U životu se susrećemo s tajnama i nepoznanicama trudeći se u njih proniknuti. To je nešto što nas gura naprijed. I malo je dijete znatiželjno i stalno propitkuje.
Danas slavimo blagdan Presvetog Trojstva, te najveće tajne naše vjere za koju bez Božjega objavljenja uopće ne bismo znali. No, zahvaljujući objavljenju ipak nešto o toj tajni znamo. „Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani“, piše sveti Ivan Evanđelist.
Tajnu Presvetog trojstva nikada nećemo potpuno upoznati. Poklonimo joj se u vjeri. Skrušimo se i priznajmo svoju ograničenost. Čovjek koji želi govoriti o tajni Presvetog Trojstva nalik je na mucavca koji se muči s izričajem nesuvislih misli.
„Ljubav je Božja razlivena u srcima našim“
Uskrsnuli Gospodin šalje u svijet svoje učenike da krste sve narode: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“. (Mt.28.19.).
Presveto Trojstvo – tri osobe, jedan Bog. Otac stvara, Sin se žrtvuje za naše spasenje. „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“. (Rim.5.5.).
Tri osobe – jedan Bog. Kako je to moguće? Na satu vjeronauka jedno dijete upita: Kad Bog ide u kino, koliko ulaznica kupuje: jednu ili tri? Pametno neko dijete ostavlja nas bez riječi.
Filozofi bi rekli: U Bogu su tri osobe, ali samo jedna božanska narav. Stoga je samo jedan Bog. Teško shvatljivo, ali prihvatljivo. Ma, tko je čovjek da pronikne u tu božansku tajnu? Teško to ide u naše male glave!
Isus reče: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani“. (Iv.1.18.).
Prije svog uzašašća na nebo Isus šalje svoje učenike u svijet s nalogom propovijedanja otkupiteljske stvarnosti.
Drevni rimski filozof Seneka je rekao: „Vara se onaj koji svima vjeruje, ali još se više vara koji nikome ne vjeruje“.
Mi vjerujemo Isusu koji nam je objavio tajnu Presvetog Trojstva. Tu gdje živiš poznaješ mnoge sugrađane. Neki od njih zaslužuju naše povjerenje, drugu ga nisu zavrijedili. Jedne smatraš prijateljima, druge samo znancima. Jedino trojedini Bog koji je Ljubav zaslužuje naše potpuno povjerenje.
Sveti Efrem Sirac tumači tajnu Presvetog Trojstva služeći se zrnom – sjemenim. Gledaš jedno zrno koje vidiš, ali se u njemu nalaze tri zbilje: korijen, slama i plod. One će se pokazati tek kada zrno posijemo u zemlju i kada ono izraste. Jedno je zrno, ali iz njega proizlaze tri zbilje, koje se od samog početka u njemu nalaze.
Slično je, analogno kod Presvetog Trojstva: jedna je božanska narav, a tri su osobe koje su se objavile: kao Otac koji nas je stvorio, kao Sin koji nas je otkupio i kao Duh Sveti koji nas je posvetio.
Bog je stvorio svemir i čovjeka na zemlji. On je sve ljude otkupio i posvetio za zajedništvo sa sobom u nebu. Taj nas Bog voli. On nadmašuje naše spoznajne mogućnosti. Shvatili mi to ili ne, to je činjenica. Ona ostaje vrijediti neovisno o našem shvaćanju.
Čovjek tokom svog života putuje i susreće mnoge ljude. Upoznao si tako čovjeka iz neke daleke zemlje. Zanimalo te kako se kod njih živi. Htio si upoznati tu zemlju i ljude. Mnogo ste o tome pričali, ali si se htio osobno uvjeriti pa si je odlučio posjetiti i tako pobliže upoznati način njihova života.
„Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“
Tko želi upoznati Trojstvo mora živjeti u Bogu, s Bogom i po Bogu. Kad je Petar želio upoznati Isusa, nije ga zamolio: „Reci mi nešto o sebi“, već ga je upitao: „Gospodine, gdje stanuješ?“. A Isus mu nije ostavio svoju adresu, nego ga je pozvao: Dođi i vidi!“. To znači: Živi sa mnom barem kratko, želiš li me bolje upoznati – shvatiti moju tajnu!
Danas štujemo jednog Boga u trojstvu osoba i jedinstvu božanske naravi. Možda nam to zvuči čudno? Zar ti i mnoge zemaljske stvari ne zvuče čudno, pa ih prihvaćaš? One su tu.
Umjesto da se čudimo, poslušaj psalmista koji nas poziva: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin. Blago čovjeku koji se njemu utječe!“. (Ps.34.9.).
Čovjek današnjice teži spoznati Boga, baš kao i onaj iz davnih vremena ljudske povijesti. On je, naime, uvijek težio za istinskom slikom Stvoritelja. Drugo je pitanje koliko je čovjek u toj svojoj težnji uspijevao. Bila je to nemoguća misija bez Božjeg očitovanje o samom sebi.
Bog se već pri samom stvaranju objavio ljudima kao dobri otac. On nije čovjeka prezreo i odbacio, ni onda kad se ovaj dao zavesti od Sotone, koji mu je Boga predstavio kao suparnika. Bog i tada traži čovjeka: „Gdje si?“. (Post.3.9.). I nakon tog čovjekova neposluha, Bog mu je obećao izbavljenje od zla i grijeha.
Međutim, otrov, što ga je sotona posijao u čovjekov život, sve više je trovao ljudsko biće i udaljavao ga od Boga. Grijeh i danas razara čovječanstvo.
Mojsije moli oprost za grijehe svoga naroda. Gospodin se smilovao i oprostio. On je uvijek spreman za praštanje, da li si ti za kajanje?
Ne dopusti da te ponese vreva svakidašnjeg života. Zaustavi se malo. Pogledaj se, pokaj i moli oproštaj, i molitva će ti biti uslišana, a ti ćeš naći svoj mir.
Bog je milosrdan i milostiv, on prašta, i nikada se ne osvećuje, niti ulijeva bilo kakav strah u naše srce. On uvijek ljubi svoju djecu, i kad mu oni okreću leđa i ne žele za nj znati. On je Bog koji ostaje uvijek vjeran, pa makar se mi njemu iznevjerili.
Taj Bog milosrđa i ljubavi dao nam je zakon ispisan na kamenim pločama. Prihvati ga i upiši u svoje srce, po njemu se ravnaj, jer on je put k vječnoj sreći.
Poput Mojsija uputimo svoje molitve: „O Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti nam naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!“. (Izl 34.9.).
Vjernik je radostan čovjek koji nastoji oko sloge i mira. Tada je sigurno, veli sveti Pavao, u njegovu životu prisutan „Bog ljubavi i mira“.