama. Išli smo korak po korak. Probe smo održavali u zgradi današnjega Pučkog otvorenog učilišta. I tako, pripremajući se za buduće nastupe, na red je došlo i pitanje nošnji u kojima ćemo nastupati. Zbog toga smo Frane Marušić i ja išli su Samostan u Zaostrogu kod legendarnog gvardijana fra Aleksandra Ribičića. S njim smo vodili razgovore i tražili rješenja i na kraju smo se odlučili za izgled nošnje. Usporedno s time, nabavili smo i mornarske majice“, kaže Skender.
I, kad je sve bilo posloženo, uslijedio je prvi koncert klape „Leut“. Bilo je to 28. prosinca 1983. godine u lučkome restoranu. Reakcije su bile odlične i to je članovima klape bio dodatni motiv za vježbanje i nastupanje. Gostovali su u Makedoniji, BiH, gotovo svim mjestima na Makarskome primorju, u Dubrovniku…, a imali su zapažene nastupe i u Poljskoj. I upravo za Poljsku je vezana jedna od brojnih anegdota klape. Pripremajući se za put, zaključili su da u Poljaci nemaju dobrog vina i da sami moraju ponijeti jednu veliku demežanu. I ponijeli su je. Jedini „problem“ je bio što je bila ispražnjena dok je vlak kojim su putovali bio tek između Čapljine i Mostara.
Upravo zahvaljujući Goranu Skenderu, o klapi „Leut“ svatko tko želi može sve saznati. I da je za dobro raspoloženja bio zadužen Ivo Šunjić, da je dobri duh klape bio Frane Marušić, kada je došao Mate Carević, Stipe Šunjić Kaćo itd.
A sve zato što je Skender strpljivo i redovito vodio dnevnik klape cijelo vrijeme dok je bio član, oko godinu i pol dana, prije nego je otišao u Australiju, gdje je, opet, osnovao klapu „Galeb“ s kojom je nastupao u Hrvatskoj. Skender danas živi u Zagrebu, gdje također često pjeva pa razmišlja o osnutku klape u glavnom gradu. Ali, kako tvrdi, prave klape, jer mu se ne sviđa situacija na klapskoj sceni gdje je danas 90 posto klapa komercijalizirano.
