Jedini stranici u dolini Neretve su Kinezi. I to ne turisti iz Kine već oni na gradilištu Pelješkog mosta. Korona je učinila svoje inozemnih posjetitelja u dolini Neretve nema niotkuda. U neretvanskoj lađi danas se nema tko voziti. Neretvanske delicije jegulje i žabe nema tko pojesti. Prošle godine neretvansku dolinu posjetilo je desetak tisuća inozemnih posjetitelja, ali od toga ove godine nema ništa, pa neretvanskim turističkim djelatnicima ne preostaje ništa drugo nego nadati se da će korona popustiti te da će se vratiti stari gosti zaljubljenici u Neretvu, barem na jesen kada kreću programi berbe mandarina.
Lani upravo u ovo doba u neretvanskom močvarom je odzvanjala pjesma. Žamor inozemnih turista širio se među tek rascvjetalim lopočima, nazdravljalo se rakijom travaricom, sladilo suhim smokvama i arancinima u neretvanskoj lađi koja je močvarom vozala stotine turista.
Nažalost, močvara je danas pusta i prazna, rascvjetale lopoče nitko ne bere. Zbog pandemije su izleti otkazani. Premda mjere na granicama popuštaju rijetko se zakazuju nove izletničke ture. U početku su se otkazivali proljetni aranžmani da bi sada došli u situaciju otkazivanja i ljetnih te jesenjih izletničkih tura. Umjesto turista močvarom sablasno odjekuje samo kreket žaba i pokoji krik usamljene ptice koja kao da žali za prošlim vremenima, kojih se neretvanski turistički djelatnici sjetno prisjećaju.
– Što ću vam reći. Sada je važno preživjeti-kaže nam Pavo Jerković koji se trideset godina bavi turizmom i ugostiteljstvom u dolini Neretve. I nikada nije bilo gore negoli danas. On je istinski zaljubljenik u Neretvu sa kojom se potpuno srodio otkako je daleke 1990 godine napustio dobar posao u Njemačkoj vrativši se u svoj rodni kraj, pa mu sve to pada još i teže. Lista albume od prijašnjih turističkih sezona i prisjeća se brojnih gostiju koji su uživali u neretvanskoj gastronomiji, jeguljama i žabama izletima u močvari.
– Sada kad gledam slike od prošle godine, turisti na neretvanskoj kući, izbor kralja i kraljice, naš program promatranja ptica, ne mogu vjerovati da nam se ovo događa. Sve izgleda kao neki ružan san, kazati će Jerković.
– Sve je poremećeno, ne samo turistička sezona nego kompletno svjetsko turističko tržište. To se posebno negativno odražava kod nas u Neretvi koja se nalazimo na kraju svih događanja kao pasivni turistički kraj. Sve ono što smo godinama gradili kroz različitu turističku ponudu palo je u vodu zbog ove pandemije, rezolutan je Jerković.
Unatoč relaksiranju mjera prema zemljama Europske unije za Neretvu je nepovratno izgubljena ova turistička sezona. Jednostavno, svijetlo na kraju tunela se ne vidi, barem ne do jeseni kada bi ipak program berbe mandarina mogao oživjeti.
Međutim, Vedran Dragović iz Momića, koji je osmislio nekoliko zanimljivih turističkih programa, poput planinarenja pastirskim stazama nada se da će se od srpnja ipak nešto pokrenuti. On očekuje dvadesetak tisuća gostiju, mahom Slovenaca koji će ljetovati u Gradcu a u Neretvu će dolaziti na jednodnevne izlete.
Svima njima on nudi prvi primjer ruralnog turizma prožetog avanturističkim duhom. Branje jagoda je propalo ali slijede programi branja smokava, mandarina, limunova ili maslina, reći će Vedran. Ovaj zanimljivi izletnički program započinje svojevrsnim gusarskim napadom na autobus pun inozemnih turista koje „otmu“ gusari sa Norina i odvode ih na težački rad u polje. Nažalost, veliko je pitanje hoće li ikoga gusari ove godine moći otimati.
Uz branje mandarina, ili drugog sezonskog voća ovisno o godišnjem dobu, gosti željni zabave i avanture mogu prošetati pastirskim stazama po brdu Rujnica a program nosi zanimljiv naziv „ Putovima Ilira i pastira“. Tako inozemni posjetitelji puni adrenalina oživljavaju davno zaboravljene pastirske staze na brdu Rujnica. Dolaskom do crkvice Svetog Roka zazvone zvonom što je znak da su se uspješno popeli.
– Kroz maslinike i suhozide se izlazi na krševitu južnu padinu Rujnice gdje po Ruskom putu nakon sat vremena izlazimo na sedlo između Velike i Male Rujnice na 330 metara nadmorske visine. Dolaskom na vrh otvara se prekrasan vidik na plodnu Dolinu Neretve sa gradovima, govori Vedran. Za nagradu što su se popeli na vrh brda gostima se nudi težački obrok od domaćega sira, pancete kruha ispod peke.
Sve je to fantastično osmišljeno ali inozemnih turista nema.
U problemima su i drugi turistički djelatnici poput Damira Deaka koji iznajmljuje apartmane u Kleku ali i Villu Stolovi koja slovi za prestižan turistički objekt u Dalmaciji.
– Situacija nije nimalo blistava. Otkazuju nam se turistički aranžmani za lipanj i srpanj, kolovoz još ne ali je i to neizvjesno s obzirom na trenutačnu epidemiološku situaciju-kazati će Deak.
Glavina gostiju u Villu Stolovi dolaze iz Amerike i Engleske. Uglavnom ovogodišnje rezervacije žele prebaciti za dogodine, govori Deak koji se ipak nada da će se dolaskom toplijih dana korona virus koliko toliko držati pod kontrolom te da će ipak biti nešto od ovogodišnje turističke sezone. Bio bi kaže zadovoljan sa trideset do četrdeset posto prošlogodišnjeg prometa.
Stanislav SOLDO/SD