Čovjek je razumno, ali smrtno biće, te je razumljivo da se umara tjelesno i duhovno. Kod umora treba obnoviti snagu. Kršćanska zajednica koja bi trebala biti kvasac, svjetlo i sol zemlji, danas se doima umorno.
Isus objašnjava učenicima: „Duh je onaj koji oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život“. (Iv.6.63.). Gdje nema Duha, tu vlada umornost, pasivnost.
Isus je za vrijeme svog zemaljskog života učenicima često govorio o Duhu Svetom i njegovoj snazi: „Kad vas budu dovozili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Božji poučit će vas u taj čas što valja reći“. (Lk.12.11-12.).
„Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu“
U svom oproštajnom govoru za vrijeme posljednje večere, Isus pun očinske brige tješi svoje učenike: „Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine“. (Iv.14.16.).
„Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“. (Iv.14.26.).
Isus prije svog Uzašašća kaže učenicima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“. (Dj.1.8.).
Djeca često postavljaju jednostavna, pa i zamršena pitanja svojim roditeljima, i ne dobiju uvijek odgovor, ali ih zbog toga manje ne ljube.
Gospode, vjerujem da upravljaš svojom Crkvom i ljudskom poviješću, ali kako si „mogao dopustiti“ da na određena časna mjesta zasjednu oni koji nisu bili dostojni, te su „u tvoje ime“ činili nedostojna djela? Znam, reći ćeš mi da si poštivao ljudsku slobodu, ali zašto si „ispustio upravu iz svojih ruku i to dozvolio“. Generacije su zbog toga osramoćene i razočarane. Ti stalno popravljaš ruševnu građevinu, ali je za mnoge to prekasno.
O Bože, koliko zla, koliko nepravde, i sve tu „u ime Crkve?!“. Umjesto da budu sluge svojoj braći, bili su strah i trepet. Tu, tu je trebao djelovati Duh Sveti! I bez Duha se zna da druge i drugačije treba poštivati.
I dijete je slobodno, no kada roditelji vide da pravi štetu, upozore ga, pa ako se ogluši, onda ga „povuku za uši“, i on se smiri.
Pitam, a odgovora nema, a najteže mi je što ga ne mogu dati onima koji to od mene očekuju. „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“. (Iv.20.21). Na učenicima je da nastave poslanje Sina od Oca i da pronesu uskrsnu radost i mir do granica zemlje – do svakog ljudskog srca.
Isus daje apostolima vlast opraštanja grijeha. No, svi smo mi dužni opraštati uvrede koje nam se nanose. Praštanje stvara mir i ponovo uspostavlja jedinstvo među ljudima. Ljudi Duha su mirotvorci.
Današnji je blagdan teološki povezan sa židovskim blagdanom Pedesetnice kojim su oni slavili godišnjicu Sinajskog zavjeta i sklapanja saveza s Bogom. Stoga sveti Luka u Djelima apostolskim povezuje silazak Duha Svetoga sa sinajskim zbivanjima, kad je Jahve uspostavljao savez s narodom. Munje i oganj simboli su objave Boga. Na Sinaju, snagom saveza i zakona, rodio se izabrani narod Izrael, a sada u Jeruzalemu se rađa novi Božji puk i novi savez, ali ne više snagom zakona, već snagom Duha: „Pošalješ li duh svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje“. (Ps.104).
Dar Duha Svetoga čovjek prvi put dobiva kod sakramenta krštenja, a njegovu puninu kod sakramenta svete potvrde. Svi koji su primili dar Duha Svetoga trebaju donositi plodove Duha.
Duhovi su vazmeni blagdan. Oni su jeka prvog vazmenog dana, dana u kojem je Isus uskrsnuo. Taj je događaj potpuno promijenio Isusove učenike. Duh im je otvorio oči i srca. Od toga su trenutka postali apostoli, spremni svojim životom svjedočiti za Isusa, uskrsloga od mrtvih.
„Bez Duha Svetoga Bog je dalek“
Patrijarh Athenagora, za vrijeme svoga susreta s papom Pavlom VI u bazilici svetoga Pavla u Rimu, rekao je: „Bez Duha svetoga Bog je dalek. Bez Duha Svetoga Biblija je mrtva riječ. Bez Duha svetoga Crkva je samo jedna od tolikih ljudskih organizacija. No, sa Duhom Svetim Bog je blizu. Krist je živ i djelotvoran među nama. Biblija je izvor svjetla i života, a Crkva je sveti narod“.
Samo u Duhu Svetom možemo se otvoriti Kristu i Očevoj ljubavi. Bez Duha Svetoga nam nedostaje „antena“ koja bi nam omogućila kontaktiranje s Ocem i Sinom. On nam ulijeva trajnu radost zbog Božje nazočnosti. Po njemu postajemo svjedoci – njegovi apostoli.
Duh Sveti poput snažnog ventilatora provjetrava svu Crkvu. Otvori mu vrata svoga srca i pusti ga da djeluje. Crkva je živa tamo gdje ljudi, koje vodi Duh Sveti, postaju svjedoci Boga – Kristovi apostoli.
Kršćani moraju zračiti na okolinu radijacijom ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, blagosti, dobrote, vjernosti, krotkosti i uzdržljivosti“. (Gal.5.22.). Sve su to plodovi Duha Svetoga.
To se zračenje ne vidi, ali se osjeća. Šire ga roditelji, prijatelji, znanci, svećenici, dobri ljudi. Širi ga sam Isus.
Duhovi su blagdan posebnog zračenja Isusova Duha, koji je Duh Životvorni. Njegovo zračenje oslobađa čovjeka od straha, te se već prvog dana krstilo oko tri tisuće ljudi – i to bez straha.
Radioaktivne zrake ubijaju život. Samo zrakama ljubavi i Duha Svetoga čovjek se može potpuno i mirno izložiti, jer ga osposobljavaju za ljubav na djelu, obogaćujući ga svojim darovima.
Svijetu su potrebni ljudi koji zrače božanske zrake. Duh Sveti se služi ljudima u preobrazbi zemlje. Željni smo zračenja dobra, ljubavi i Duha.
Uputimo svoje molitve Duhu Svetom: Kad nas napuste sile: budi nam snaga, Duše Sveti! Kad nas snađe bolest: budi nam lijek, Duše Sveti! Kad nas salete pitanja: budi nam odgovor, Duše Sveti! Kad nas pritisnu brige: budi nam utočište, Duše Sveti! Kad nam se sve pričini beznadno: Duše Sveti, budi nam novi početak! Kad se približi smrt: budi nam život, Duše Sveti! (A. Rotzetter).
Potrudi se čuti njegov zov i poslušati njegov savjet. To se pak ne može u buci, vrevi i galami. Nađi vremena za samoću i susret s njime. Nije ti potrebno ići u pustinju. Trebaš ga kako bi u njemu našao smisao i snagu u svim životnim teškoćama. Potiče te na jezik ljubavi koji svatko razumije. I tebe je obdario. „Progovori“, razumjet će te djelotvorna „ispružena ruka“.
Ne dozvoli da ti novac i materijalna dobra potisnu Duh koji daje smisao tvojoj opstojnosti. Mojsije prima riječ Božju urezanu u kamene ploče. I tebi je pruža. Pohrani je u srce kao „začin“ koji daje ukus tvome djelovanju.
To je zakon ljubavi koji je najrazumljiviji i najdjelotvorniji jezik, koji vodi k ispunjenju životnog cilja.
„Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom“. (Rim.5.5.).
Neka taj Duh omekša naša kamena srca.